Temeljm Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (u daljnjem tekstu: ZBPP), kojim se određuje sveobuhvatan sustav pružanja besplatne pravne pomoći i omogućavanja osobama slabijeg imovnog stanja pristup sudu i drugim tijelima kada rješavaju njihova prava i obveze, Ministarstvo pravosuđa, je Vladi Republike Hrvatske podnijelo godišnje Izvješće o ostvarivanju prava na pravnu pomoć i utrošenim sredstvima, a isto je dalje podeseno Hrvatskom saboru.
Izvješće izrađeno je na temelju podataka koje su, dostavile ovlaštene udruge i visoka učilišta koja izvode sveučilišne studije u znanstvenom području prava putem pravnih klinika.
Povećan je broj zatjeva za besplatnu pravnu pomoć
U razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. u Republici Hrvatskoj podneseno je ukupno 7068 zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć. Odobreno je 5877 zahtjeva, odbijeno njih 621, odbačeno 137, obustavljeno 245, dok je preostalih 190 zahtjeva na dan 31. prosinca 2012. bilo u postupku odlučivanja.
Iz podataka Ministarstva pravosuđa, razvidno je da se korištenje pravne pomoći u izvještajnom razdoblju češće odobravalo za sekundarnu pravnu pomoć i to u 4936 od ukupno 5877 odobrenih zahtjeva, odnosno u 83,94% slučajeva. Primarna pravna pomoć odobrena je u 448 slučajeva, odnosno 7,62%.
U odnosu na ukupno odobrenu sekundarnu pravnu pomoć korisnicima je najčešće odobravana pravna pomoć radi zastupanja pred sudom: u 4622 slučaja, odnosno 93,64%, te sastavljanje podnesaka pred sudom u 314 slučajeva, odnosno 6,36%. Pravna pomoć je odobrena u postupcima iz radnih odnosa u 201 postupaka, odnosno 3,42%.
Utrošena sva prepolovljena sredstva
Prema podacima iz sustava Državne riznice u 2012. godini za besplatnu pravnu pomoć sredstva su bila planirana u ukupnom iznosu od 2.278.000,00 kuna. Izmjenama i dopunama Državnog proračuna za 2012. godinu planirana sredstva su smanjena na iznos od 1.261.500,00 kuna. U izvještajnom razdoblju za pravnu pomoć utrošeno je ukupno 1.258.134,89 kuna.
I dalje brojni problemi u sustavu
Tijekom dosadašnje provedbe Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, uočeni su neki problemi koji bi daljnjim unapređenjem sustava trebali biti uklonjeni. Naime, radi se prvenstveno o nedovoljnoj informiranosti građana o postojanju i mogućnostima sustava pravne pomoći te jačanja pravnog savjetovanja kao važnog oblika pravne pomoći. Problem i dalje predstavlja postojanje paralelnih sustava pravne pomoći uređenih posebnim propisima te različita pravna praksa sudova i ureda državne uprave u primjeni Zakona. Slijedom toga, od iznimnog je značaja uloga Ministarstva pravosuđa kao centralnog nositelja sustava, kao i ostalih nositelja sustava u procesu njegovog daljnjeg osnaženja i osuvremenjivanja u skladu sa zahtjevima razvoja društva u cjelini.
