Čula sam jednu smiješnu izreku: „Ono što je ponedjeljak u tjednu, to je siječanj u godini.“
Postoji jedna nepatvorena emocija prema siječnju, a to je mržnja. Ako prema njemu ne osjećate nešto baš tako snažno, onda u svakom slučaju osjećate nešto negativno. Kako se to dogodilo i kako kroz sve ovo vrijeme održava taj imidž najgoreg mjeseca u godini?
Nakon blagdana koji uglavnom donose veselje, mir, sitna uzbuđenja i više vremena s obitelji, stiže povratak u realnost i zato je taj prvi mjesec toliki kontrast naspram drugih mjeseca u godini. Zanimljivo je, recimo, da nam je rujan mnogo manje mrzak, a isto dolazi nakon godišnjeg odmora i isto nam uglavnom donosi obveze.
No, siječanj je problematičan jer se financijske nepogode spoje s niskim temperaturama, vjetrom i mnogo manje dnevnog svjetla, pa nije ni čudo da nam pada raspoloženje.
Budući da od blagdanskih druženja mnogo očekujemo i puno u njih ulažemo, nažalost, često više financijski nego emocionalno, kad blagdani prođu, osjećamo se prazno – financijski i psihički. Kad nas ošine prosinac trošinac, peglamo kartice sve u šesnaest. I to nam ne prisjedne sve dok nam sve te rate ne počnu dolaziti na naplatu.
Činjenica je da nedostatak sunca u kombinaciji s time da mrak brzo pada, utječe na naše raspoloženje. Hladnoća nas vezuje za unutarnji prostor, a kad smo unutra, manje se gibamo i osuđeni smo možda na neke kućne aktivnosti, zbog čega se osjećamo sputano. Zimi imamo i mnogo manje energije i više želje za spavanjem i svime smo jednostavno ograničeniji. Praksa pokazuje da mnogo ljudi potraži liječničku pomoć nakon blagdana – ljudi se osjećaju umorno, iscrpljeno, nemaju energije pa su podložniji prehladama i padu imuniteta. I sve se to konstantno pripisuje siječnju – krivcu za naše nezadovoljstvo, vremenske prilike pa onda i za bolesti.
Ponovni početak uvijek je napor
Nitko ne voli započinjati stvari, to je najteži dio u svakoj priči, biznisu, vezi, poslu. Osim što nam je sve na početku nepoznato i izgleda kompliciranije nego što jest, počeci i stvaranje nečeg iznova ili nanovo, uglavnom označava napor i trud.
U siječnju se priča uglavnom o dosadnim temama – kako preživjeti mjesec jer ste puno potrošili, kako se vratiti poslu s entuzijazmom nakon duljeg vremena lijenosti, kako smršaviti, kako se vratiti starim dobrim navikama… Ako niste fanovi takvih priča i novogodišnjih odluka koje ne zažive ni par dana, sve će vam ići na živce, a teško ćete moći izbjeći te priče čak i ako u njima nećete izravno sudjelovati.
To stvara taj osjećaj neraspoloženja na početku godine, posebice ako se počnemo uspoređivati s drugima ili mislimo da nešto nismo odradili dovoljno brzo ili na vrijeme. Do toga najčešće dolazi zbog izloženosti tuđim pričama i emocijama, u prvom redu osjećaju nezadovoljstva.
Većina onih koji misle da su depresivni, to nisu, to nije depresija u užem smislu, nego je riječ o kratkotrajnoj emocionalnoj ispražnjenosti i demoralizaciji kad gledamo što nas sve čeka uskoro – čekaju nas posao, obveze i to je ta rutina koja nas zapravo muči, rutina svakodnevnog života. No, ipak previše „zlorabimo“ tu riječ depresija. Depresija je trajno i vrlo intenzivno stanje, ali nama je postalo učestalo da svaki osjećaj potištenosti, umora ili nezadovoljstva, nazivamo depresijom.
Pomalo je blesavo da u ostalim mjesecima u godini ne zaziremo toliko od posla koji nas čeka, kao da ga imamo samo u siječnju. No, termin “poslijeblagdanski blues” nametnuo se kroz godine jer je postao zajednički osjećaj kojem je sklona većina ljudi. Dobra vijest je da je riječ o kratkotrajnoj prolaznoj fazi koju je moguće spriječiti.
Prije svega, trebali bismo promijeniti navike – od financijskih do emocionalnih. Trošite racionalnije koliko je moguće, kako se ne bi pred svaki kraj godine pitali kako nam se to dogodilo. Smanjite očekivanja i od božićnih partyja/domjenaka/druženja, a posebice od obiteljskih druženja jer ćete se ponašati onako kako to „okolina“ očekuje, a ne kako vam odgovara. Na kraju ispada da se za blagdane naradimo umjesto da se odmaramo, posjećujemo i viđamo se s ljudima koje moramo vidjeti, a manje s onima koje želimo. To treba promijeniti jer nam se onda neće toliko činiti da su blagdani proletjeli.
Mjesec k’o mjesec
„Blue Monday“ odnosno tužni ili tjeskobni ponedjeljak navodno je bio 16. siječnja i mnogima je bio izgovor za loše neraspoloženje. Najmanje deset ljudi mi je reklo da ih boli glava i da se loše osjećaju, a drugi su potvrdili: „Pa da, danas je najdepresivniji dan u godini.“
Inače, autor izraza Blue Monday je dr. Cliff Arnall, koji je svoju teoriju o najtužnijem danu u godini objasnio kombinacijom više faktora, kao što su: tmurno vrijeme, troškovi koji stižu na naplatu, propast novogodišnjih odluka, povratak u svakodnevicu. Međutim, znanstvenici su tu teoriju opovrgnuli jer je povezana s kampanjom jedne tvrtke koja je pojedinim stručnjacima u zamjenu za podršku Blue Monday kampanji davala novac. No, neovisno o tome tko je to prvi smislio, fascinantno je koliko svi zajedno padamo na te kolektivne izraze i pojave.
Osjećaj beznadnosti, bezvrijednosti, gubitak interesa za svakodnevicu, dugotrajno spavanje, prejedanje, pospanost, to su sve simptomi bilo kakve loše životne faze koja uglavnom nastaje zbog frustracija. Stoga, koliko god otrcano zvučalo, razmislite što vas točno muči i zašto ste tako loše raspoloženi jer nije siječanj baš za sve kriv.
Nema nikakve čarobne formule, osim da prihvatimo život takvim kakav jest, što znači da moramo proživjeti svaki od 12 mjeseci, pa tako i taj prvi. Nije potrebno pristupati mu na negativan način od samog početka, a s druge strane je sasvim u redu prihvatiti osjećaj učmalosti znajući da će on proći.
Koliko doista “siječanjska depresija” ima realno uporište?
Jednostavno, siječanj je mjesec koji dolazi nakon praznične euforije u prosincu, emotivne i financijske iscrpljenosti i često se ljudi ponesu svime onime što se marketinški vrlo dobro iskorištava u prosincu. No, obiteljska okupljanja, nažalost, često nisu priče iz božićnih filmova i reklama, nego nas emotivno iscrpljuju. Nekad zbog nervoze i svađanja, a nekad zbog toga što se osjećate usamljeno jer nisu svi na broju za blagdane.
Bježite što dalje od rutine
Uz prekoračenje financijskih mogućnosti, što nam se mnogima dogodi kada počne euforija s kupovanjem šarenih poklona, poprilično je fascinantno kako nas zima tjera da se zavučemo u „kućice“. Gotovo svi treninzi prestaju u razdoblju između 20. prosinca i 10. siječnja, ljudi su mnogo manje vani jer im se čak ne da ni spremati za izlaske, mnogo više vremena nam treba da se odlučimo za nešto konkretno.
Kada ste na poslu, nađite način da se nagradite – bilo kroz razgovor s kolegama, bilo kroz nešto drugo, a u dane kada niste na poslu, odvojite se od njega i psihički i fizički. Pokušajte dovoljno spavati i vratite se što prije zdravim prehrambenim navikama kako biste povratili fokus i volju potrebnu za obavljanje posla. Upišite se na trening, ne morate vi biti u ovoj skupini kojoj se ne da ništa prije sredine siječnja – to je samo statistika. Kad ste u takvom bezvoljnom stanju, najbolje se okupirati s više aktivnosti i postupno uvoditi jednu po jednu. Isplanirajte si radni dan i zadatke jer će vas dočekati mnogo toga kad se vratite – čini se teže, ali zapravo će vam biti lakše.
Ne upadajte u zamku kukanja i ne povlačite se od ljudi. Čisto da podsjetimo, pa nisu blagdani jedino vrijeme za okupljanje dragih vam ljudi. Baš suprotno! Stvorite nove tradicije i izađite – u kino, u bar, klub, restoran, kazalište. Ako treba, nađite si točan dan u mjesecu kada ćete uživati pa ćete se svaki mjesec veseliti baš tome. U krajnjem, blagdani i proslave nečeg lijepog donose nam svima onaj važan psihološki trenutak još nedoživljenog i svačije pravo na iščekivanje novog početka. Zašto ne biste i sa siječnjem ustali na bolju nogu?
