Zaštita dostojanstva radnika

Zaštita dostojanstva radnika

Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Poslodavac ili ovlaštena osoba je dužna najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji. Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu se propisuju postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika, odnosno na koji način poslodavac i ovlaštena osoba ispituju pritužbe i poduzimaju potrebne mjere.

Ako poslodavac u gore navedenom roku ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita. Radnik koji prekine rad dužan je u roku od osam dana od dana kada je prekinuo rad zatražiti sudsku zaštitu pred nadležnim sudom. Ako radnik opravdano smatra da poslodavac neće zaštititi njegovo dostojanstvo, nije dužan podnositi pritužbu poslodavcu, no mora u roku od osam dana od dana prekida rada podnijeti tužbu pred nadležnim sudom i o tome obavijestiti poslodavca.

Za vrijeme prekida rada, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio. Pri odluci o prekidu rada, radnik mora biti jako oprezan i gotovo siguran da je uznemiravan ili spolno uznemiravan, jer u slučaju da je pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade plaće, a koja ovisno o trajanju spora, može biti iznimno visoka.

Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva su tajni, a poslodavac pravna osoba će biti kažnjen za prekršaj novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kn ako s podacima utvrđenim u postupku zaštite dostojanstva radnika ne postupka kao s tajnima.

Mobbing

Kada se primijeti uznemiravanje na poslu, radnici najčešće smatraju da takvo uznemiravanje ima karakteristike mobbinga, no treba naglasiti kako mobbing nije uređen Zakonom o radu. Mobbing jest jedan od oblika uznemiravanja, ali nije jedini. Kako je mobbing često upotrebljavani izraz među radnicima, u nastavku se daje definicija ponašanja koje se može podvesti pod mobbing.

Karakteristike mobbinga

Mobbing je engleski izraz za zlostavljanje na radnom mjestu. Mobbing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.

Mobbing mogu karakterizirati sljedeći oblici ponašanja: verbalno obezvređivanje, kritiziranje bez jasnog objašnjenja, uskraćivanje informacija, pritisci i ucjenjivanje, zbijanje uvredljivih šala na račun izgleda, govora, držanja, odijevanja, nacionalne ili regionalne pripadnosti, zlonamjerne glasine, miješanje u privatan život, neprimjerena kontrola, neprimjerene kazne, omalovažavanje onoga što osoba radi, mišljenja i stavova, izbjegavanje dodjeljivanja složenijih poslova bez opravdanih razloga, stalno mijenjanje uputa za rad, postavljanje rokova koje je nemoguće ostvariti, davanje zaduženja koje jedna osoba ne može obaviti i sl.

Što učiniti u situacijama mobbinga

Mobbing se uglavnom očituje verbalnim radnjama, te rijetko pisanom komunikacijom. Kako bi radnik mogao dokazati da je bio žrtva mobbinga, mora voditi bilješke o događajima i okolnostima koje smatra neprihvatljivim ponašanjem prema njemu, o mjestu i vremenu tih događaja te o svjedocima koji mogu potvrditi njegove navode. Savjet radniku da uključi i razgovara s osobama od povjerenja, obitelji, liječnicima, kolegama na poslu. Da bi bio siguran da se radi o mobbingu, radnik prije svega treba pokušati razumjeti okolnosti i poziciju druge strane, te uvidjeti je li problem možda u njemu. Tek kada je uzeo sve objektivne i subjektivne okolnosti u obzir, te je nesumnjivo uvjeren da je žrtva neprihvatljivog ponašanja na poslu, radnik će koristiti pravni okvir koji mu stoji na raspolaganju radi zaštite njegovih prava, odnosno može pokrenuti postupak zaštite njegova dostojanstva opisan u prethodnom poglavlju.

Teret dokazivanja u radnim sporovima

U slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor.

Primjer:

Ako radnik traži isplatu novčanog prava za koje smatra da mu pripada, dužan je dokazati da je ostvario pravo na taj novčani iznos i da mu ga poslodavac nije isplatio.

ZOR-om su propisane iznimke prema kojima je teret dokazivanja na poslodavcu, bez obzira tko je pokrenuo spor. U slučaju spora oko stavljanja radnika u nepovoljniji položaj od drugih radnika radi obraćanja radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenja prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima države vlasti, a što je dovelo do povrede nekog od prava radnika iz radnog odnosa, ako radnik učini vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava iz radnog odnosa, teret dokazivanja prelazi na poslodavca koji mora dokazati da radnika nije stavio u nepovoljniji položaj, odnosno da mu nije povrijedio pravo iz radnog odnosa.

Za radnika je posebno olakotna okolnost to što je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Na radniku je samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

Primjer:

Radnik može izvanredno otkazati ugovor o radu ako mu poslodavac nije isplatio plaću u zakonskom ili ugovorenom roku, ali je radnik dužan dokazati da mu plaća nije isplaćena.

U slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.

Važno!

Ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.