Zaštita „zviždača“

Zaštita „zviždača“
Krajem rujna 2018. godine Vlada je u saborsku proceduru uputila Prijedlog zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, kako bi se jedinstvenim Zakonom zaštitili zviždači, kao osobe koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju i pružila im se odgovarajuća pravna zaštita kako bi ih se potaknulo na prijavljivanje korupcije i drugih nepravilnosti te zaštitilo od osvete i drugih diskriminirajućih postupanja.
Zakonom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti objedinjuju se svi pravni standardi za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, tj. „zviždača“ u jedan poseban zakon (lex specialis), kojim se propisuju prava prijavitelja nepravilnosti, postupak prijave nepravilnosti i postupanje po prijavi, sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti i prekršajne odredbe. Ovim Zakonom predviđena je zaštita prijavitelja nepravilnosti ne samo u tijelima javne vlasti, već i kod privatnih poslodavaca.
Republika Hrvatska dosad nije imala cjelovit zakon koji bi na jedinstven način uređivao problematiku zaštite „prijavitelja nepravilnosti“ odnosno „zviždača“, ali je u hrvatskom pravnom sustavu osobama koje prijave korupciju kroz odredbe pojedinih zakona osigurana: kaznenopravna zaštita, zaštita od otkaza na radu, zaštita od diskriminacije zviždača nakon prijave, zaštita od zlostavljanja od poslodavca, zaštita od prijetnje otkazom, obrnuti teret dokaza u radnim sporovima, anonimnost zviždača, zaštita od optužbi za odavanje poslovnih tajni, zaštita identiteta unutarnjih revizora i drugih osoba uključenih u financijsko upravljanje i kontrole prilikom prijavljivanja prijevara i nepravilnosti.
Poslodavci će biti obvezni uspostaviti unutarnju proceduru prijave nepravilnosti
Zakonom se propisuje obveza uspostave unutarnjih kanala za prijavljivanje nepravilnosti, imenovanje povjerljive osobe za zaprimanje prijava nepravilnosti. Za tijela javne vlasti i poslodavca u privatnom sektoru koji zapošljava najmanje 50 zaposlenika propisana je obveza pravilnikom ili drugim općim aktom urediti postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti, te će se tako „prijaviteljima nepravilnosti“ omogućiti zaštita kroz siguran postupak prijavljivanja nepravilnosti. Propisana je potreba postupanja povjerljive osobe po zaprimljenoj prijavi u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijave nepravilnosti, obveza davanja povratnih informacija prijavitelju nepravilnosti uz omogućavanje uvida u spis i obavještavanje o ishodu postupka te je naglašena potreba zaštite identiteta prijavitelja nepravilnosti, kao i povjerljivosti same prijave.
U slučaju da poslodavac nije u obvezi ili nije donio opći akt koji uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti, prijavitelj nepravilnosti može se izravno obratiti tijelu nadležnom za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti, ali je intencija zakonodavca da se prijavitelj nepravilnosti prvo pokuša zaštititi u postupcima unutarnjeg prijavljivanja odnosno kod poslodavca.
Vezano uz zaštitu prijavitelja nepravilnosti, predviđeno je da pučki pravobranitelj bude tijelo koje zaprima prijave nepravilnosti, ispituje pojedinačne prijave s ciljem zaštite prijavitelja nepravilnosti te prijave o nepravilnostima prosljeđuje nadležnim tijelima na postupanje.
Zakonom je predviđena sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti u subjektivnom roku od tri godine od dana kad je prijavitelj saznao za štetnu radnju, odnosno objektivnom roku od pet godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta te je za prijavitelje nepravilnosti predviđeno oslobođenje od troškova plaćanja sudskih pristojbi.
Ovaj Zakon je prije svega usmjeren na suzbijanje korupcije u Hrvatskoj, osiguravanjem dodatne zaštite „zviždačima“. Predviđeno je da Zakon stupi na snagu 1. siječnja 2020. godine.