U Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 1. srpnja 2021. bio je zakazan 2. sastanak radne skupine za izradu Zakona o radu. Na početku sastanka državni tajnik Dragan Jelić izvijestio je prisutne da je Ministarstvo zaprimilo zasebne inicijative Hrvatske udruge poslodavca (HUP) i Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) da se zastane s pregovorima kako bi ministarstvo izradilo cjeloviti tekst prijedloga Zakona o radu, te da je Ministarstvo takvu inicijativu i prihvatilo, zbog čega više nije bilo pregovora. Nadalje, predstavnici Ministarstva izvijestili su prisutne da Ministarstvo namjerava angažirati profesore radnog prava i suce pri izradi prijedloga Zakona o radu. Nastavak pregovora očekuje se tek krajem rujna 2021., do kada bi Ministarstvo trebalo izraditi cjeloviti prijedlog teksta novog Zakona o radu.
Sindikalne središnjice odlučile su u najkraćem mogućem roku Ministarstvu uputiti preostale zajedničke usuglašene prijedloge odredbi pojedinih članaka Zakona o radu, koji su u mnogome nastali na podlozi prijedloga radne skupine Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), koja je proteklih gotovo godinu dana predano radila na izradi prijedloga izmjena i dopuna Zakona o radu, a jedan od njezinih snažnih pokretača bio je i naš Sindikat. Ove informacije ne možemo ostaviti bez komentara.
Ručna kočnica na početku pregovora
Ni danas nije jasno zašto se Ministarstvo pozvalo na to da je SSSH predložio da Ministarstvo izradi cjeloviti tekst prijedloga Zakona o radu, posebno da ga izrade profesori radnog prava i suci. Iz SSSH kažu da to nisu predložili. Ostale središnjice nisu bile za ovakav prijedlog, dakle ostaje samo HUP. I Ministarstvo.
Komentar možda ne bi bio nužan da prethodno nije mjesecima održavan niz opsežnih sastanaka praćenih materijalima, na kojima su socijalni partneri, tri Sindikalne središnjice, HUP i Ministarstvo iznosili svoja viđenja onoga što treba mijenjati u Zakonu o radu. Sindikalne središnjice potaknute i aktivnošću Nezavisnih hrvatskih sindikata, imale su što za reći, iznijele su niz primjedaba te konstruktivnih prijedloga, da bi upravo sada u fazi kada je to predviđeno dostavile i cjelokupan materijal sa nacrtima izmjena zakonskih odredaba i stipulacijom pojedinih članaka.
Ministarstvo je u svojim inicijativama također nastupilo dosta ambiciozno, označavajući široko područje mogućih izmjena i dopuna te sasvim nove institute. Proveden je i postupak javnog savjetovanja s građanima. Sada, kada su trebali početi konkretni pregovori po određenim etapama odnosno institutima Ministarstvo povlači ručnu kočnicu. Sada će konzultirati profesore radnog prava i suce da zajedno, ili oni sami, pišu novi Zakon o radu.
Dioba vlasti?
Dioba ili podjela vlasti je temeljno načelo organizacije svake moderne države. To je jamac u borbi protiv apsolutističke vladavine i totalitarizma, na koje smo ostali toliko alergični iz prošlih vremena. Tri su stupa takve podijele vlasti; zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Svaki stup odijeljen je i uz vlastiti rad na neki način korigira rad drugog, ali oni se direktno ne dotiču, ne miješaju se.
Vjerojatno ne griješimo ako uopćimo da zakonodavna vlast, putem predstavničkog tijela koje kroz izbore izvire iz naroda, donosi zakone i druge popise. Vjerojatno ne griješimo ako kažemo da izvršna vlast ima zadatak osigurati izvršavanje tih zakona i propisa. Vjerojatno ne griješimo ako uopćimo da sudbena vlast također provodi zakone kroz njihovo tumačenje i osiguravanje njihove primjene među građanima. Vjerojatno ne griješimo ako zaključujemo da pravni stručnjaci i profesori, proučavaju, predaju i pišu o zakonima i propisima, ali ih ne kreiraju niti donose. Vjerojatno ne griješimo kada kažemo da su u sustavu tripartizma prvenstvene stranke socijalnog dijaloga sindikati i poslodavci točnije u nas tri Sindikalne središnjice i HUP, te da je Vlada barem početno neutralan faktor.
Kako onda pored svega što je učinjeno i svega što je vrlo jasno, možemo uopće doći do situacije da nacrt novog Zakona o radu pišu profesori i suci, oni isti koji trebaju biti na kraju samog kruga primjene tog Zakona. Oni koji nisu narod, koji nisu predstavnici naroda, nisu predstavnici radnika, nisu ovlašteni socijalni partner. Oni koji imaju zadatak proučavati i tumačiti propise, a ne kreirati ih. Svakako ne interesno. Vjerojatno ne griješimo, ako se tome protivimo.
Profesori i suci ne bi trebali predlagati zakone
U zadnjim pregovorima oko Zakona o radu 2014. pojedini profesori radnog prava bili su angažirani od strane HUP-a kao pregovarači na strani poslodavaca. Možda su i sami shvatili koliko je to neprimjereno i neukusno, pa to više neće ponoviti.
Trebamo li ipak strahovati da se ponavlja sličan samo vještije skriven scenarij? Da li nakon svojevrsne ofenzive sindikata u pregovorima predstoji pregrupiranje snaga. Je li HUP uvidio da nema dovoljno čvrsto tlo pod nogama pa su poslodavci odlučili na ovaj način učvrstiti svoje temelje. Hoće li HUP iza ovako postavljene zavjese još slobodnije lobirati za nacrt Zakona o radu kakav njemu više odgovara. Jer kad se prijedlog Zakona napravi, to će biti temelj koji će definirati kako će cijela nadogradnja daljnjih pregovora izgledati. Teško će kasnije biti velikih zaokreta, u odnosu na početnu vizuru Zakona. Ovo pogotovo ukoliko novopečena „radna grupa“ čiji članovi nisu ni poznati, neće imati nikakvu obvezu uzeti u obzir sve ono što je izrečeno u dosadašnjim razgovorima. Možemo li išta očekivati, ukoliko će imati slobodu zanemariti sve stavove, prijedloge, iskazane nacrte odredaba koje idu u prilog radnicima?
Možda takav nacrt odgovara i Ministarstvu. Možda su jedva dočekali riješiti se nezahvalnog zadatka pomirbe raznovrsnih stavova sindikata i poslodavca, ili su možda procijenili da je sve to prevelik zalogaj za raspoložive kapacitete njihove stručne službe? Možda je zaista važnije što misli nekoliko uvaženih stručnjaka, nego milijun i pol radnika?
Svaka čast stručnosti i znanju, posebice ex cathedra, ali ni profesori ni suci ne bi smjeli predlagati zakone. Oni nisu ovlašteni unositi svoje vlastite interese, niti podvlačiti interese drugih grupa u prijedloge propisa. To je kao da nogometni sudac zaigra utakmicu, i to još otvoreno za jednu ekipu.
Ovlaštenje zastupanja interesa vezano uz Zakon o radu imaju radnici i poslodavci, odnosno njihove udruge. Nitko drugi. Profesori i suci mogu biti stručna pomoć u izradi pojedinih definicija, traženja pojedinih rješenja, otklanjanja pojedinih anomalija u praksi. Takva pomoć uvijek je dobrodošla u okviru radnih grupa, okruglih stolova i drugih načina stalne prisutnosti, na kojima bi otvoreno i bez zakulisnih igara socijalnim partnerima pomagali u nalaženju rješenja, kompromisa i brušenju delikatnih odredaba.
Ako pojedini profesori a posebice suci i dalje žele koketirati sa zakonodavnim dijelom diobe vlasti, ako žele predlagati propise i pregovarati o njima, tada mogu napustiti svoje sadašnje pozicije i učlaniti se u neku od interesnih organizacija, bilo radnika bilo poslodavaca. S obzirom na dosadašnja iskustva, baš bi bilo zanimljivo vidjeti tko bi sve otišao poslodavcima i bi li itko došao u sindikate. Možda nas i iznenade. Ipak se zakon o kojem govorimo zove Zakon o radu. Valjda bi se netko od njih na kraju sjetio i radnika.
