Većina ljudi koji promijene svog liječnika, učini to ne zbog liječnikove stručnosti, nego zbog načina na koji se liječnik s njima ophodi. Većina takvih pacijenata kaže da ih je smetala liječnikova neosjetljivost za njihove potrebe ili nedostatak njegovog poštivanja bolesnikovog mišljenja. Često, loša komunikacija između liječnika i pacijenta, prije nego loše liječenje, pruža razlog za pritužbe.
Ispitivanje tog odnosa ukazalo je na četiri kritična momenta kad se govori o korisnosti međusobnog razgovora između bolesnika i doktora.
Puna komunikacija između pacijenta i liječnika je neophodna za
postavljanje točne dijagnoze
Ne lako rijetko događa se da liječnik ne može otkriti razlog niza pacijentovih tegoba, jednostavno zato što nije bio dovoljno uporan kako bi doznao koje lijekove bolesnik već troši, a pacijent opet nije spomenuo lijek koji uzima, jer je smatrao da taj lijek ne može biti razlogom tih njegovih tegoba. A baš se to dogodilo u jednom slučaju. Liječnika su zaveli simptomi na koje se žalila bolesnica i već je pomišljao postaviti dijagnozu jedne teške bolesti (Parkinsonova bolest). Međutim, kad je suprug bolesnice sasvim slučajno spomenuo liječniku da mu žena troši jedan anksiolitik (lijek za ublažavanje straha i napetosti), i to 3 do 4 tablete dnevno, već sedam ili osam godina, liječniku je bilo jasno da je taj lijek uzrok njezinih tegoba. Poznato je da lijekovi te vrste, ako se uzimaju u velikim dozama kroz duže razdoblje, mogu izazvati simptome slične simptomima Parkinsonove bolesti. Jednom kada se to otkrilo, liječnik je odredio postupni prekid uzimanja tog lijeka i nakon dva mjeseca tegobe bolesnice su nestale.
Liječnici trebaju svojim pacijentima dati na znanje da se bolesno tijelo koji puta može, u značajnoj mjeri, izliječiti samo po sebi
Jednom direktoru, zbog srčanih smetnji, liječnik je kazao da će morati obaviti angiogram (snimak krvnih žila) i možda bypass operaciju. Međutim, direktor je zatražio dodatno mišljenje od drugog liječnika koji mu je kazao da se njegovo srce, premda s ozbiljnim koronarnim oboljenjem, suprotno općem dojmu, ipak može ponovno osposobili i oporaviti. Rečeno mu je da će morati potpuno promijeniti stil svog života, da će morati dnevno tjelesno vježbati i početi se zdravo hraniti. I zaista, direktor je počeo primjenjivati novi životni režim. Pridržavao se hrane s malo zasićenih masnoća i kolesterola, žustro je hodao 5 do 8 kilometara dnevno i naučio je kako se relaksirati.
Nakon šest mjeseci liječnik je kod svog pacijenta obavio ergometriju (testiranje izdržljivosti na pokretnom sagu), koja je pokazala znatno poboljšanje. Također, svi ostali simptomi su se smanjili i do daljnjega nestala je potreba za bypass operacijom na srcu. Direktor danas izgleda kao potpuno novi čovjek – fizički, emotivno, duševno.
Strah i panika mogu svaku bolest učiniti još gorom
Kada liječnik razgovara s bolesnikom o dijagnozi, onda nepažljivo i netaktično upotrebljene pogrešne riječi s liječnikove strane mogu imati strahovito negativan učinak na pacijenta. Pacijent koji napušta ambulantu s osjećajem slomljenosti i beznađa, često doživljava pogoršanje svog stanja. Ljudi su skloni kretati se stazom svojih očekivanja. Znači li to da liječnici moraju zatajiti, prešutjeti neku tešku opasnu dijagnozu ili promijeniti svoj nalaz? Razumije se da to ne smiju učiniti. Međutim, liječnikova vještina komunikacije nije ništa manje važna nego druge njegove vještine.
Ako liječnik može povezati ozbiljnu tešku bolest s osjećajem izazova umjesto s lošom prognozom, onda se pacijentove vlastite obrambene snage mogu mobilizirati kao dio ukupne strategije liječenja.
Umirenje i podrška su od vitalne važnosti
Biti bolestan je iskustvo koje čovjeka straši. Ljudi traže ne samo medicinsku pomoć, nego i nadu. Liječnikova predviđanja nisu nepogrešiva. Povlačenje bolesti ili oporavak zna se dogoditi kad svi simptomi ukazuju suprotno. Pametan liječnik zna da nesigurnost i zabrinutost pacijenta mogu jako pojačati bolove i usporiti izlječenje. On isto tako zna da umirenje i pružanje podrške bolesniku može ubrzati oporavak.
Postoje brojni slučajevi gdje su loše, sumorne prognoze bile sjajno opovrgnute, pobijene od strane bolesnika. Takav razvoj situacije bio je manje rezultat biologije, a više ljudskog duha, koji može bili bolji iscjelitelj od svih drugih.