Europska komisija predlaže urediti pitanje štrajka

Europska komisija predlaže urediti pitanje štrajka

Europska komisija je u ožujku ove godine objavila prijedlog Uredbe o ostvarivanju prava na poduzimanje kolektivnih akcija u kontekstu slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, a kojom se želi postaviti opća načela i pravila primjenjiva na razini Europske unije koja se odnose na ostvarivanje temeljnog prava poduzimanja kolektivnih (industrijskih) akcija u kontekstu slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga.

Zaštita prava radnika je legitiman cilj

Do izrade navedene Uredbe došlo je nakon duge i široke rasprave što su ju potaknule dvije presude Europskog suda pravde u predmetima Viking i Laval u kojima je Europski sud po prvi put utvrdio da Europska unija nije samo ekonomska, već i socijalna zajednica. Sud je naglasio da pravo na kolektivnu (industrijsku) akciju, uključujući i pravo na štrajk, kao temeljno pravo čini integralni dio općih načela prava Europske unije. Sud je ujedno eksplicitno u presudama naveo da pravo na slobodu kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala (što čini temelje postojanja Europske unije), mora biti usklađeno s pravima iz područja socijalne politike, a koja uključuju poboljšane životne i radne uvjete, primjerenu socijalnu zaštitu i dijalog između uprave i radnika. Jednako tako Sud je priznao da pravo na kolektivnu (industrijsku) akciju u cilju zaštite prava radnika predstavlja legitiman interes koji, u načelu, opravdava ograničene temeljnih sloboda zajamčenih Ugovorom. Zaštita radnika je stoga jedan od prevladavajućih razloga od javnog interesa što ih Sud priznaje.

Nije svaki štrajk zakonit

Međutim, kontraverze u javnosti je izazvao dio presude u kojoj Europski sud ističe da svaka industrijska akcija sindikata, koju sindikati poduzimaju u cilju zaštite prava radnika nije uvijek dopuštena. Da bi takva industrijska akcija sindikata bila dopuštena ona mora imati legitiman cilj (a to je zaštita prava radnika), mora biti nužna da bi se taj cilj ostvario i prikladna da bi se taj cilj  postigao. Ukoliko bi postojala neka druga mjera koju bi sindikati mogli poduzeti, umjesto štrajka, a sindikati pokrenu industrijsku akciju, pa sud naknadno utvrdi da takva industrijska akcija nije bila prikladna niti nužna da se zaštite prava radnika, takva industrijska akcija sindikata bi bila protivna pravu EU-a, odnosno nezakonita. Takvo tumačenje Suda sindikati su shvatili kao napad na temeljna prava i slobode, odnosno prava na sindikalno udruživanje, pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk. Upravo da bi se prevladali takvi problemi, Europska komisija je krenula u zakonodavnu reformu, kojom bi zaštitila radnike koje poslodavac upućuje na rad u inozemstvo, tzv. izaslane radnike.

Komisija je tekst prijedloga Uredbe usvojila nakon što je provedena široka javna rasprava o posljedicama presuda na zaštitu prava upućenih/detaširanih radnika, te općenito o tome dokle sindikati mogu štititi radnička prava kada se radi o prekograničnim situacijama. Glavni je cilj predložene Uredbe definirati jasna načela i pravila na razini Europske unije vezano uz pravo poduzimanja kolektivnih akcija, tako da ona neće utjecati na pravo radnika na štrajk i na ostala prava koja su uređena u okviru posebnih sustava radnih odnosa u državama članicama. Ova Uredba ne utječe na provedbu temeljnih prava koje jamče države članice, uključujući štrajk i druge industrijske akcije sukladno nacionalnom pravu i običajima. Uredba ne utječe na pravo na kolektivno pregovaranje, zaključivanje i provedbu kolektivnih ugovora i na poduzimanje kolektivne akcije sukladno nacionalnom pravu i praksi.

Uredbom su ujedno propisani mehanizmi za rješavanje sporova, pa će stoga države članice, koje sukladno njihovom nacionalnom pravu, tradiciji i običajima, omogućavaju alternativne, nesudske mehanizme rješavanja radnih sporova, omogućiti jednaki pristup tim alternativnim mehanizmima rješavanja sporova u situacijama kada takvi sporovi proizlaze iz prava na poduzimanje industrijske akcije, uključujući pravo i slobodu organiziranja štrajka, u prekograničnim situacijama.

Predloženom uredbom obuhvaćeni su i radnici privremeno upućeni na rad u drugu državu članicu, kao i slučajevi restrukturiranja i /ili premještanja kada se radi o više od jedne države članice.  

Kada bude usvojena, navedena Uredba će se izravno primjenjivati i u RH.