U razdoblju od 29. studenog 2015. godine do 12. prosinca 2015. godine u Parizu se održala 21. konferencija UN-a usmjerena prema dogovoru o novom globalnom pristupu sve većim klimatskim promjenama. Na konferenciji koja je nazvana COP21 su sudjelovali šefovi 147 zemalja. Na summitu su sudjelovali i neki milijarderi, kao što je Bill Gates. On je zagovarao veliko ulaganje u nove tehnologije i obnovljive izvore energije, što može kreirati milijune zelenih radnih mjesta. Među ostalima, svoj stav i određene zahtjeve o navedenoj temi je dao i UNI.
Negativne posljedice klimatskih promjena
Klimatske promjene su najveće prijetnje s kojima se danas suočavamo. Velike emisije plinova dovele su do toga da nam je danas prosječna temperatura za 3 do 4 °C viša nego u razdoblju preindustrijalizacije. Povećanje temperature može dovesti do povećanog broja izbjeglica i velikih humanitarnih kriza. U budućnosti moramo ostati na maksimalnom povećanju temperature od 2 °C ako se želimo prilagoditi već postojećim klimatskim promjenama. Stabilna klima je ljudsko pravo, a ne opcija. UNI je globalni sindikat te ima priliku sudjelovati i biti važan čimbenik u dogovorima te može utjecati i na poslodavce i velike kompanije da i oni snose dio odgovornosti za navedene klimatske promjene. Na temelju Rezolucije 15, koja je usvojena u Cape Townu 2014. godine, UNI je predložio sljedeća područja rada:
• Priprema za novi svijet rada – suočavamo se s najvećom industrijskom revolucijom, koja će zajedno s ostalim faktorima, kao što je digitalizacija, kreirati novi svijet rada te je stoga važno osigurati utjecaj socijalnih partnera na svim razinama. Radnici moraju biti adekvatno obučeni kako bi se mogli uspješno prilagoditi tim promjenama. Sindikati moraju sudjelovati u stvaranju adekvatnih načina kako bi se u postupak rada uključilo za okoliš prihvatljive tehnologije i inovacije.
• Zahtjev za održivim investicijama – sindikati se zalažu za transparentnosti radničkih mirovinskih fondova te radnici moraju imati pravo znati gdje su novci uloženi. Ulaganje u pomoć za smanjenje štetnih emisija ugljika i ulaganje u ublažavanje utjecaja klimatskih promjena mora biti jedna od ključnih političkih briga.
• Uključivanje ekoloških i klimatskih klauzula u procese pregovaranja – poslodavci moraju osigurati svojim radnicima da će posla biti i u budućnosti. Konkretan način za olakšavanje toga i postizanje usklađenosti s ekološkim propisima je uključiti klimatsku klauzulu u kolektivne ugovore. UNI je dao također i prijedlog te klauzule.
• Zeleni poslovni prostor – više emisije CO2 se otpušta na radnom mjestu nego kod kuće. Mnogo je načina kako se može reducirati emisija ugljika, kao što je ušteda energije, druga vrsta prijevoza, recikliranje i upotreba vode. Još su neki načini kako se mogu poboljšati uvjeti rada, a to su: 1) raditi bi se trebalo danju, a ne noću i tako se štedi i energija i troškovi, a radnicima se osigurava bolje zdravlje i humanije radno vrijeme, 2) da bi se bolje upravljalo radnim vremenom, trebalo bi se usvojiti fleksibilno radno vrijeme. Tako se mogu izbjeći velike vrućine, i fleksibilno radno vrijeme može poticati radnike da na posao dolaze biciklom i da izbjegavaju prometnu gužvu.
• Nema posla na mrtvom planetu – klimatske promjene nisu prijateljski nastrojene prema zapošljavanju i stoga su jedne od najvećih prijetnja. UNI će pokušati biti dio rješenja i inzistirati na svojim zahtjevima.
Snage i slabosti sporazuma
Konferencija u Parizu je bio trenutak multinacionalne solidarnosti koja je dovela do suradnje između vlada, sindikata, gradova, kompanija u zajedničkom cilju da spase planet i ljude od klimatskih promjena. Ali Pariz je samo početna točka. Puno više akcije se treba poduzeti na nacionalnoj razini kako bi se ubrzale konkretne mjere.
Nakon dva tjedna rada, UNI je izradio kritički osvrt na sporazum sklopljen u Parizu.
Najveće snage sporazuma:
1. Univerzalna pokrivenost – sporazum će primjenjivati 196 strana (195 zemalja i EU)
2. Dugotrajni ciljevi – cilj je ograničiti povećanje globalne temperature u budućnosti na najviše 2 °C, kako bi se zaštitili ljudi i planet od katastrofalne promjene.
Najveće slabosti sporazuma:
1. Balans između emisija i bazena ugljika – šume su važne kao bazen ugljika, ali države prvo moraju hitno spriječiti uništavanje šuma.
2. Nedostatak sankcija u slučaju ne provedbe – postoji nadzorni mehanizam, ali što će se dogoditi u slučaju neprovedbe sporazuma, nije jasno.
