Kuda ide grafički sektor, koji su trendovi njegovog razvoja, kako se te promjene reflektiraju na sindikate i njihovo članstvo, te hoće li sindikati grafičkog sektora zadržati samostalnu poziciju u okviru UNI Global Uniona (UNI), glavne su teme o kojima su raspravljali predstavnici sindikata grafičkog i ambalažnog sektora iz cijelog svijeta, na zajedničkom sastanku u Londonu od 22. do 24. travnja ove godine. Bilo je važno raspraviti predmetna pitanja kako bi se utvrdio smjer rasprava i potencijalnih organizacijskih promjena, koje bi mogle slijediti na 5. kongresu UNI-ja sredinom lipnja ove godine.
Budućnost uz stalne mijene
Studija o trendovima i stanju grafičkog sektora Europe, koju su iznijeli predstavnici konzultantske kuće Syndex i rasprava o budućnosti grafičkog sektora služila je kao podloga za raspravu o budućem radu njegovih sindikata.
Od 2008. do 2016. godine ukupan sektor je zabilježio pad zaposlenosti od 16%, pri čemu najgore stoje izdavaštvo (-21%), tiskarstvo (-24%) i proizvodnja papira (-21%), a relativno su stabilni ambalaža (-4) i fleksibilna ambalaža (-0,3%). Prihodi ukupnog sektora pali su 5% pri čemu loše stoje izdavaštvo (-15%) i tiskanje (-22%), dok su u porastu prihodi u proizvodnji papira (+4%), ambalaži (+7%) i fleksibilnoj ambalaži (+12%). Stoga vidimo da u sektoru snažno raste produktivnost, jer je uz pad zaposlenosti od čak 16% ukupan prihod pao „samo“ 5%, pri čemu se najveći rast produktivnosti posljedično i pritiska na radnike osjeti u proizvodnji papira, toaletnog i higijenskog papira te ambalaži.
Do razvoja digitalizacije klasične grafičke industrije, tiskanje i izdavaštvo, pratile su rast BDP-a, a od 2001. više ne prate taj rast, BDP globalno i dalje raste, a klasične grafičke industrije stagniraju čak od 2008. i opadaju. K tome na njih negativno utječe i činjenica da je čitanje generalno u značajnom padu u mnogim zemljama Europe i svijeta. S druge strane, ambalažni sektor i proizvodnja toaletnog i higijenskog papira su se othrvali s ekonomskom krizom te bilježe godišnji rast od 0-2% u najrazvijenijim zemljama i preko 2% u ostatku svijeta (detaljnije o ovim pokazateljima u idućim brojevima).
Radnici ostatka svijeta kasne za Europom
S ovim pokazateljima u poslovanju poklapaju se i trendovi po pitanju sindikalnog rada; organiziranja, stjecanja ili gubitka članova, rasta, stagnacije ili pada razine prava radnika. Ono što zabrinjava jest činjenica da područja svijeta koja rastu u gotovo svim segmentima industrije pa tako i grafičke, ne prate dovoljnom brzinom borbu za prava radnika i sindikaliziranost, te znatno zaostaju za Europom u tom pogledu. Dovoljno govori podatak da je 2008. godine u grafičkom sektoru UNI-ja Europa nosila 75% članova, Afrika 3%, Sjeverna i Južna Amerika 16% te Azija i Pacifik 6%. Danas, točnije 2017. godine, Europa nosi 82% članstva, Afrika 1%, obje Amerike 7%, a Azija i Pacifik 10% plaćajućih članova.
Ipak valja pojasniti kako su ovi podaci dijelom tako loši zbog nelogičnog načina obračuna članarine UNI-ja koja je jednaka za svakog člana, bio iz Zapadne Europe ili Saharske Afrike, te se svake godine blago još i povećava, a zbog čega očigledno sindikati manje razvijenih zemalja s osjetno manjim plaćama i sindikalnim članarinama prijavljuju manji broj članova od onog koji realno imaju. Stoga UNI Grafički sektor bilježi pad članova od 2008. do 2017. godine s 440.000 na 210.000 članova, (Europa s 320.000 na 170.000, a ostatak svijeta sa 120.000 na samo 40.000 članova).
Pozicija grafičkog sektora (sindikata) u UNI-ju
Imajući u vidu pad broja prijavljenih članova te činjenicu da blago povećanje članarine nije potpuno eliminiralo pad članarine, došlo je do smanjenja budžeta sindikata grafičkog sektora u okviru UNI-ja za njihove aktivnosti. Proteklih godina UNI grafički sektor na razini svijeta i Europe pod pritiskom je krovne organizacije UNI za smanjenjem budžeta odnosno rashoda, što bi imalo za posljedicu i smanjenje aktivnosti i projekta koje ovaj sektor provodi. Dodatno nepovoljna okolnost je i činjenica da voditelj globalnog grafičkog i ambalažnog sektora pri UNI-ju Javier Carles već mjesecima nije na poslu zbog duže bolesti, pa postoji praznina na najvišoj razini rukovođenja ovog sektora koja se popunjava ionako opterećenim kadrovskim kapacitetima s razine Europe, tako da voditelj UNI Europa grafičkog i ambalažnog sektora Nicola Konstantinou posljednjih tjedana obavlja oba posla, što je teško ne samo obimom posla, već i dislokacijom dvaju ureda, u Švicarskoj i Belgiji.
Zadržavanje pozicije
Valja napomenuti da je upravo grafički sektor bio jedan od nosioca stvaranja UNI-ja globalnog sindikata usluga koji je podijeljen na 12 sektora, od kojih je jedan grafički i ambalažni. Unatoč negativnim trendovima, grafički i ambalažni sektor vrlo je aktivan; od rada u multinacionalnim kompanijama, aktivnostima na području kolektivnog pregovaranja, aktivnosti organiziranja te osnivanja Centra za organiziranje centralne Europe (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska), s konkretnim rezultatima u Poljskoj, do promocije socijalnog dijaloga na razini Europe s udruženjem poslodavaca INTERGRAF i zajedničkim projektima.
U raspravi je zaključeno kako grafički sektor ima dobru statutarnu poziciju i prepoznatljivost u okviru UNI-ja, da ima mjesto u UNI-ju, a koji je i sam asocijacija sastavljena od 12 sektora, te nema potrebe za njegovim spajanjem s ostalim sektorima. Organizacija UNI-ja već je sama po sebi sektorski podijeljena, a nepripremljenim spajanjem sektora može doći čak do realno manjeg financijskog i kadrovskog prostora za aktivnosti grafičkog sektora. Pored toga, ne treba miješati kadrovska pitanja uzrokovana dugoročnom bolešću voditelja ureda s organizacijskim pitanjima. UNI treba riješiti ova kadrovska pitanja, ne vršiti indirektni pritisak da se mijenja organizacija.
Sve manje samostalnih grafičkih sindikata
Stanje u pojedinim zemljama svijeta zaista je šaroliko. Razvijene zemlje trpe trend smanjenja sindikalnog članstva generalno, pa i u grafičkom i ambalažnom sektoru. Skandinavske zemlje i dalje se najbolje drže, zapadna Europa u negativnom je trendu, a istočna Europa se presporo sindikalizira. U ovim okvirima, koliko god mi bili nezadovoljni, Hrvatska se još dobro drži, generalno i u našem sektoru, s obzirom na to da smo ispred zemalja kao što su Njemačka i Francuska.
Zanimljivo je da su gotovo svi sindikati grafičkog sektora na nacionalnoj razini već spojeni s drugim sindikatima u znatno veće asocijacije, od medijskih do prerađivačkih i industrijskih, te da u pogledu djelatnosti djeluju samo kao podsektori. Jedino Island i Hrvatska imaju još oblik samostalnog djelovanja grafičkih sindikata, što upućuje da i naš proces otvaranja prema sindikatu medija i usluga ima pravilan smjer.
