Protiv urušavanja socijalne države!
U Bruxellesu je četvrtog travnja ove godine održan prosvjed pod sloganom „za socijalnu pravdu, kvalitetu radnih mjesta i posao za sve“. Prosvjed je organizirala Europska konfederacija sindikata ETUC. Bio je to izraz nezadovoljstva zbog brutalnih napada vlada europskih država i poslodavaca na kolektivne ugovore, privatizaciju svega što je vrijedno i na prava sindikata. Budući da se i u Hrvatskoj događaju iste stvari, gdje Vlada jednostranim donošenjem zakona suspendira kolektivne ugovore, Sindikat grafičara i njegovih 50 predstavnika, sindikalnih povjerenika, osobno su dali podršku i aktivno sudjelovali u prosvjedu. Željeli smo ukazati na potrebu očuvanja socijalne države koja se ovakvim potezima neoliberalne politike nezaustavljivo urušava. Ovaj prosvjed bio je početak jedne kampanje za promjenu takve politike i borba za dostojanstvo rada i radnika.
Na prosvjedu je sudjelovalo i pedesetak članova Saveza samostalnih sindikata. Nažalost taština je izgleda i ovaj put proradila. Kao da im je bilo krivo što nisu jedini iz Hrvatske. U svim javnim istupima jedino „oni“.
Koga žuljaju sindikati?
Sporna pitanja Zakona o radu još su na pregovaračkom stolu – organizacija i preraspodjela radnog vremena, otkazi kod malih poslodavaca, zapošljavanje preko agencija… U tom kontekstu simptomatičan je razgovor poslodavaca s premijerom, koji je prošao u poprilično pomirljivim tonovima unatoč povećanju pristojbi za teleoperatere, i izjava prvog ministra kako su mu sindikati najveći problem. Izgleda da ga daleko više žuljaju sindikati, jer mu vrlo otvoreno i jasno prigovaraju zbog potpuno pogrešne i loše ekonomske politike koja zemlju gura u još veću krizu.
Zarobljenici iščašenog poimanja krivnje
Varamo se ako mislimo da živimo u slobodnoj državi. Hrvatska je u talačkoj krizi. Zarobili su je oni koji se kunu u poštenje i domoljublje. Zarobili su je oni koji su se zahvaljujući poziciji moći umočili, omastili, ali im se otkrilo, pa su sad nesretni i jadikuju kako su žrtve politički motiviranih procesa. Zarobili su je i luđaci raznih vrsta, koji su se nakalemili na politiku, računajući da u iščašenom društvu baš svako ludilo može proći.
Hrvatska je zatočenica iščašenog poimanja takozvane ustavne presumpcije nevinosti. Po tome je, dakle, svatko nevin dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. To je načelo apsolutno pozitivno kad se radi o običnim građanima, ali kad je riječ o političarima uglavnom se koristi kao alibi za ostanak na dužnosti. I ne samo što se oni prave kao da je sve u redu, nego tako postupaju i svi koji su im politički blizu. Jer, Bože dragi, pa sud im još nije utvrdio krivnju! Zakoni su loši i čini se kao da su s predumišljajem napisani kako bi zaštitili političke sinekure. Dok će FINA nekoj tvrtki automatski blokirati račun, jer pravo na žalbu ne odgađa izvršenje, kad se političar bilo koje razine nađe pod istragom ili optužnicom, svi se nekako upnu kako bi objasnili da bi njegovo smjenjivanje bilo prejudiciranje presude. Zar to može biti normalno?
Ako su zapreka tome zakoni koji reguliraju izbore, prava i ovlasti dužnosnika, treba ih mijenjati. Oni nisu pali s neba, napisali su ih ljudi, pa ih ljudi mogu i mijenjati. Ako je zapreka Ustav, treba i njega mijenjati. Političari, posebno oni na vlasti, su odgovorni za to u kakvoj ćemo državi živjeti i ne trebaju se praviti kao da se to njih ne tiče! Jer da se mladež koja je prije dvadesetak godina uzela puške u ruke i krenula braniti domovinu, pravila da to nije njihova stvar, danas ne bismo imali državu!
Znakovita šutnja politike i Uprave
I Tiskara Vjesnik je talac politike. To tvrdi i sindikalna podružnica i Radničko vijeće tiskare tražeći neopozivu smjenu HNS-ove uprave koja opet traži novo smanjenje materijalnih i socijalnih prava radnika. SDP-ovo ministarstvo financija, glavni akter još jedne predstečajne nagodbe odnosno državne intervencije, ne poštuje vlastiti ugovor o kupnji nebodera i na taj način ruši kat po kat nekada velebnoga i uspješnoga zdanja.
Cinici tvrde da je spas Tiskare Vjesnik i Linićev ugovor držao vodu dok Pavić i majstori iz WAZ-a ne odu. Znakovita je šutnja koja je nastala nakon predstečajne nagodbe, i nadležnih institucija i predsjednika Uprave Klancira, što svakako ne sluti na dobro!
Nepremostiva prepreka AZTN-a
Neisplata plaća za veljaču i ožujak, prazna prodajna mjesta, šutnja onih koji bi trebali davati informaciju, epilog su spoznaje da je Glas Istre Trgovina tvrtka došla do dna. Pokušaj vodećeg distributera u Hrvatskoj da spasi posao i radna mjesta naišao je izgleda na nepremostivu prepreku Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN-a). Pokrivajući se normama EU o koncentraciji na tržištu, od Tiska se traži ono što on, izgleda, neće ispuniti. Radi se o jednoj regiji koju pokriva trgovina Glasa Istre, o 300-tinjak radnih mjesta, a u sezoni dvjestotinjak više. Prometa ima kada u kioscima ima robe, a sezona je pred vratima. Rješenja su nužna danas, odnosno jučer, a ne sutra. Jasno je da trgovina Glasa Istre plaća ceh političkih odluka i financijskih dubioza nastalih i prije i krajem 2011. godine ulaskom novog vlasnika u Glas Istre, Novi list i Zadarski list.
