Njemačku kronično muči manjak stručnih radnika, a model po kojem će riješiti taj problem mogao bi postati europski obrazac lakšeg zapošljavanja kvalificiranih radnika.
Znanje stranih jezika
Danska ima brojne administrativne prepreke za upošljavanje imigranata izvan Europske unije, ali ipak ih je tamo dosta zaposleno. Za razliku od nje, Njemačka se hvali relativno jednostavnom procedurom, no problem će joj predstavljati znanje jezika. Kao jedno od rješenja za kronični manjak stručnih radnika u njemačkoj ekonomiji predloženo je da se domaći edukativni sustav angažira u upoznavanju potencijalnih radnika s njemačkim jezikom, i to u matičnim im državama.
Prijedlog je nedavno istaknula Organizacija za ekonomsku surandju i razvoj (OECD), nakon što je analizirala dostupnost njemačkg tržišta rada stranim radnicima. Slična je ispitivanja OECD najavio i za ostale svoje članice, a radi smanjivanja prepreka slobodnom kretanju radnika.
Prijedlog OECD-a o učenju stranih jezika osnažuju iskustva Danske i Nizozemske. Danska je tradicionalno otvorena svijetu, a u velikoj većini danskih tvrtki engleski jezik ravan je danskom. Sličan je trend u Nizozemskoj, zemlji u kojoj srednjoškolac završava sekundarno obrazovanje s prosječnim znanjem 2,1 stranog jezika. Danska i Nizozemska će stoga pokupiti vrhnje, najbolje radnike, jer je tamošnjim poslodavcima normalno da specijalist za reparaciju elektromotora u tvrtki srednje veličine tek natuca domaći jezik, ali dobro komunicira na engleskom.
Nijemci su tu tvrdokorniji: prema anketi OECD-a, nepoznavanje njemačkog jezika treći je razlog (s 30 posto glasova) zbog kojeg Njemačka ne zapošljava više stranih radnika. Prva dva su komplicirane procedure i nerazmatranje opcije angažmana stranaca.
Smjena generacija
Brojke s kojima će se do kraja desetljeća suočiti Njemačka ozbiljnije su nego u dobrom dijelu ostalih europskih ekonomija: u 2020. godini na tržište rada stizat će gotovo 40 posto manje mladih radnika u odnosu na broj onih na putu za umirovljenje. Savezna ministrica rada upozorila je nedavno da je u Njemčakoj tri milijuna nezaposlenih, ali i 850 tisuća nepopunjenih radnih mjesta, mahom za kvalificirane radnike.
Prag umirovljenja raste, države biraju različite taktike zadovoljavanja apetita tržišta rada, poput doškolovanja koje je popularno doslovno na svim adresama njemačkih susjeda i šire – ali s različitim uspjehom. Naglasak je na dodatnoj edukaciji najmlađih radnika i prekvalifikaciji za poslove koji se traže. U Belgiji je takav pristup postao najnormalnijim dijelom poslovanja tvrtki i formulom njihove uspješnosti.
Rezerve se traže povećanjem zaposlenosti žena, boljom integracijom postojećih imigranata i članova njihovih obitelji te priznanjem da su i radnici stariji od 50 godina još uvijek atraktivni poslodavcima. To su i ciljevi ucrtani u projekcije razvoja Europske unije do 2020. godine.
Zanemarena srednja stručna sprema
Prema riječima zamjenika glavnog tajnika OECD-a, bivšeg belgijskog premijera, Njemačka bi, osim što velikodušno otvara vrata najkvalificiranijima za koje i ne postoje birokratske ni jezične prepreke zapošljavanja, morala mijenjati politiku orijentirajući se prema kvalificiranim imigrantima iz zemalja izvan EU-a i zone slobodne trgovine. Tako bi postala europskim obrascem rješavanja pitanja manjka stručne radne snage.
Izmjenom zakona do ljeta, Njemačka će sastaviti „pozitivnu listu“, opis zanimanja koja joj nedostaju (pandan već postojećoj koju je počela slagati u lipnju 2011.), ali samo za najobrazovaniji dio radne snage. Njemačke su vlasti pojednostavnile proceduru za akademske građane uvođenjem tzv. plave karte – za građane zemalja Europske unije. Tu je kartu u godinu dana dobilo 2.500 stručnjaka.
No, goleme rezerve postoje na drugoj strani, u populaciji sa srednjom stručnom spremom. Godišnje se u Njemačkoj zaposli oko 16 tisuća radnika izvan unutarnjeg tržišta, najviše tehničara i zdravstvenog osoblja. Samo će polovica u Njemačkoj ostati duže od tri godine. Brojke u Kanadi i Austriji deseterostruko su više, a Velika Britanija će primiti četiri puta više stranih randika od Njemačke, naglasila je OECD-ova analiza.
Glavna je tema u medijima, ne i na tržištu rada, masovan dolazak radnika iz krizom pogođenih južnih članica EU-a, Španjolske, Grčke i Portugala. Usprkos evidentnom povećanju, broj zainteresiranih za korištenje prednosti jedne od četiriju sloboda unutarnjeg tržišta – slobode kretanja radnika, još uvijek nije dostigao broj radnika iz Poljske.
Povratak poljskih gastarbajtera
Poljska posljednjih pet, šest godina registrira suprotne trendove: otvaranje tržišta rada EU-a pratile su živahne migracije poljskih radnika, da bi pogoršanje ekonomskog stanja u većem dijelu zajednice i sustavan rast standarda u Poljskoj rijeku poljskih radnika počeli vraćati u zemlju. Poljaku se danas više isplati raditi doma, nego živjeti životom gastarbajtera.
Ekonomijama zemalja zapadne Europe najviše su koristi donosili sezonci. Zato su i uvedene kvote zapošlajvanja radnika zemalja izvan EU-a i europske zone slobodne trgovine. Računa se da je ulazak nisko i srednje kvalificiranih randika na tržište rada Velike Britanije (radnici u zdravstvu, vozači, čistači ulica ili berači voća i povrća) pridonio rastu nacionalnog BDP-a između 1,5 i dva posto. Nažalost, ne postoji računica koliko je odljev radne snage iz srednje Europe koštao tamošnje ekonomije jer su za sezonskim i stalnim poslovima išli i pripadnici najobrazovanijeg dijela stnaovništva.
Skandinavske su zemlje također svjedočile eksploziji zapošljavanja radnika iz drugih zemalja unutarnjeg tržišta, ali su na vrijeme intervenirale da bi i pravnim mjerama spriječile evidentnu opasnost od tzv. socijanog dampinga. Akciju su poveli sindikati (danski, švedski, finski) radi navodne zaštite interesa kolega iz srednjoeuropskih zemalja – pravi je razlog, naravno, bio očuvanje domaćih nadnica i svih ostalih elemenata socijalne države.
Ulaganje u obrazovanje
Do kraja desetljeća petina svih raspoloživih poslova zahtijevat će višu obrazovnu razinu od sadašnje. Prognoza Cedefopa, Europskog centra za razvoj strukovne izobrazbe, za 2020. godinu je da će tercijalno obrazovanje biti preduvjetom za čak 34 posto randih mjesta, umjesto sadašnjih 29 posto. Istodobno, potrebe za niskokvalificiranim radnicima smanjit će se s 23 na 18 posto. Međutim, mnoštvo je radnika manjkavo obrazovano, 73 milijuna punoljetnih Europljana danas je nisko obrazovano, a u cjeloživotnom školovanju participira manje od devet posto radno sposobne populacije EU-a.
Unutarnje tržište i intenzivno povezivanje pridonijeli su porastu svijesti o potrebi efikasnog podučavanja poduzetničkim znanjima i vještinama tamo gdje to nije tradicija. No, u pozadini te potrebe je informracija prema kojoj u pet članica EU-a četvrtina 15-godišnjaka nije najvještija u čitanju! Samo devet posto učenika u Velikoj Britaniji i 14 posto u Francuskoj iz srednje škole izlazi s aktivnim znanjem nekog stranog jezika, iako je još summit EU-a u Barceloni, prije 11 godina, ustvrdio da je optimalna formula za unutarnje tržište EU-a i globalizirani svijet znanje materinskog plus još dva dodatna jezika.