Suvremena praksa i stanje industrijskih odnosa potvrđuju nužnost rasprave o pitanjima moralnosti u socijalnim odnosima poglavito onima u svijetu rada. Naime, etika socijalnog dijaloga je širi etički pojam koji obuhvaća etička načela i principe u odnosima interesnih skupina jednog društva.
Odnosi u svijetu rada kako oni na globalnom planu tako i oni na mikro planu su vitalni segment socijalnih odnosa te ih treba i teorijski i praktično posebno propitivati.
Temeljni principi
Principi kao :
– osobna dobrobit – (u kontekstu socijalnog dijaloga misli se na stranu, odnosno partnera u dijalogu ili u pregovorima) koja proizvodi dobre posljedice ali ne na štetu drugoga,
– društvena dobrobit – podrazumijeva poduzimanje moralno relevantnih radnji koje uz osobnu dobrobit za sudionike u dijalogu proizvode i dobrobit za društvo,
– blagonaklonost i solidarnost – koje pretpostavljaju pripravnost na pomoć partneru ako je potrebno, kao i suosjećanje s partnerom ako je u poteškoćama,
– izbjegavanje činjenja štete drugoj strani – ako je moguće izbjegavati poduzimanje radnji koje po drugu stranu imaju štetne posljedice,
– princip poštenja – koji podrazumijeva: ne varati drugu stranu odnosno partnera u pregovorima,
– princip poštivanja zakona: svojim sudioništvom u dijalogu i radnjama u svezi s dijalogom ne kršiti zakon,
– princip autonomije: prihvatiti slobodu drugoj strani da sama odlučuje o sebi i svojim postupcima u dijalogu,
– princip pravde: prihvatiti pravo drugoj strani u dijalogu da pokrene sudski postupak za naknadu štete, ako je šteta nanesena te da dobije kompenzaciju za nanesenu štetu i
– princip prava: prihvatiti pravo druge strane u dijalogu na nužne i bitne relevantne informacije u svezi s dijalogom i osigurati pravo na sigurno sudioništvo (sigurno u smislu nepostojanja posljedica za sve sudionike u dijalogu i realne mogućnosti postizanja pozitivnih rezultata za strane sudionice dijaloga).
Svi navedeni principi se nameću kao protuteža licemjerju sudionika u dijalogu i nepoštivanju postignutih dogovora i sporazuma.
Ovi principi se mogu sublimirati jednim etičkim postulatom koji je, može se reći temeljni postulat primijenjene etike; načelo suodgovornosti. Sudionici u dijalogu i pregovaranju su suodgovorni i za uspjehe i za neuspjehe, za obostranu dobrobit i za negativne posljedice.
Neetična raspodjela bogatstva
Suvremeni svijet a time i hrvatsko društvo kao njegov dio su bremeniti neetičnim postupanjima u gotovo svim sferama života poglavito po pitanju raspodjele bogatstva (manje od 20% ljudi raspolaže sa preko 80% svjetskog bogatstva), nasilnog korištenja autoriteta ekonomske i političke moći, bezobzirnom korištenju prirodnih resursa i njihovoj devastaciji i konačno u bipolarizaciji svijeta na bogate te na radno ovisne i siromašne. U odgovoru dali je u antietici profitne diktature korporacija i multinacionalnih kompanija koja vlada u modernim industrijskim odnosima etika uopće moguća nalazi se i odgovor na pitanje pozicije sindikata kao paradigmatskog i etičkog korektiva industrijskih odnosa.
Etička načela socijalnog dijaloga
Dijalog socijalno odgovornih partnera odvija se po usvojenim etičkim načelima na kojima socijalni partneri grade pregovaračku strategiju i taktiku. Ta načela koja se višestruko manifestiraju možemo pojmovno odrediti kao:
1. Načelo dvostruke odgovornosti Partneri dijalogu pristupaju u dobroj vjeri pridržavajući se pisanih i nepisanih pravila horizontalne i vertikalne odgovornosti. To vrijedi i za poslodavce i sindikate bez obzira na često različite i oprečne ciljeve. Ovo načelo je jedan od važnih uvjeta da dijalog završi konsenzusom partnera i sa rezultatom pobjednik – pobjednik, a pretpostavlja prethodno ispunjenje obveza i po horizontalnoj i po vertikalnoj liniji i spremnost naknadnog ispunjenja preuzetih obveza.
2. Načelo solidarnosti koje obuhvaća internu i eksternu solidarnost. Odnosi se ponajprije za koalicijske pregovaračke odbore i podrazumijeva ne mijenjanje stajališta na štetu prethodnog konsenzusa s koalicijskim partnerima o bitnim pitanjima ciljeva dijaloga u tijeku procesa pregovora.
3. Načelo poštivanja i uvažavanja argumenata drugoga Pregovaračke strane (opće poznato je) pregovorima pristupaju s različitim interesima, argumentima i ciljevima. No ako se dijalogu pristupa s partnerske pozicije, a ne s pozicije sukoba te ako ga se vidi kao permanentan partnerski odnos, a ne kao interesni, komunikacijski i ini sukob, onda je obveza svake od pregovaračkih strana prihvaćati različite i nerijetko oprečne argumente drugoga kao drugi put k istom cilju. Uvažavanje argumenata drugoga i postignuti konsenzus među partnerima je važan čimbenik za postizanje etičke dimenzije odgovornosti.
4. Načelo realizacije vlastitih interesa kroz interese drugoga Ovo načelo se naslanja na načelo uvažavanja argumenata drugoga i s njime je u uskoj uzročno posljedičnoj vezi. Ni jedna strana u pregovorima svoje interese na dulje razdoblje ne može valjano realizirati ako interesi nisu realizirani obostrano. Jednostrano realizirani interesi u pravilu su kratkoročni učinci s dugoročno negativnim posljedicama.
5. Načelo uvažavanja razine standarda područja za koje se pregovara Ovo načelo je čvrsto uporište etike socijalnog dijaloga i ono obuhvaća solidarno partnersko definiranje minimalnog prosječnog standarda područja za koje se pregovara.
Solidarnost i supsidijarnost
Ova etička načela i principi su sublimirani u dva moralna pojma koji se uzimaju za temelje morala uopće: Solidarnosti koja kao moralni pojam označava obvezu zauzimanja čovjeka za čovjeka, zbog čega taj zahtjev bez daljnjega spada u temelje morala uopće i supsidijarnosti koja kao moralni princip obuhvaća većinu prije spomenutih etičkih principa, a kojeg socijalna enciklika Quadragesimo anno naziva “gravissimum principium”. Supsidijarnost je središnji moralni princip s jasnom porukom: nadležnost treba alocirati na najnižu razinu na kojoj se ona provodi.
Etika izostaje u tranzicijskim društvima
Suvremeni industrijski odnosi u svom funkcionalnom dijelu su opterećeni brojnim dilemama i nedoumicama. Naime, poslovna etika podrazumijeva prava, obveze i dužnosti prema pojedincima, njihovim međusobnim odnosima, prema svim sudionicima u poslovnim odnosima, prema drugim organizacijama sa kojima se posluje, ali i prema društvu u cjelini. Praksa poglavito ona tranzicijska (očevidno je) pokazuje suprotno postupanje. Odstupanja od etičkih normi sve su izraženija, a moralne dileme sve češće.
Karakteristična područja u kojima dolazi do najčešćih odstupanja od etičkih normi su: korupcija, industrijske krađe i špijunaža, konflikti interesa, zloupotreba medija, tajni dogovori, prevare ali i druge pojave vezane za suvremeni razvoj društva, kao što su diskriminacija i zloporaba monopola, moći i različitosti.
Bez etike = korupcija
U političkoj i pravnoj teoriji se pod korupcijom uglavnom podrazumijeva zlouporaba povjerenog javnog ovlaštenja, radi stjecanja osobne koristi uz sukobe interesa i nepotizam kao prateće pojave, a na štetu javnog interesa.
Prema brojnim pojavama u Svijetu, ističu se djelatnosti koje su najpodložnije korupciji, a to su: javne nabave, prikupljanje javnih prihoda, imenovanja u sferi vlasti, donacije za političke kampanje i sl. Političari, političke stranke i javni službenici označeni su kao najodgovorniji za ovo evidentno zlo suvremenog društva. Sukob interesa, opet je posebno karakterističan za javne službe. Osnovni zadatak Vlade i javnih institucija je služenje javnom interesu. U tom smislu građani imaju pravo očekivati da svaki dužnosnik vrši svoje dužnosti pošteno, na pravičan i nepristran način. Zato službenici i dužnosnici koji obavljaju javne funkcije a koji pretjerano promiču svoje privatne interese, mogu predstavljati i uglavnom predstavljaju prijetnju ovom temeljnom pravu.
Zajednički život i međusobna zavisnost ljudi dovode do brojnih socijalnih procesa koji određuju sadržaj, oblik i način djelovanja pojedinca i grupa u društvenim odnosima i procesima. Odnos sindikata i poslodavaca u ovom kontekstu je odnos interesnih skupina i on po svojoj naravi spada u društvene odnose.
Konformizam u odnosu s grupama i normama, suradnja među pripadnicima grupe i odgovornost za zajedničke ciljeve osnovni su postulat socijalne interakcije. Budući da su ti oblici interakcije esencijalni za društvenu egzistenciju, svako društvo ih teži institucionalizirati kao kulturne vrijednosti i procesom socijalizacije formirati pojedinca koji je u osnovi konformist, kooperativan i socijalno odgovoran. No, međutim, etički problem se javlja kada se institucionalizirane grupe u svojoj socijalnoj interakciji ne drže tog postulata.
To se poglavito odnosi na one koji nastupaju s pozicija monopola i moći. O kojoj etici u industrijskim odnosima može biti riječ u slučajevima kada se kažnjiv incident prešutno pretvara u pravilo ponašanja kao u slučaju dugotrajnog rada bez plaće i nepodmirivanja socijalnih obveza uz istodobno uvećanje osobne imovine poslodavca. Stoga se potrebnim pokazuje na nekoliko temeljnih etičkih načela i principa propitati socijalnu zbilju industrijskih odnosa u Hrvatskoj!
