UNI Europa, Grafički i ambalažni sektor – Analiza kolektivnog pregovaranja u 2016. godini

U listopadu 2016. godine održana je Konferencija o kolektivnom pregovaranju na kojoj su sudjelovali predstavnici sindikata grafičkog i nakladničkog sektora u Europi, a među njima su bili i predstavnici Sindikata grafičar. Prije te Konferencije sindikati su ispunili upitnik o stanju u svojim državama te je nedavno stigla analiza tog stanja.

Kolektivno pregovaranje u Europi u 2016. godini bilo je poprilično izazovno i suočeno s pritiscima istim kao i prethodnih godina, kao što su povećanje plaća i poboljšanje uvjeta rada, te nema naznaka smanjenja tih pritisaka. 

Velika Britanija bez KU na nacionalnoj razini

Već nekoliko godina kolektivni ugovor na nacionalnoj razini ne postoji u Velikoj Britaniji te nema naznaka da bi se mogao vratiti. Radnici diljem Europe su suočeni s ogromnim pritiskom poslodavaca koji pokušavaju smanjiti troškove rada bilo kada i bilo gdje.

Povećanje plaća u Njemačkoj tek nakon štrajka

Kolektivni ugovori su pod pritiskom kao nikada prije te događaji u Njemačkoj 2016. godine demonstriraju pravu opasnost trenutačne ekonomske i političke klime u Europi. Godine 2016. Ver.di, sindikat koji predstavlja radnike zaposlene u grafičkom sektoru, podnio je zahtjev za povećanje plaća za svoje članove za 5%. Pregovaranje nije donijelo očekivane rezultate te su članovi odlučili štrajkom izboriti traženo povećanje. Više od 5.000 radnika sudjelovalo je u štrajku, što je pomoglo sindikatu da potpiše ugovor s poslodavcem o povećanju plaća za 2% u 2016. i 1,8% u 2017. godini. 

Bez kolektivnih ugovora na nacionalnoj razini

I dok je jedan od glavnih europskih ugovora osiguran direktnim akcijama u Njemačkoj, isto se ne može reći za krizu koja pogađa grafički sektor u Italiji. Žestoki neprijateljski stav poslodavaca kroz pregovore je na kraju dovelo do toga da je dugogodišnji nacionalni kolektivni ugovor prestao važiti. Iskustva u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji i Austriji gdje je također prestao važiti nacionalni kolektivni ugovor, pokazuju da je došlo vrijeme za preispitivanje trenutačne prakse i pristupa kojima se pokušava zaštiti europski grafički sektor. 

Skandinavci to rade drukčijeZa razliku od ostalih zemalja, situacija u Danskoj zasigurno daje nadu kako nije cilj svim poslodavcima smanjivati prava radnicima i bježati od svoje uloge odgovornog socijalnog i pregovaračkog partnera. Danska podružnica UNIEG obavijestila je na konferenciji o osnivanju fonda koji pruža financijsku potporu aktivnostima socijalnih partnera. Od 2014. godine sve firme u Danskoj bile su obvezne donirati određeni godišnji iznos u taj fond. Sredstva u tom fondu se raspodjeljuju 50:50 između udruga poslodavaca i sindikata.

Neizvjesna budućnost

No, unatoč svemu navedenom ne smije se podcijeniti uspjeh Uni Europa grafičkog sektora jer su u 2016. godini potpisani kolektivni ugovori, došlo je povećanja plaća za grafičke radnike i nastavljen je rad na organizaciji radnika. Ali jasno je da radnici u grafičkom sektoru i sindikatu u 2017. godinu ulaze suočeni s neizvjesnom budućnosti. Stoga moramo biti odlučni i ujedinjeni. Rasprava na 15. konferenciji o kolektivnom pregovaranju u grafičkom sektoru održanoj pred kraj 2016. godine jasno pokazuje da se tako i držimo i da su sindikalne podružnice spremne nositi se s predstojećim izazovima. 

Sadržaji kolektivnih ugovora 

Inflacija i produktivnost

Godinom za godinom produktivnost u svim zemljama u kojima je provedeno istraživanje bila je dosta ispod 2%, ali razlike u stopi inflacije u zemljama su velike: od -0.5% do preko 2%.

Pregovori o povećanju plaća su uvijek teški, pa čak i u uvjetima zdrave ekonomije. Kada su sindikati suočeni i s drugim makroekonomskim negativnim kretanjima, tada je još teže osigurati povećanje plaća. Tako je, na primjer, stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj u 2016. godini bila veća od 16% i to je onemogućilo bilo kakav konstruktivan razgovor o plaćama.

Postojeći kolektivni ugovori

Dok većina sindikata grafičkog sektora u ostalim europskim zemljama ima potpisane kolektivne ugovore na nacionalnoj razini, Sindikat grafičara u Hrvatskoj ima 14 kolektivnih ugovora na razini firme. Takav način kolektivnog pregovaranja je daleko zahtjevniji, jer se sa svakim poslodavcem mora zasebno pregovarati i potpisivati kolektivne ugovore. 

Što se tiče broja radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima, najviše ih je u Španjolskoj – čak 100.000. No, treba naravno uzeti prije svega u obzir broj stanovnika određene države. Tako je čak 8.915 radnika pokriveno kolektivnim ugovorima koje je sklopio naš Sindikat, a postotak članstva koje je pokriveno kolektivnim ugovorima je u 2016. godini bilo 73%. 

Radno vrijeme

Radno vrijeme je u svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju regulirano zakonom. Ono se kreće od 35 sati tjedno (Njemačka, Belgija, Francuska), 37-37,5 sati tjedno (UK, Danska, Norveška) do 40 sati tjedno (Hrvatska, Španjolska, Švedska, Island), te čak 42 sata tjedno (Švicarska). No, treba uzeti u obzir kako se u Hrvatskoj stanka (uglavnom 30 min) uračunava u radno vrijeme, dok u mnogim zemljama to nije slučaj. Stoga efektivno radno vrijeme u Hrvatskoj iznosi 37.5 sati tjedno. 

U većini slučajeva radno vrijeme radnika koji rade noću je isto kao i radno vrijeme onih koji rade tijekom dana, uz iznimke kao što su Island, Danska, Švedska i Norveška. Rad vikendom je dopušten u svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju.

Godišnji odmori i ostali dopusti

Minimalan broj dana godišnjeg odmora je prije svega reguliran nacionalnim zakonodavstvom. On se kreće od 20 dana (Hrvatska, Belgija, Njemačka, Slovenija, Švicarska, UK), 22 (Španjolska), 24 (Francuska, Island) do 25 (Danska, Švedska). U gotovo svim zemljama kolektivnim ugovorima su predviđeni dodatni dani godišnjeg odmora, uglavnom do najviše 30 dana. 

Plaćeni dopust je u većini zemalja također reguliran nacionalnim zakonodavstvom, a broj tih dana se dosta razlikuje po državama. U Hrvatskoj radnici po zakonu imaju pravo do 7 dana plaćenog dopusta godišnje, u Belgiji 10, Danskoj 9, a u Norveškoj 2 dana. 

Otpremnina 

Pravo na otpremninu i njezina visina je u nekim zemljama regulirana kolektivnim ugovorima, a u nekim zakonom. U svim slučajevima, glavni kriterij za određivanje visine su godine staža kod poslodavca. U Švicarskoj poslodavac mora radniku kojem je otkazao kompenzirati 6 mjesečnih plaća ako razlog za otkaz nije ekonomske naravi. U Danskoj nakon 3 godine rada kod poslodavca, radnik ima pravo na 660 eura, nakon 6 godina 1.320 eura, a nakon 8 godina 1.980 eura. U Hrvatskoj je pravo na otpremninu regulirano zakonom te za radnike koji su kod poslodavca proveli najmanje 2 godine, ona iznosi 1/3 mjesečne bruto plaće za svaku godinu rada kod poslodavca, a najviše 6 takvih plaća. 

Sažetak istraživanja za 2016. godinu

•
Ukupno 24 sindikata grafičkog i nakladničkog sektora sudjelovalo je u istraživanju

•
Istraživanje obuhvaća informacije od 9 postojećih od prethodnih godina, te 12 novih kolektivnih ugovora sklopljenih u 2016. godini

•
Gotovo 350.000 radnika pokriveno je tim kolektivnim ugovorima

•
Šest podružnica je postiglo porast plaća iznad predviđenog targeta

•
U 2016. godini, 11 podružnica postiglo je realno povećanje plaća (iznad inflacije) za radnike u grafičkom sektoru.