Budući da se u socijalnom dijalogu na tržištu rada susreću različiti, a nerijetko i oprečni pojedinačni i kolektivni interesi, etika dijaloga kojim se postiže svrhovita ravnoteža tih interesa se nameće kao nužnost, jer u izostanku etičkih načela dijaloga teško se postiže zadovoljavajuća razina socijalne odgovornosti strana koje sudjeluju u dijalogu.
Civiliziran dijalog partnera na tržištu rada i u društvu uopće za svoje pretpostavke i uporišta ima ponajprije međusobnu
toleranciju partnera
koji u dijalogu sudjeluju, sposobnost partnera u dijalogu da jedan drugoga
slušaju i uvažavaju argumente
drugoga te postojeću potrebu i svijest partnera o tomu da se postojeći
problemi rješavaju dijalogom umjesto sukobom.
Ovdje svakako treba spomenuti i ulogu medija kao kreatora javnog mnijenja koji promiču sustav vrijednosti u javnom i društvenom životu. U ovom kontekstu postavlja se pitanje zašto bi čovjek dopustio da na njegovo etično razmišljanje i ponašanje utječu moralne postavke društva u kojem živi? Razlozi mogu biti: – pojedinac time stječe svoje “korisno” mjesto u društvu kojeg prihvaća prihvaćanjem “pravila igre u društvu”, osjećaj pripadnosti nekoj grupi, osjećaj sigurnosti u grupi u kojoj pojedinac živi i djeluje skladno s ostalima. Zbog prihvaćanja zajedničkih etičkih postavki, religioznih uvjerenja, ideoloških shvaćanja, čovjek zapravo voli živjeti s istomišljenicima jer mu je tako lakše živjeti vlastite etičke postavke i prihvaćati etičko ponašanje drugih oko njega. I moral kao skup pravila može biti predmetom znanosti koja nastoji sistematizirati i etički opravdati moralne postavke koje zajednica živi.
Etika poslovanja i odgovornost
Odgovornost
pod kojom se podrazumijeva vjerojatnost da će neko odgovarati za neku svoju radnju, veoma je složen pojam, jer ta složenost obuhvata odnos čovjeka prema društvu, ali i čovjekov odnos prema samom sebi.
Društvena odgovornost
podrazumijeva obvezu menadžmenta da poduzme one akcije koje će doprinijeti blagostanju i interesima društva ali i organizacija.
Korporativna društvena odgovornost
obuhvata odgovoran odnos kompanija prema cjelini društva, kao i prema članovima i drugim dijelovima u sustavu kompanije, pri čemu se taj odnos zasniva na ukupnosti društvenih, etičkih, ekoloških i ekonomskih vrijednosti značajnih za proces odlučivanja. Prema tome, korporativna društvena odgovornost se odnosi na ponašanje organizacija prema u organizaciji i društvu, a ponašanje organizacija prema društvu se zasniva na vrijednostima koje društvo ističe kao dominantne i značajne za njegov dalji razvoj.
Ne treba i napominjati da se današnje kompanije u svom poslovanju sve više susreću sa pritiscima i zahtjevima socijalne sredine da se odgovorno ponašaju, posebno u oblasti zaštite životne sredine, u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, zahtjeva se i odgovornost po pitanju zaštite prava potrošača, u oblasti javnosti rada i kontrole rada kompanija od strane javnog mnijenja i sl. Svi etički problemi koji mogu dovesti do kršenja moralnih normi ponašanja u ukupnom procesu poslovanja mogu se podijeliti na nekoliko razina :
– Prvi razina se može nazvati
društvenom
, odnosno socijalnom. Etička pitanja koja se u okviru ove oblasti rješavaju odnose se na probleme osnovnih institucija u društvu. Misli se na probleme utaje poreza, čime se bavi država, ali i na pitanja položaja određenih imovinskih grupa u društvu,
– Druga razina je odnos između zaposlenih u kompaniji i stejkholdersa, koja se može nazvati
poslovnom
razinom. Ovaj oblik poslovanja podrazumijeva odnos kompanije prema kupcima, kao društvenoj grupi, prema tržištu u cjelini.
– Treća razina etičkih problema u poslovanju podrazumijeva odnos između kompanije i zaposlenih u njoj –
interna politika kompanije
.
Osobna odgovornost
Literatura i i praksa poznaju 2 vrste osobne odgovornosti, odnosno neodgovornosti: menadžer –
savršen agent
(a perfect agent); menadžer –
nesavršen agent
(an imperfect agent).
Menadžer
– savršen agent odgovorno izvršava svoju osnovnu obavezu u uvećavanju vlasnikovog bogatstva. Za razliku od savršenog agenta, menadžer nesavršeni agent neodgovorno izvršava svoju osnovnu obavezu zato što ne uvećava vlasnikovo bogatstvo, već ga čini svojim bogatstvom. Činjenica je da
vlasnik kompanije
teži da dođe do savršenog agenta. Međutim, postavlja se pitanje da li menadžer zaista može biti savršen rukovoditelj kompanije pošto se njegovi interesi razlikuju od interesa vlasnika. Imajući u vidu prethodno rečeno, možemo zaključiti da
agentov moralni pristup poslovnoj politici podrazumijeva obvezu da uveća vlasnikovo bogatstvo a da pritom u potpunosti uvažava osnovne etičke principe
, s tim da prihvaćanje ovakvog pristupa u praksi u velikoj mjeri zavisi od ustanovljenog sustava vrijednosti u društvu.
Postoje 4 tipa odgovornosti kompanije:
Poslovna odgovornost
se odnosi na ciljeve zbog kojih je kompanija formirana i na interese onih koji su njeni vlasnici ili su pak u istoj zaposleni.
Moralna odgovornost
proizlazi iz morala i moralnih normi. Moralne obveze vezane za odgovornost važe i onda kada zakonom nisu verificirane i nezavisno od toga da li ih društvo podržava ili ne. Moralne obveze, a su skladu sa njima moralne odgovornosti imaju prvenstvo u odnosu na poslovnu odgovornost, ali i druge tipove odgovornosti
Pravna odgovornost
podrazumijeva zadovoljavanje određenih društvenih zahtjeva, koji svoju osnovu imaju u pravnoj regulativi. Drugim riječima kompanija je obavezna i pravno odgovorna da poštuje vladajuće zakone.
Socijalna odgovornost
se odnosi na ono što društvo traži od korporacija a što je pak u skladu sa općim moralnim ponašanjem. To su uglavnom zahtjevi u interesu opće društvenog dobra.
Razlikuju se prethodna od posljedične odgovornosti (koja može biti uzročna i agentska).
Prethodna
odgovornost je utvrđena zahtjevom ili ugovorom i predstavlja legalan standard ili normu za odgovorno ponašanje. Kada odluke i akcije nisu u skladu sa legalno utvrđenim normama, slijedi
posljedična
odgovornost, kao odgovornost za nastale posljedice zbog neobavljenog ili neadekvatno obavljenog posla.
Uzročna
odgovornost predstavlja direktnu odgovornost za nešto što je urađeno ili propušteno da se uradi.
Agentska
odgovornost predstavlja indirektnu odgovornost, odgovornost za izdate naredbe ili za propušteno izdavanje naredbi. Uzročna i agentska odgovornost mogu biti pripisane i utvrđene (dokazana odgovornost).
Partnerska odgovornost
Zbog dualističke naravi svijeta rada i kolektivnog-grupnog sudjelovanja u procesu rada u moralnom smislu, u pravilu je riječ o
sukobu interesa grupe koja proizvodi i stvara vrijednost i pojedinca ili grupe koja upravlja i raspolaže s proizvedenom vrijednošću.
Zajednički život, međusobna zavisnost ljudi i grupa u svijetu rada dovodi do niza socijalnih procesa koji određuju sadržaj, oblik i način djelovanja pojedinca i grupa u proizvodnji roba i usluga i kao društvenim procesima. Konformizam s grupama, normama, suradnja među pripadnicima grupe i odgovornost za zajedničke ciljeve osnovni su rezultat socijalne interakcije i umnogome ovise o unutarnjoj moralnoj strukturi socijalnih partnera. Budući da su ti oblici interakcije esencijalni za društvenu egzistenciju,
svako društvo ih teži institucionalizirati kao kulturne vrijednosti i da procesom socijalizacije formira pojedinca koji je u osnovi konformist, kooperativan i socijalno odgovoran.
Svaki pojedinac živi u društvu u okviru zajedničke kulture, prilagođava se s osnovnim ulogama kulture i društva. Konformizam je često prisutan u situaciji kada postoji društveno očekivanje za određeni oblik ponašanja, ali ne i individualna potreba, odnosno želja.
Na naše životno iskustvo snažno utiču drugi ljudi. Naše ponašanje često je određeno društvenim situacijama i normama, percepcijom, onim što mi mislimo o sebi, ali i o onome što drugi misle o nama. Tokom svojeg života čovjek je (svjesno ili nesvjesno) podložan društvenim utjecajima. Društveni utjecaj, kao utjecaj većine, dovodi do smanjenja sukoba između pojedinca i grupe i između grupa, ali i manjina ljudi ili jedna osoba katkada može vršiti vrlo snažan utjecaj na grupu pomoću statusa i moći manjine te stilom ponašanja manjine. Odnos pojedinca i socijalne okoline zavisi o društvenim odnosima, sadržaju grupnih normi, vrednovanju pojedinih oblika ponašanja, te individualnim odnosom prema grupi, njegovoj osposobljenosti.
Društveni uvjeti konformizma su urbanizacija, sredstva masovnog komuniciranja, nagle promjene kulturnih obrazaca, brze promjene vrijednosnih sustava, političke konfrontacije i ideologiziranje političkih odnosa.
Partnerska odgovornost ponajprije je određena unutarnjom moralnom strukturom partnera sudionika u socijalnim procesima. Praksa je pokazala da samo oni socijalni partneri koji imaju izgrađenu unutarnju moralnu strukturu mogu biti moralnim korektivom u socijalnim procesima.
