Vjesnik, Zagreb – Poslodavac i dalje inzistira na smanjenju plaće

Vjesnik, Zagreb – Poslodavac i dalje inzistira na smanjenju plaće

Godine 2008. osnovica plaće radnika bila je 2.200,00 kuna, uz normalne dodatke na minuli rad, otežane uvjete rada te dodatke za rad noću, nedjeljom, prekovremeno, u smjenama i dr. Anticipirajući poslovne teškoće poslodavca, radnici su se proteklih godina već nekoliko puta odricali svojih prava. Danas je radnicima ostala gotovo gola plaća s osnovicom 1.440 kuna bruto, a što uz prilično niske koeficijente radnih mjesta već sada 1/3 radnika prima minimalnu plaću. Od 2008. godine materijalna prava svakog radnika pala su 50% i više, ona su doslovce prepolovljena. Uz mnogobrojna otpuštanja, mjesečna bruto masa poslodavca smanjena je čak 3 do 4 puta.

No, to poslodavcu koji je i nakon izlaska iz postupka predstečajne nagodbe u vrlo teškoj situaciji, nije dovoljno. O poslovnoj havariji ovog poduzeća detaljno smo već pisali u više navrata, pa nećemo ovdje ponavljati.

Predsjednik Uprave Roman Klancir već duže od pola godine traži dodatno smanjenje plaće. Tako je tražio daljnja smanjenja osnovice plaće na samo 1.000 kuna, što bi većinu proizvodnih radnika spustilo na minimalnu plaću, čak se predlagala i minimalna plaća za sve. Predstavnici radnika tome su se protivili u mnogo navrata, na sastancima s njime, u pisanim očitovanjima, na nadzornom odboru i na sve druge načine. Svojim aktivnostima posljednjih mjeseci predstavnici radnika uspjeli su spriječiti smanjenja te je rezultat bio da poslodavac sve to vrijeme ipak nije dalje smanjivao osnovicu plaće. No, početkom srpnja 2014. godine Klancir izvještava da unatoč svim protivljenjima, on nema izbora te je ipak donio odluku o nešto blažem smanjenju osnovice plaće  na 1.250,00 kuna.

Stoga daljnja protivljenja nisu dovoljna da se spriječi smanjenje plaće, pa će sindikalna podružnica provesti referendum o spremnosti na industrijske akcije. Ishod referenduma nije u potpunosti predvidiv jer štrajk može dokrajčiti ionako oslabljeno poslovanje pa će radnici ustvari iskazati svoj stav je li sadašnja razina prava granica ispod koje jednostavno ne žele pristati raditi bez obzira na posljedice. Danas je uštede poslodavcima najlakše ostvariti na obvezama prema radnicima, neki zaista ni nemaju drugog prostora, no sve ima svoje granice.

Sindikat stalno upozorava da bez razvoja, bolje reći povrata poslova i rasta prihoda, niti jedno smanjenje prava radnika neće biti dovoljno pa rješenja treba tražiti u ponovnom rastu poslovanja i eliminirati sve daljnje padove poslova. Dodatno nezadovoljstvo i nesigurnost Klancir uvodi najavama o mogućnosti razdvajanja tvrtke na dva dijela, proizvodni i uslužni, čemu su se predstavnici radnika također protivili. Stoga je tražena i smjena uprave društva, pa i nadzornog odbora, što je dodatno zaoštrilo odnose. U ovako lošoj situaciji tenzije rastu, traže se krivci na svim stranama, rađaju se razne alternative. Sve to dovodi i do podjela među radnicima, što svakako nije dobro.