Poslodavac može svoga radnika ustupiti drugom, s njim povezanom poslodavcu (čl. 10. st. 3.-7. ZOR). Da bi takva mogućnost bila dozvoljena, kumulativno mora biti ispunjeno nekoliko uvjeta, odnosno da:
- kod poslodavca kod kojeg je radnik u radnom odnosu nema potrebe za radom određenih radnika
- radnika ustupa kod poslodavca koji je s njim povezan u smislu Zakona o trgovačkim društvima (dalje u tekstu: ZTD)
- između poslodavaca, između kojih se vrši ustupanje radnika, postoji pisani sporazum o ustupanju radnika
- ustupanje radnika mora biti privremeno i to najduže u trajanju od neprekidno šest mjeseci
- se radnik suglasio s ustupanjem drugom poslodavcu.
Navedeni institut usmjeren je na zadržavanje u radnom odnosu onih radnika za koje kod poslodavca nema potrebe za njihovim radom, te rasterećenje poslodavaca troškova otpuštanja tih radnika, u slučaju kada je nepostojanje potrebe za radom radnika privremenog karaktera, ali će nakon proteka određenog razdoblja kod tog poslodavca ponovno postojati potreba za njihovim radom. Prema tome, onaj poslodavac kod kojeg privremeno nema potrebe za radom pojedinih radnika, umjesto da takvim radnicima otkaže ugovor o radu, ima mogućnost te radnike privremeno ustupiti drugom poslodavcu. Takvo ustupanje dozvoljeno je samo između povezanih poslodavaca, a tko se smatra povezanim poslodavcem uređeno je ZTD-om.
Radnik se može ustupiti za neprekinuto razdoblje od najduže šest mjeseci. Dakle, nije dozvoljeno ustupanje radnika na razdoblja koja nisu neprekidna odnosno u kontinuitetu. Tako primjerice, poslodavac neće smjeti ustupiti radnika za obavljanje poslova kod drugog poslodavca tako da radnik nekoliko dana u tjednu radi za prvog, a nekoliko dana u tjednu za drugog (povezanog) poslodavca. U tom slučaju već neće biti ispunjen prvi uvjet za takvo ustupanje, tj. da je kod poslodavca prestala potreba za radom dotičnog radnika. Stoga je važno naglasiti da se radnik ustupa samo za neprekidno razdoblje, koje ne može trajati duže od šest mjeseci.
Nadalje, između poslodavaca mora postojati pisani sporazum o ustupanju radnika, koji mora sadržavati podatke o: 1) nazivu i sjedištu povezanih poslodavaca, 2) imenu, prezimenu i prebivalištu radnika, 3) datumu početka i završetka privremenog ustupanja, 4) mjestu rada i poslovima koje će radnik obavljati, 5) plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate te 6) trajanju redovitog radnog dana ili tjedna (čl. 10. st.4. ZOR-a). S ustupanjem kod drugog poslodavca mora se pisano suglasiti i radnik, a pisana suglasnost radnika na sporazum između povezanih poslodavaca smatrat će se dodatkom ugovora o radu, kojim će se na određeno vrijeme ugovoriti obavljanje poslova kod povezanog poslodavca.
Važno je pri tome naglasiti da će ustupanjem radnik privremeno obavljati poslove kod drugog poslodavca, međutim, iako u razdoblju tijekom kojeg je ustupljen drugom povezanom poslodavcu za drugog poslodavca obavlja poslove, radnik je tijekom tog razdoblja i dalje u radnom odnosu kod poslodavca kod kojeg ima zasnovan radni odnos, tj. kod prvog poslodavca. Stoga će poslodavac kod kojeg radnik ima zasnovan radni odnos i dalje imati obvezu, primjerice, obračuna i isplate plaće, ali i donošenja svih odluka u odnosu na radnika, kao, primjerice, o korištenju godišnjeg odmora i sl. Međutim, kada je riječ o primjeni odredbi ZOR-a i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu, povezani poslodavac smatrat će se poslodavcem u smislu ispunjavanja tih obveza.
Ovdje ujedno treba spomenuti da je poslodavac kod kojeg je utemeljeno radničko vijeće ili kod kojeg je sindikalni povjerenik preuzeo sva prava i obveze radničkoga vijeća obvezan, na temelju članka 149. ZOR-a, svaka tri mjeseca obavještavati radničko vijeće odnosno sindikalnog povjerenika, o broju i vrsti radnika koji su kod njega zaposleni i o strukturi zaposlenosti, pa tako i o radnicima koje je ustupio drugom povezanom poslodavcu.
