Život u sjenci “velike ljepote”

Nedavno je, u panel-raspravi na nacionalnoj televiziji, jedan “uvaženi gospodin“, pristigao u Hrvatsku iz SAD-a, poentirao u svome podužem monologu da “nažalost, ima još uvijek Hrvata koji nostalgično kukaju za prošlim sustavom mraka i diktature, a slijepi su za vrijednosti velike ljepote, što ih nosi sloboda i demokracija”.

E, pa slušajte vi, “uvaženi gospodine” iz SAD-a, mi nismo imbecili koji su desetljećima čekali da upravo vi dođete objašnjavati nam naše vlastite živote. Dok ste vi i vaši pristalice i sljednici uživali u blagodatima SAD-a, gdje 1% ljudi posjeduje 37% bogatstva te zemlje, mi smo ovdje, u našoj maloj, ratom opustošenoj zemlji, ljudskije i pravednije rasporedili radne obveze, prava i dužnosti građana. To je, za nas, bila i ostala ta, kako vi kažete, “velika ljepota”.

A gdje ste, “uvaženi gospodine”, bili vi i vaša odrasla djeca, za vrijeme Domovinskog rata? Tko je, i je li itko, od vaših najbližih dao svoju krv za obranu Hrvatske? Znam mnoge, niste vi jedini, koji nam hodočaste preko malih ekrana naših televizija, grlati “domoljubi”, a u stvari halapljivi srebroljupci, gulikože i dembeli. Njihova djeca ni danas ne žive u Hrvatskoj, razmiljeli su se po bijelu svijetu, završili najprestižnije svjetske fakultete i trajno usadili svoj obiteljski korijen u SAD-u, Australiji, Kanadi, Velikoj Britaniji, itd. Jedva više da i znaju pokoju hrvatsku riječ, a želja za eventualnim povratkom u Hrvatsku ravna je izgledu leta na Mars.

Eto, “uvaženi gospodine”, toliki je vaš doprinos stvaranju i razvitku hrvatske države i naroda. I nemojte nam više popovati u medijima kako mi ovdje, koji nemamo rezervne domovine, trebamo živjeti, ne prljajte svojim ispraznim frazama našu memoriju. Dovoljno je (i previše) što vas trpimo.

Vi ste, naprosto, ljudi od kojih nam valja dići ruke. Uživajte u onome što ste sami stvorili, ljubite se s time, ali nas ne dirajte.

Mi ćemo se i nadalje držati stare, mudre izreke: “Ne žuri, da te dobre stvari ne prestignu!”