Dana 3. listopada 2018. godine Europska komisija je obilježila Dan jednakih plaća između muškaraca i žena, kako bi skrenula pozornost javnosti na razlike u plaćama između muškaraca i žena i posljedice koje na društvo i tržište rada ima navedena pojava.
U Europskoj uniji plaća žena je 16,2% manja od plaća muškaraca. Upravo navedena činjenica stavlja žene u nepovoljniju situaciju od muškaraca za vrijeme njihovog profesionalnog života, ali čak i nakon što žene odu u mirovinu, jer ostvaruju pravo na 36,6% manju mirovinu od muškaraca.
U Izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2017. godinu se navodi da posljednji podaci o prosječnim mjesečnim bruto plaćama iskazani po spolu zaposlenika/ca, koji se odnose na 2015. pokazuju da je plaća za žene iznosila 7.471 kn, dok je za muškarce iznosila 8.422 kn, što znači da je udio prosječne plaće žene u prosječnoj plaći muškaraca iznosio 88,7%. Navedeni podaci pokazuju kako muškarci u prosjeku na godišnjoj razini zarade 11.412 kn više nego žene, odnosno da zarade 1,47 prosječne hrvatske bruto plaće više.
Problem jaza u plaćama je kompleksno pitanje, a uzroci postojanja jaza u plaćama u Hrvatskoj su višestruki i ne odnose se samo na problem nepostojanja transparentnosti u politici plaća kod poslodavaca u odnosu na pitanje jednakosti plaća za jednak rad. Ti faktori uključuju, primjerice:
–
činjenicu da žene i muškarci rade u različitim sektorima i zanimanjima u kojima pretežu radna mjesta na kojima su zaposlene žene, a ta radna mjesta su niže plaćena radna mjesta (kao na primjer u socijalnim službama)
činjenicu da žene i muškarci rade u različitim sektorima i zanimanjima u kojima pretežu radna mjesta na kojima su zaposlene žene, a ta radna mjesta su niže plaćena radna mjesta (kao na primjer u socijalnim službama)
–
podzastupljenost žena na rukovodećim mjestima
podzastupljenost žena na rukovodećim mjestima
–
nejednaki teret obiteljskih odgovornosti i obveza između žena i muškaraca koje za posljedicu ima da žene više rade u nepunom radnom vremenu i da imaju kraći profesionalni vijek
nejednaki teret obiteljskih odgovornosti i obveza između žena i muškaraca koje za posljedicu ima da žene više rade u nepunom radnom vremenu i da imaju kraći profesionalni vijek
–
diskriminatorno i spolom uvjetovana postupanja na radnom mjestu i sustave politike plaća.
diskriminatorno i spolom uvjetovana postupanja na radnom mjestu i sustave politike plaća.
Jednakost plaća u Zakonu o radu
Načelo zabrane izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i uvjeta rada propisno je i člankom 7. Zakona o radu, dok se člankom 91. detaljnije razrađuje načelo jednakosti plaća žena i muškaraca na temelju kojeg je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Spomenutom odredbom propisani su i kriteriji za utvrđivanje jednakog rada i rada jednake vrijednosti.
Svaka odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta koja bi bila protivna odredbama ZOR-a je ništetna. Na temelju članka 150. ZOR-a poslodavac je dužan savjetovati se s radničkim vijećem o politici plaća, odnosno sa sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkoga vijeća. Međutim, iako ZOR propisuje pravo radničkog vijeća na obavještavanje o politici plaća poslodavca, činjenica je da navedeno pravo radničkoga vijeća nije u funkciji suzbijanja jaza u plaćama, niti u funkciji osiguravanja transparentnosti politike plaća. Osim toga, iako je ZOR-om propisano načelo jednake plaće za jednak rad i rad jednake vrijednosti, nedostatak detaljnijih zakonskih odredbi koje bi omogućile pravo radnika i njihovih predstavnika na dobivanje potrebnih informacija poslodavca o sustavu plaća koje bi bile razvrstane po spolu, onemogućuje ostvarivanje toga prava u praksi zbog čega se jaz u plaćama i dalje postoji. Pri tome ujedno valja voditi računa o činjenici da i u slučajevima ako je poslodavac stranka kolektivnog ugovora, kod mnogih poslodavaca plaće nisu u potpunosti uređene kolektivnim ugovorom (kojim se u praksi obično uređuje osnovica za izračun plaće i ostali dodaci na plaću), dok se sistematizacija radnih mjesta ili platni razredi određuju pravilnikom o radu ili posebno odlukom poslodavca, koji ostaju izvan dometa sudjelovanja u kreiranju politike plaća radnika i njihovih predstavnika.
Do kada će žene primati nižu plaću od muškaraca?
Stoga se može jasno zaključiti da postojeći zakonodavni okvir u Hrvatskoj ne može u cijelosti jamčiti jednaku plaću za jednaki rad ili jednak rad žena i muškaraca u praksi. Postojeći zakonodavni okvir u području jednakosti plaće muškaraca i žena nije doveo do razvoja u provedbi rodno osviještene politike i demokratizaciji društva koje bi u potpunosti otklonile oblike diskriminacije žena u odnosu na plaću i uspostavile društvo jednakih mogućnosti za oba spola.
Iako ne postoje instant rješenja koja bi uklonila ovu pojavu, činjenica je da postoje različiti načini kako da se uhvatimo u koštac s tom pojavom, samo je za to potrebna volja. Pitanje je postoji li ona kod nadležnih institucija.
