Minimalna plaća
Minimalna plaća je svojevrstan društveni dogovor o tome što se smatra društveno prihvatljivim kao najniža cijena za puno radno vrijeme u nekoj nacionalnoj ekonomiji, što je čini prvenstveno socijalnom, a tek potom ekonomskom kategorijom.
Ocjene poslodavaca da je povećanje minimalne plaće neprimjereno sadašnjem stanju gospodarstva, su nekorektne, posebice stoga što poslodavci zanemaruju mogućnost izuzeća od propisane minimalne plaće, ali isključivo kolektivnim ugovorom. Međutim, kolektivni ugovor znači prisutnost sindikata u tvrtkama, što poslodavcima, očito, nije u interesu.
Najnovije, resorni ministar izjavljuje da će veća minimalna plaća, od 2.984,78 kuna primjenjivati tek od 1. lipnja, u dogovoru sa sindikatima i poslodavcima koji su tražili dodatno vrijeme da bi proveli kolektivno pregovaranje. Je li to ustupak, odnosno popuštanje izvršne vlasti poslodavcima, jer oni ne protestiraju zbog tretmana prema radnicima ali protestiraju protiv zakonskog dizanja minimalca.
Solidarnost kao načelo
Dugo su sindikati privatnog sektora bili solidarni s kolegama iz državnih i javnih službi, jer to je načelo prema kojem sindikati djeluju. No činjenica da imamo preskupu državu i višak zaposlenih u tom sektoru, što naše gospodarstvo više ne može podnijeti. Sindikati, bez obzira na to jesu li iz državnog ili privatnog sektora, smanjenje postojećih prava i prijetnje otkazima smatraju kao krucijalni problem. Ipak ima razlike i znatno su veće nego što se u prvi mah čini. Dok sindikati javnih i državnih službi pregovaraju oko božićnica i regresa, na kraju i smanjenju plaća, sindikati koji s druge strane pregovaračkog stola imaju privatne poslodavce pokušavaju zadržati mrvice koje su još ostale od 2008. godine.
Apsurdno je da se sindikati iz javnih službi žale se da su njihovi radnici od 2004. godine određena prava dobivali bez pravne osnove. U privatnom sektoru je nemoguće dobiti nešto što poslodavci nisu prisiljeni platiti.
Prosvjedni 1. svibanj
Sindikati Hrvatske ovogodišnjeg prvog svibnja organiziraju svesindikalni prosvjed pod nazivom „Mijenjajte smjer“ Prosvjedom se od Vlade traži potpuno nova ekonomska politika s pravom na rad, očuvanja socijalne države, pravne sigurnosti i solidarnosti posebno u uvjetima krize. Zbog promašene politike, nema gospodarskog rasta, nestaje industrija, gase se radna mjesta. Zbog politike koja se vodi devastirano je kolektivno pregovaranje, socijalni dijalog i tripartizam. Umjesto mobilizacije svih na izlasku iz krize mi imamo sve više podjela i sukoba. Raste broj nezaposlenih, radnika koji ne primaju plaće i sve veći je broj onih koji primaju manje plaće i prelaze granicu siromaštva. Mnogi sindikati nisu uplaćivali u štrajkaške fondove. Bez novaca i dobre pripreme nema ni prosvjeda.
Pučka kuhinja i kolektivni ugovor
Završili su pregovori o kolektivnom ugovoru u DES-u Split – ustanova za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom. Uoči prvog svibnja, u petak, u DES-u se otvara „pučka kuhinja“ i potpisuje kolektivni ugovor. Treba naglasiti da će po prvi puta u ime županije potpis staviti sam župan Sanader a u ime grada osobno gradonačelnik Kerum. Približavaju se lokalni izbori!
Vlasničko preslagivanje u Agrokoru
Agrokor je objavio da namjerava dati ponudu za preuzimanje Tiska jer sad zajedno s Adrisom ima 79,99 posto vlasništva u tom lancu kiosaka. Tim povodom sklopili su Sporazum o razumijevanju i time spojili udjele: Agrokorov od 54,13 posto dionica Tiska i Adrisov od 25,86 posto. Nakon ove objave cijena dionice Tiska na burzi je uzletjela. Razlozi preuzimanja neki analitičari vide u mogućoj kupnji slovenskog Mercatora, odnosno u mogućoj namjeri spajanja Agrokorova Tiska i Adrisovih INovina. Za potrebe potencijalne akvizicije Mercatora, vjerojatno vlasnik mora presložiti vlasničke udjele u koncernu. Vrlo vjerojatno postoje neki obveznički i kreditni uvjeti koje prije preuzimanja mora ispuniti. Kompanije se nakon ovakvih ponuda lakše prodaju. Uvijek je jednostavnije prodati tvrtku sa 90 posto vlasništva nego primjerice s 51 posto.
