Bojimo li se neoliberalnog kapitalizma?

Bojimo li se neoliberalnog kapitalizma?

Komunizam je uglavnom propao, kapitalizam je svuda oko nas, a trećeg puta nema. Stoga se mnogi priklanjaju kapitalizmu, ali ne razumiju ili ne žele razumjeti njegove zakonitosti.

Što je kapitalizam? Kapitalizam je sustav slobodnog tržišta, izgrađen na privatnom vlasništvu, u kojem vlasnici kapitala imaju prava vlasništva i na temelju tog vlasništva su profitima nagrađeni zbog toga što svoj kapital izlažu riziku gospodarskih aktivnosti. I u teoriji i u praksi u pojedinim se zemljama razlikuju stavovi o tome kakvu bi ulogu država trebala imati u kapitalističkom gospodarstvu. No jedna od glavnih komponenti kapitalizma jest ekonomski liberalizam.

Klasični ekonomski liberalizam promiče laissez-faire (pustiti neka svatko čini što hoće i neka sve ide svojim tokom glavna je gospodarska doktrina mladog rastućeg kapitalizma 18. i 19. stoljeća, a smisao joj je neograničena sloboda konkurencije, nemiješanje države u ekonomska pitanja. naime, tržišnu utakmicu poduzetnici toga doba doživljavaju kao oštru, ali pravednu te od države traže da ih pusti na miru, tj. da se što manje ili nikako ne upliće u gospodarstvo i arbitrira u toj utakmici) i privatno vlasništvo, a državna intervencija ograničena je na stvaranje uvjeta neophodnih za funkcioniranje tržišta i pružanje

usluga koje privatni sektor ne može pružiti.

Ekonomski liberalizam podrazumijeva činjenicu da pojedinci imaju ekonomsku slobodu, tj. da je imovina koju stječu bez upotrebe sile, prijevara ili krađa zaštićena od fizičkih napada drugih, pa su je slobodni koristiti, razmjenjivati ili davati sve dok njihovo djelovanje ne ugrožava identična prava drugih. A ekonomska sloboda, osim što potiče napredak, neophodni je preduvjet općenite ljudske slobode i razvoja demokracije.

Premda se neoliberalizam kao pojam pojavljuje već dva stoljeća, u upotrebu je ušao 70-ih godina prošlog stoljeća, uz prijedlog da se kontrola nad gospodarstvom prebaci iz javnog u privatni sektor. Budući da su prijedlog zagovarali Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, nazvan je Washingtonskim konsenzusom, a podrazumijevao je savjete državama da snize carine, poboljšaju fiskalnu disciplinu i privatiziraju javna poduzeća. Često su savjetovali i povišenje poreza kako bi se smanjio proračunski deficit.

Neoliberalizam se obično poistovjećuje s vladavinom tržišta, smanjivanjem javnih rashoda za socijalne usluge, deregulacijom, privatizacijom i eliminiranjem koncepata javnog dobra i zajednice te uvođenjem odgovornosti pojedinaca. Je li u Hrvatskoj ikada zaživio klasični liberalizam? Vlada li u Hrvatskoj tržište? Smanjuju li se javni rashodi za socijalne usluge? Provodi li se deregulacija? Provodi li se privatizacija? Uvodi li se odgovornost pojedinca?

U Hrvatskoj se ne provodi ni liberalizam, a kamoli neoliberalizam. Zapitajmo se: jesu li silne državne potpore povećale zaposlenost i izvoz? Je li visoki udio socijalnih naknada u proračunskim rashodima rezultirao adekvatnim i pravedno raspoređenim mirovinama, zdravstvenim uslugama i socijalnim pomoćima? Odgovori na sva ta pitanja su negativni.