Hrvatska je među najgorim zemljama Europske unije po broju sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme. Takva nesigurnost radnih odnosa negativno utječe na sve aspekte života. Stoga je za radnika bolja regulacija ugovora o radu na određeno vrijeme bila prioritet sindikata u pregovorima o Izmjenama i dopunama Zakona o radu. Većina sindikalnih prijedloga je prihvaćena i sad nam ostaje za vidjeti hoće li praksa slijediti zakonske odredbe.
Razlozi za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme
Člankom 12. st. 1. Zakona o Izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: Zakon o radu), propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena. U ovom članku su naglašeni objektivni razlog i privremenost potrebe za sklapanjem ugovora o radu na određeno vrijeme.
Nadalje se stavkom 3. istog članka definira objektivni razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti, a to je zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja. Navedeni stavak je znatno unaprjeđenje u odnosu na stanje prije ovih izmjena. Naime, prema sadašnjoj odredbi poslodavac mora već prilikom sklapanja prvog ugovora o radu na određeno vrijeme, a potom i prilikom sklapanja svakog daljnjeg uzastopnog ugovora o radu na određeno, u tom ugovoru navesti objektivan razlog za sklapanje takvog ugovora. Poslodavac je naveo tri razloga koji bi se smatrali objektivnim razlogom za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme (npr. poslodavac već unaprijed zna da će neki projekt trajati 2 godine i da nakon njegova završetka više neće imati potrebe za radom tog radnika).
Trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme
Ugovor o radu na određeno vrijeme može se sklopiti u najdužem trajanju od tri godine (članak 12. stavak 2.). S istim radnikom smije se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme čije ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, nije duže od tri godine (članak 12. stavak 4.). Nadalje, člankom 12. stavkom 5. definirani su uzastopno sklopljeni ugovori o radu na određeno vrijeme, a takvi se smatraju ugovori o radu koji su sklopljeni uzastopno, bez prekida između jednog i drugog ugovora ili s prekidom koji nije duži od tri mjeseca, neovisno o tome jesu li sklopljeni samo s jednim poslodavcem ili s više poslodavaca, ako se ti poslodavci smatraju povezanim poslodavcima.
Uređenjem trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme nastoji se smanjiti broj i trajanje takvih ugovora. Za razliku od prošlih zakonskih rješenja, sada se ugovor o radu na određeno vrijeme može sklopiti u najdužem trajanju od tri godine, uključujući i prvi ugovor te broj ugovora o radu na određeno vrijeme ne smije biti više od tri. Prije ovih izmjena, poslodavac je također bio ograničen s tri godine u trajanju ugovora o radu na određeno vrijeme, no to se nije odnosilo na prvi ugovor na određeno. Prvi je mogao trajati tri, deset ili više godina. Poslodavac također nije bio ograničen ni brojem sklopljenih ugovora na određeno. To je vodilo tome da su poslodavac i radnik u mnogim firmama sklapali ugovore o radu svakih mjesec dana. Sada to više nije moguće. Unutar tri godine poslodavac može s radnikom sklopiti tri ugovora o radu na određeno vrijeme. Nakon toga radni odnos ili prestaje, ili je nužno sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Teoretski, poslodavac može s radnikom sklopiti tri ugovora od kojih svaki traje mjesec dana. Poslodavac s radnikom nakon toga može sklopiti samo ugovor o radu na neodređeno vrijeme, premda rok od tri godine nije istekao, ali je poslodavac iskoristio maksimalan broj dopuštenih ugovora o radu na određeno. Pri tome treba naglasiti i da svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora smatra se sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme.
Člankom 12. stavkom 9. propisan je izuzetak od navedenog. Tako istekom roka od tri godine, odnosno prestankom posljednjeg uzastopno sklopljenog ugovora, ako su sklopljeni na razdoblje kraće od tri godine, poslodavac ili povezani poslodavac s istim radnikom može sklopiti novi ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako je od prestanka radnog odnosa kod poslodavca do sklapanja novog ugovora o radu na određeno vrijeme proteklo najmanje šest mjeseci. Primjerice, poslodavac i radnik su sklopili tri ugovora o radu na određeno čije je trajanje ukupno iznosilo 2 godine. Prema tome, sljedeći ugovor o radu mora biti sklopljen na neodređeno budući da poslodavac i radnik ne smiju sklopiti više od tri ugovora o radu na određeno. No ako poslodavac i radnik šest mjeseci ili više ne sklope ugovor i nakon toga vremena žele ponovno zasnovati međusobno radni odnos, u tom slučaju mogu sklopiti ponovno ugovor o radu na određeno vrijeme.
Iznimke od trogodišnjeg razdoblja trajanja ugovora o radu na određeno
Kao što je gore navedeno, poslodavac i radnik ne smiju sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme, odnosno uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme u ukupnom trajanju dužem od tri godine, niti smiju sklopiti više od tri ugovora o radu na određeno vrijeme. No, postoje iznimke od navedenih pravila koje su u Zakonu o radu propisane. Tako trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duže od tri godine: 1. ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika, 2. ako je to potrebno zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije, 3. ako je to zbog nekih drugih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.
Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.
Uvjeti rada radnika koji rade na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme
Već smo nekoliko puta pisali o starim zakonskim odredbama prema kojima je poslodavac dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim poslodavcem, s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove. Sve te odredbe su ostale iste i nakon izmjena i dopuna. Novina je u tome da je člankom 13. stavkom 5. propisano da radnik koji najmanje šest mjeseci radi kod istog poslodavca i kojem je razdoblje probnog rada, ako je ugovoreno, završilo, ima pravo zatražiti sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Poslodavac je navedeni zahtjev dužan razmotriti te je u slučaju nemogućnosti sklapanja takvog ugovora dužan radniku dostaviti obrazloženi, pisani odgovor u roku od 30 dana. Iznimno, rok za dostavu obrazloženog pisanog odgovora je 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva ako poslodavac zapošljava manje od 20 radnika.
Prijelazna odredba – tumačenje Ministarstva
Prijelaznom odredbom članka 64. Zakona propisano je da se na ugovore o radu koji su sklopljeni na određeno vrijeme, a koji prije stupanja na snagu Zakona nisu prestali, neće primjenjivati odredbe članka 2. ovog Zakona do isteka vremena na koje su sklopljeni. Konkretno, ako je prvi ugovor na određeno vrijeme sklopljen prije 1. 1. 2023. bez upisanog objektivnog razloga, poslodavac neće biti u prekršaju ili ako je takav ugovor sklopljen na razdoblje duže od tri godine, trajat će do predviđenog vremena u kojem istječe. Također, ako je na dan 1. 1. 2023. u tijeku trajanje uzastopnog ugovora o radu koji je po broju sklopljenih uzastopnih ugovora veći od tri, također će trajati do njegovog predviđenog isteka.
Međutim, ako posljednji od tri uzastopna ugovora istječe 31. 12. 2022., a poslodavac i radnik namjeravaju nastaviti radni odnos 1. 1. 2023., tada mogu jedino sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Razlog tome je što se na dan 1. 1. 2023. kao prvi dan primjene Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu također treba ocjenjivati postoji li uzastopnost u ugovorima na određeno vrijeme, pa ako postoji, tu bi činjenicu trebalo uvažiti kod sklapanja novog ugovora odnosno primijeniti novo pravilo. (MM)
