Trajanje radnog vijeka

Trajanje radnog vijeka
Na razini Europske unije u 2016. godini građani su mogli očekivati da će u prosjeku raditi 35,6 godina, što je u prosjeku 1,8 godina dulje nego prije deset godina. Hrvatska je daleko od toga – s očekivanih 32,1 godinu radnog vijeka treći smo od dna u EU.
U razdoblju od 2006. do 2016. godine trajanje radnog vijeka izrazitije je poraslo kod žena, u prosjeku za 2,5 godine, dok je kod muškaraca povećano za 1,1 godinu. Za žene je u 2016. godini u prosjeku bio očekivan radni vijek od 33,1 godinu, a kod muškaraca je iznosio 38 godina. 
Među zemljama članicama EU, Švedska je imala najdulji očekivani prosječni radni vijek – 41,3 godine, a u stopu je slijede Danska i Nizozemska. Na drugom kraju ljestvice je Italija, s očekivanim prosječnim radnim vijekom od 31,2 godine. U svim zemljama se očekivalo da će trajanje radnog vijeka biti dulje za muškarce nego za žene. 
Krešimir Sever iz NHS-a poručuje da to što je netko toliko godina raspoloživ za rad još uvijek ne znači da će cijelo to vrijeme i raditi. U naprednim zemljama u kojima su primanja, standard i tehnološka razina visoki, ljudi su manje istrošeni tijekom radnog vijeka pa zbog toga i mogu dulje raditi. Mnoga istraživanja govore da je ta radna aktivnost važna i za čovjekovo zdravlje te da ljudi koji su dulje radno aktivni duže i žive. Ako uzmemo Hrvatsku, u kojoj se često radi prekovremeno, u kojoj je zaštita na radu kod mnogih poslodavaca doživljena na razini troška, a ne ulaganja, te gdje je niska tehnološka razina i ima malo radnih mjesta, tu se ne može tako gledati na duljinu radnog vijeka. Visina plaće je suština svega, kao i kvaliteta radnog mjesta i vrsta zaposlenja. U Hrvatskoj je i životni vijek kraći od prosjeka EU za gotovo dvije godine, a i radni, životni, zdravstveni i drugi uvjeti su drugačiji te sve to pridonosi duljini radnog vijeka.