Posljednjih tjedana neformalno se spominjalo, a krajem siječnja ove godine od strane poslodavaca je najavljeno razmatranje i namjera da se u tiskari Vjesnik d.d. idućih par mjeseci uvede smanjenje plaće do minimalne plaće, sve kao mjera racionalizacije i stabilizacije poslovanja.
Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, Sindikalna podružnica Vjesnik i Radničko vijeće Vjesnik d.d. održali su 3 sastanka s predstavnicima poslodavca (31. siječnja, te 4. i 7 veljače 2014.g.), gdje se raspravljalo o mjerama daljnjih ušteda koje je predlagao poslodavac. Poslodavac je na razmatranje i raspravu dao nekoliko prijedloga mogućih smanjenja troškova i daljnje racionalizacije.
Godišnji odmori i radno vrijeme
Kao mogućnost racionalizacije poslodavac je naveo mjeru ranijeg korištenja godišnjih odmora po izričitom nalogu poslodavca. Predstavnici radnika su se očitovali da se ne mogu složiti da poslodavac određuje cijeli godišnji odmor za radnike izričito po svojem nahođenju. Poslodavac ima zakonsku mogućnost odrediti godišnji odmor prema potrebama poslovanja, ali pritom mora voditi i računa o mogućnostima radnika za odmor. Dakle, godišnji odmor se određuje dogovorom radnika i poslodavca. Pored toga u ovoj mjeri se ne vidi direktna novčana ušteda poslodavca.
Poslodavac je kao mogućnost racionalizacije naveo i skraćenje punog radnog vremena na neko kraće vrijeme npr. 20 sati tjedno, bilo u cijelom kolektivu bilo u pojedinim dijelovima. Predstavnici radnika upozorili su da je takvo što neprovedivo u cijelom profilu Društva zbog karaktera i specifičnosti djelatnosti u OJ Novinski i Revijalni tisak, Tisak iz arka, CTP, Dorada Elektromehaničko održavanje vezano za proizvodnju, gdje je neizbježan smjenski rad. Takav rad ne bi bilo moguće odrediti i realizirati u pola radnog vremena. Nadalje, s obzirom na već sniženu razinu materijalnih prava radnika Vjesnika, skraćenje radnog vremena na npr. ½ značilo bi i prepolovljavanje plaće radnika, koje bi za mnoge pale čak daleko i ispod razine minimalne plaće. To jednostavno ne bi moglo osigurati osnovne egzistencijalne potrebe većine radnika. Inače je manje skraćenje radnog vremena, na npr. 35 sati tjedno, izgledno kao opcija racionalizacije umjesto iskazivanja daljnjih viškova radnika, ali to je prihvatljivo u uvjetima kvalitetnijih razina plaća, što ovdje trenutno nije slučaj.
Protiv minimalne plaće
Prijedlog poslodavca bio je i uvođenje minimalne plaće, čemu su se predstavnici radnika usprotivili. Upozorili su da bi uvođenje minimalne plaće za sve radnike imalo više dugoročnog negativnog utjecaja od kratkoročnog financijskog efekta. Pored individualnog i skupnog revolta moguće bi bile industrijske akcije, uzrokovao bi se odljev preostalog stručnog i kvalitetnog kadra pa i daljnji gubitak već narušenog poslovnog ugleda tvrtke i vjerojatno bi sve ubrzo vodilo kraju poslovanja i stečaju.
Protiv daljnjih smanjenja materijalnih prava
Nešto blaži oblik razmatranih mjera poslodavca bio je varijabilno utvrđenje postotka plaća u odnosu na realizaciju posla. Nakon opsežnijih razgovora, poslodavac je trebao predložiti na razmatranje nacrt načina određivanja osnovice plaće prema ostvarenoj realizaciji, ali on je to u konačnici učinio na vrlo niskoj razini, smanjivši ukupnu masu za plaće za dodatnih 30% prema čemu bi osnovica za obračun plaće iznosila oko 1000 kuna i čime bi svi radnici do koeficijenta 3 odnosno većina radnika bili svedeni na minimalnu plaću. To predstavnici radnika nisu prihvatili na samom sastanku niti u kasnijem pisanom očitovanju.
Poslodavca se podsjetilo da je 2008. godine osnovica plaće radnika bila 2.200,00 kuna uz dodatke da minuli rad, za otežane uvjete rada, te dodatke za rad noću, nedjeljom, prekovremeno, u smjenama i dr. Anticipirajući poslovne teškoće poslodavca, radnici su se proteklih godina već nekoliko puta odricali svojih prava. Od 2008. godine materijalna prava radnika pala su 50%, nekima i više. Ona su već doslovce prepolovljena i desetkovana. Uz mnogobrojna otpuštanja, mjesečna bruto masa poslodavca za plaće sada je manja čak 3,5 do 4 puta (sada je svedena na ¼ tj. 25% prijašnje). Radnici su se u pokušaju spasa poduzeća već odrekli gotovo svega što su mogli.
Poslodavac je upozoren da bi daljnje smanjenje prava radnika značilo da se gotovo svi proizvodni radnici, pa veći i oni ključni, spuštaju na ili preblizu minimalne plaće. Ponovno je izgledno da bi došlo bi odljeva preostalog stručnog kadra, dodatnog rasta nezadovoljstva, industrijskih akcija te u konačnici samog kraja tiskare
Ojačati komercijalne aktivnosti i povećati prihode
Iz već navedenog proizlazi, a na svim sastancima i očitovanjima predstavnici radnika su višestruko naglasili da se rješenje problema može se tražiti jedino u povećanju opsega proizvodnje, jer ona konstantno pada prošlih godina i tako se srozala na samo 1/3 u odnosu na prije nekoliko godina. Takav pad i smanjenje proizvodnje, više ne može pokriti nikakvo smanjenje prava radnika. Stoga sve aktivnosti valja usmjeriti u reorganizaciju i jačanje službe prodaje odnosno intenzivnog rada na pribavljanju novih poslova te rastu opsega proizvodnje.
