Ovih dana je obilježeno 50 godina od donošenja Europske socijalne povelje. Iako smo na pragu Europske unije, te smo povelju potpisali i ratificirali, Europska socijalna povelja je za radnike iz Hrvatske još uvijek mrtvo slovo na papiru.
U jeku predizbornih kampanja, nema predizbornih plakata na kojima se nudi i obećava ustavno pravo na rad, bolji socijalni dijalog, uvažavanje rada i dostojanstva radnika, jačanje industrijskih odnosa i sudjelovanja u odlučivanju, poštivanja prava iz rada i na osnovu rada, osiguranje zdravstvenih i socijalnih uvjeta na radnom mjestu i poštivanje svih prava iz zaštite na radu, uključujući poštivanje radnog vremena i bolje radne uvjete . Na većini transparenata nude nam se dobro poznata, pomalo ocvala lica ili obećanja za gospodarski uzlet u neki novi kapitalizam koji će očito nastati bez sudjelovanja radnika. A upravo je ovih dana i to u Zagrebu, obilježeno 50 godina od donošenja Europske socijalne povelje. Iako smo na pragu Europske unije, jer će 09. prosinca 2011.godine, na sumitu EU Hrvatska potpisati ugovor o pristupanju, Europska socijalna povelja je za radnike iz Hrvatske još uvijek mrtvo slovo na papiru. Hrvatska je Europsku socijalnu povelju potpisala 1999.g. i ratificirala je u veljači 2003.godine, ali još nije pristupila revidiranoj povelji.
Europska socijalna povelja
Europska socijalna povelja je međunarodni ugovor Vijeća Europe koji štiti ekonomska, radna i socijalna prava, te je nakon Europske konvencije o temeljnim ljudskim pravima drugi najvažniji dokument Vijeća Europe. Revidirana povelja zamjenjuje onu iz 1961.godine i njezine dodatne protokole, a revizija potvrđuje da je tijekom proteklog vremena od 50 godina u Europi porasla svijest o socijalnim pravima i potrebi snažnijeg organiziranja društva solidarnosti i socijalne pravde.
Europska socijalna povelja je prvi i najvažniji paneuropski ugovor o socijalnim pravima u europskom sustavu zaštite ljudskih prava i prava radnika. U javnosti, međutim, čak i kod sindikata, Europska socijalna povelja nije doživljena kao strateški važan dokumentni kao instrument socijalnog razvoja. U pedeset godina svoga postojanja, Europska socijalna povelja je bitno pridonijela poboljšanju životnih i radnih uvjeta europskih radnika i građana. Bez socijalnih prava koja su njome utemeljena ne bi se moglo govoriti o demokraciji na radu niti o jednakom pristupu političkim pravima. Ekonomski osiromašeni i socijalno ugroženi radnici isključeni su iz života zajednice, usredotočeni na puko preživljavanje, bez stvarne mogućnosti da utječu na kreiranje javnih politika.
Europska radnička vijeća
Nastanak Europskih radničkih vijeća i njihov razvoj u posljednjih 15 godina također ima paneuropski karakter zasnovan na načelima Europske socijalne povelje. Prve rasprave o sudjelovanju radnika u odlučivanju u zemljama Europske zajednice započinju početkom 1990.godine usvajanjem prvih europskih direktiva o pravima na obavješćivanje i savjetovanje. Direktivu 94/45/EZ o osnivanju europskog radničkog vijeća (ERV) u poduzećima koja posluju na razini Zajednice (EU) i grupama poduzeća na razini Zajednice usvojilo je Vijeće Europe 1994.godine.
Već nakon osam godina nakon isteka roka za prenošenje Direktive na nacionalnu razinu, tvrtke i radnici koji su osnovali ERV-ove izvještavali su o pozitivnoj ulozi koju imaju Europska radnička vijeća u protoku informacija između uprava i radnika što nadalje omogućava konzultacije s radnicima o najvažnijim prekograničnim pitanjima koja utječu na čitavu grupu poduzeća, razvijanje korporativne svijesti i kulture u transnacionalnim grupama i dobivanje pristanka za nužne promjene.
Uz dobre strane, uočeni su i problemi u organizaciji i financiranju ERV-a. Do travnja 2005. godine bilo je oko 750 transnacionalnih poduzeća ili grupa koja su osnovala ERV-a. Taj je broj predstavljao 45% poduzeća ili grupa poduzeća i oko 70% radnika koji su radili u takvim poduzećima. Većina sporazuma o osnivanju ERV-a sklopljena je temeljem članka 13. Direktive neposredno nakon njezinog donošenja, što je i radnicima i Upravama u tim poduzećima omogućilo veću fleksibilnost u osmišljavanju procedura za transnacionalno informiranje i konzultacije u njihovim poduzećima i za njihovu provedbu.
Nakon trinaest godina primjene, Direktiva o Europskim radničkim vijećima je 2008.godine revidirana. Svrha ove revidirane Direktive je osigurati socijalnu dimenziju gospodarskih procesa koji prate širenje multinacionalnih kompanija, te osigurati obavješćivanje, savjetovanje i sudjelovanje radnika u upravljanju ovim poduzećima. Osim ove, u razdoblju od 2001. godine do danas doneseno je niz drugih Direktiva koje imaju vrlo važan utjecaj na rad Europskih radničkih vijeća ( Direktiva 2001/23/EZ o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na zaštitu prava radnika u slučajevima prijenosa poduzeća; Direktiva 2001/86/EZ kojom se nadopunjuje statut europskog trgovačkog društva s obzirom na sudjelovanje radnika u upravljanju; Direktiva 2003/72/EU – kojom se nadopunjuje Statut Europske zadruge).
Ipak, najvažnija od njih je Direktiva 2002/14/EZ kojom se uspostavlja opći okvir za obavješćivanje i savjetovanje radnika u državama članicama EU, koja uspostavlja opća pravila obavješćivanja i savjetovanja na razini poduzeća i primjenjuje se na sva poduzeća sa 50 i više zaposlenih. Ova Direktiva sadrži osnovne definicije pojmova „obavješćivanje“, „savjetovanje“ i „predstavnici radnika“, no u praksi se ove definicije razvijaju sukladno njihovoj primjeni na nacionalnoj razini. Tako npr. pojam „obavješćivanje“ znači „prijenos podataka od strane poslodavca prema radnicima u svrhu upoznavanja radnika s predmetom i njegovim razmatranjem“, a nacionalna zakonodavstva uređuju koji su to podaci.
Prilikom revizije Direktive o europskim radničkim vijećima, nova Direktiva 2009/38/EZ proširene su definicije „obavješćivanja“ i „savjetovanja“ i to na temelju petnaest godina iskustva u djelovanju Europskih radničkih vijeća i osobitosti informacija do kojih se moglo doći i o njima raspravljati u multinacionalnim kompanijama. Prema tekstu ove Direktive, pojam „obavješćivanje“ mora uzeti u obzir da je cilj predstavnicima radnika omogućiti provedbu odgovarajućeg istraživanja koje podrazumijeva da se informacije dostavljaju u takvo vrijeme, na takav način i s takvim sadržajem koji su prikladni i ne usporavaju proces odlučivanja u poduzećima. Što se tiče „savjetovanja“ „definicija mora uzeti u obzir da je cilj omogućiti istraživanje mišljenja korisnog za proces odlučivanja, što podrazumijeva da se savjetovanje mora održati u odgovarajuće vrijeme, na odgovarajući način i s odgovarajućim sadržajem.“ Ovim se izmjenama naglašava kvaliteta procesa, kao i odnos obavješćivanja i savjetovanja sa radnicima i učinkovitost donesenih odluka.
Obavješćivanje i savjetovanje kao osnova djelovanja Europskih radničkih vijeća sve se više promatraju u kontekstu složenog sustava predstavljanja radnika, u mnogo različitih oblika, uključujući i predstavljanje putem sindikata, odnose sa sindikatima na razini poduzeća i procese kolektivnog pregovaranja. Dakle, promatra se cjelovitost sudjelovanja predstavnika radnika i njihov odnos na razvoj industrijskih odnosa kako nacionalnih, tako i transnacionalnih.
Prilagodba našeg zakonodavstva pravnoj stečevini EU
Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o radu 2009.godine, Republika Hrvatska je u okviru usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom EU uskladila Zakon o radu. U Poglavlju XVII. prenesene su odredbe spomenutih Direktiva u nacionalno zakonodavstvo kroz čak 62. članaka. Pristupanjem Hrvatske u EU, nakon srpnja 2013.godine ove odredbe Zakona o radu biti će obavezne. Stoga valja nešto reći i o dosadašnjem iskustvu ERV-a u Hrvatskoj.
Pravni okvir za „sudjelovanje radnika u odlučivanju“ uspostavljen je Zakonom o radu iz 1995. ( primjena od 01. 01. 1996.g. ) koji je od tada pretrpio niz manjih izmjena i nadopuna tijekom izmjena Zakona o radu 2001.g., te 2003.g., ali je osnovni okvir za obavješćivanje i savjetovanje radnika uveden 1996.g. ostao na snazi do danas. Stoga, Zakon o radu u obliku u kakvom je na snazi od 01. siječnja 2010.g. regulira prava radnika na obavješćivanje, savjetovanje i suodlučivanje kroz ukupno 90 zakonskih članaka, od kojih se samo 28 odnosi na nacionalni okvir, a preostali na europska radnička vijeća, europske zadruge i europska trgovačka društva te prekogranična spajanja i preuzimanja.
Prilikom usklađivanja poglavlja 28 – Socijalna politika i zapošljavanje u lipnju 2008.g. sa pravnom stečevinom EU došlo je do razmimoilaženja socijalnih partnera oko sadržaja, te su neke od usvojenih izmjena čak i u suprotnosti sa zakonodavstvom EU, a posebice s namjerom odnosnih direktiva kako ih je interpretirao Europski sud pravde.
Nakon ulaska Hrvatske u EU biti će nužno izmijeniti postojeće odredbe Zakona o radu o Europskim radničkim vijećima sa revidiranom Direktivom. No, veći problem od ovog bit će sigurno nedostatak statističkih podataka o radničkim vijećima. Kao što nema potrebnih statistika u drugim područjima, tako ih nema niti u području suodlučivanja. Nema dostupnih podataka o broju i udjelu poduzeća ili radnika koji potpadaju pod odredbe Zakona o radu o sudjelovanju radnika u odlučivanju. Nema također niti podataka o kvaliteti sudjelovanja radnika u odlučivanju. Istraživanja koja su provedena bila su parcijalna ( provodili su ih samo Sindikati ili poslodavci ), te se na tako prikupljenim podacima ne mogu donositi ocjene o uspješnosti ovog instituta. Tako je i na području Europskih radničkih vijeća. Iako u nekim granama djelatnosti predstavnici radnika iz Hrvatske sudjeluju u radu ERV-a, statistički, a ni procesno, ove se aktivnosti ne prate niti ne izučavaju. Iako i poslodavci i sindikati tvrde da su radnička vijeća unaprijedila industrijsku demokraciju u Hrvatskoj, takve se tvrdnje statistički ne mogu dokazati, jer se podaci sustavno i ciljano ne prikupljaju i ne obrađuju.
Stoga, na pragu ulaska u EU, u području socijalnog dijaloga za socijalne partnere ostaje mnogo neriješenih i neusklađenih pitanja. Do ulaska ih bi svakako trebalo jasno definirati, jer je primjena Direktiva s ulaskom u EU obavezna. Ratifikacija revidirane Europske socijalne povelje, kao preteče svih socijalnih prava radnika u Europi je jednako važan korak i za Hrvatske radnike koji se treba dogoditi što prije.
