UNI Global Unionov Centar za organiziranje u središnjoj Europi – C.O.Z.Z., sa sjedištem u Poljskoj, koji inicijalno okuplja Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku, u Projektu jačanja predstavljenosti radnika u multinacionalnim kompanijama organizirao je 1. i 2. listopada 2019. godine u Varšavi završnu Konferenciju za sindikate Centralne Europe u sektorima trgovine, financija te tiskarstva i ambalaže, na koju je kao jedan od gostiju panelista pozvan i predsjednik našeg sindikata Darije Hanzalek.
Konferencija je podijeljena u nekoliko temeljnih diskusija vezanih uz sindikalni rad i predstavljanje radnika.
Polako buđenje…
Govoreći o pravima radnika i pravima sindikata u zemljama centralne Europe, u prvom redu naprijed navedenih, još uvijek možemo govoriti o osjećanju posljedica ranijih vremena totalitarnih sustava, predrasudama prema sindikatima, ali i polaganom buđenju sindikata u današnjem modernijem smislu riječi kao i svojevrsne reakcije na novonastale odnose otvaranjem ovih zemalja kapitalističkim uređenjima te snažnim međunarodnim investicijama u industriju tog područja, posebice Poljske. Razvoj sindikata još uvijek nije sustavan, no pozitivnih primjera je sve više.
Neorganizirani i nezainteresirani poslodavci
Naglašena je važnost kolektivnog pregovaranja, koje se trenutačno većinom svodi na pojedinačne kolektivne ugovore. Slaba aktivnost udruga poslodavaca, njihova neorganiziranost pa i otvorena nezainteresiranost za socijalni dijalog razlozi su što u području srednje Europe gotovo nema sektorskih kolektivnih ugovora, iako su oni vrlo važni za uređenije industrijske odnose.
Izmijenjena su iskustva predstavnika radnika u Europskim radničkim vijećima, u čijem radu su često velike prepreke jezične barijere, udaljenost, partikularni interesi, ali i dvojaki standardi zemalja zapadne Europe odnosno sjedišta kompanije prema istoku.
Pozitivna energija mladih se širi
Organiziranje radnika i članova sindikata iznimno je važno u zemljama centralne Europe. Pozitivnih primjera ima mnogo, a pristup konkretnog rada na terenu Centra za organiziranje u središnjoj Europi – C.O.Z.Z. daje i konkretne rezultate. Ono što daje nadu, čak i oduševljava, da su zaposleni organizatori i aktivisti tog centra redom mladi ljudi, čiji se entuzijazam i pozitivna energija uspješno šire. Pozitivne pristupe i iskustva Centra ne treba zanemariti i treba biti otvoren da se ono dobro prenese i u naš svakodnevni rad. Konkretno, ono što je Centar preuzeo od uspješnih zapadnih sindikata, to je svakodnevna posvećenost sindikata kroz sve razine pa i preko posebno obučenih organizatora na aktiviranju postojećih članova i pridobivanju novih članova u sindikat. Našu situaciju ipak treba svesti u realne okvire istočne Europe pa i zapadne, jer koliko god mi bili nezadovoljni našim prilikama, organiziranost radnika ovih zemalja centralne Europe, kako je rečeno, iznosi tek oko 10%. Potencijal je velik, ali mnogo se mora raditi da se dostignu naše razine koje sami smatramo skromnima. To opet ne znači da trebamo čekati da nas drugi sustignu, već se trebamo truditi ići naprijed.