COVID potpore i poslodavci: “Pomozi bogatu sirotu na svoju sramotu”

COVID potpore i poslodavci: “Pomozi bogatu sirotu na svoju sramotu”

Smanjenje plaća, otkazi, kriza, potop – tako su zvučali mnogi poslodavci u proljeće 2020. tražeći od države da intervenira i spasi njihovo poslovanje. Mnogi su, bar na početku, bili i iskreni. Država se odazvala novcem poreznih obveznika isplativši pogođenim poslodavcima glavarinu po radniku odnosno pomoć od 4.000 kuna za svakog radnika uz neobvezujući uvjet da ne otkazuju i ne smanjuju plaće radnicima. Logično bi bilo samo po sebi da i ne ostvaruju dobit, ako su primili pomoć za opstanak u toj godini.

Poslodavci, zahvalite državi i radnicima na dobiti

Analizirajući podatke o poslovanju poslodavaca u našem sektoru kod kojih imamo članove, a za koje znamo da su primili pomoć uspoređujući zadnje četiri godine došli smo do slijedećih zaključaka. Samo 15% tih poslodavaca završilo je 2020. godinu sa gubitkom, a čak 85% onih koji su u 2020. primili pomoć završilo je godinu s dobiti. Štoviše 62% od svih poslodavaca koji su primili pomoć imalo je u 2020. najveću dobit u posljednje četiri godine. Kakva god bila, zadržana, reinvestirana, isplaćena – dobit je dobit.

S druge strane čak 85% poslodavaca smanjilo je broj radnika u 2020. godini i broj njihovih radnika najniži je u posljednje četiri godine, a tek 15% poslodavaca povećalo je broj radnika.

Znamo da je pomoć koja je isplaćivana poslodavcima bila namijenjena radnicima, štoviše ostvarena na ime radnika. Znamo i da je u 2020. među poslodavcima bilo i onih koji su u panici značajnije smanjivali prava radnika, a sad vidimo ima pojedinaca koji su ostvarili dobit pa čak i veću no inače. Ova anomalija sigurno nije izuzetak samo u našoj djelatnosti, već je generalna.

Što reći na sve to? Ovo je posljednji dokaz da je već desetljećima u našem društvu poduzetnička dobit privatizirana ali poduzetnički rizik istovremeno je socijaliziran! Mnogi poslodavci trebaju zahvaliti državi što im je omogućila dobit i u godini najgore krize. Građani i radnici čiji je novac potrošen mogu se jedino pitati: Dokle? Ima li ovakvo društvo smisla?