Slavni austrijski ekonomist Joseph Schumpeter tvrdio je da su ljudi sasvim racionalni u vlastitim ekonomskim postupcima, ali ne i kada razmišljaju o pitanjima ekonomije na razini društva. Naime, kada uđe u glasačku kabinu, moderan čovjek se odjednom pretvori u primitivno biće.
Iako je austrijski ekonomist ovo pisao puno ranije, znanost na križanju ekonomije i evolucijske psihologije, koja se razvila posljednjih godina, ukazuje da je Schumpeter bio na dobrom tragu.
Mnoge ideje, koje među ekonomistima već odavno nisu sporne, javnost veoma teško prihvaća. Tipičan primjer za ovu tvrdnju je pitanje otvorenosti zemlje za vanjsku trgovinu. Svjetski ekonomisti već se odavno slažu da je za zemlju najbolja potpuno slobodna trgovina. U nedavnom istraživanju je devet od deset američkih ekonomista tvrdilo da je najbolje za državu da odmah ukine sve carine, i to jednostrano, bez obzira na carinsku politiku drugih zemalja. U ekonomiji nije ni najmanje sporno da trgovinska zaštita najviše šteti građanima zemlje koja sebe, navodno, štiti. I to vrijedi za svaku zemlju, nezavisno od faze ili stupnja razvoja. Carinskom zaštitom nekoliko domaćih proizvođača konkretnog proizvoda se dobiva, ali stanovništvo i sav ostatak privrede gube. Prevladava javno mišljenje da vanjska trgovina može ozbiljno štetiti zemlji, kao i da je dobro ako zemlja izvozi, ali ne i ako uvozi.
Zašto pogrešne teorije imaju puno pristaša
Evolucijska psihologija ima jedan odgovor o pokušaju objašnjenja zašto pogrešne ekonomske teorije bivaju prihvaćene u široj javnosti. Dok moderno društvo i moderna ekonomija postoje tek nekoliko stotina godina, čovjek je evoluirao tijekom milijuna godina. Sve to vrijeme mi smo živjeli u malim plemenskim zajednicama, gdje su jedini oblik privređivanja bili lov i skupljanje plodova. Ekonomija je u takvoj situaciji igra s nultim zbirom – nema stvaranja nove vrijednosti, proizvodnje ili razmjene, zajednice u kojima živimo natječu se za isti plijen i jedini način dodatne zarade je otimanje od pripadnika drugog plemena.
Moderna tržišna ekonomija je drugačija: to je igra s pozitivnim zbirom, gdje jedni dobivaju, a drugi gube, ili svi dobivaju ponešto. Međutim, naš je um evolucijski programiran da misli – ako netko zarađuje u interakciji s nama, to znači da mi gubimo.
Ekonomski koncepti nisu sami po sebi teški, ali su kontraintuitivni
Ekonomski kolektivizam je druga posljedica naših evolucijskih intuicija. U plemenskoj zajednici vlasništvo je bilo, uglavnom, kolektivno, i to je moglo funkcionirati zato što su zajednice bile male, mahom sastavljene od nekoliko desetina rođaka. Pogreška nastaje kada se tako razvijena kolektivistička intuicija danas prenese na moderan svijet. Moderne zajednice su države od po nekoliko milijuna ljudi, koji se međusobno ne poznaju, gdje svatko prati svoj osobni interes, ali je, i pored toga, mnogima privlačna ideja da svi zajedno možemo biti vlasnici neke imovine. Tako ljudi državno vlasništvo instiktivno doživljavaju kao svoje, čak i kada od takvog “vlasništva” većina njih trpi samo štetu.
Iz istih evolucijsko-psiholoških razloga ljudi su naročito podozrivi prema strancima. Iako je u ekonomiji jasno da pojedinci ili poduzeća maksimiziraju prije svega svoj privatni interes bez obzira tko su i odakle su, javno mišljenje pripisuje neke posebne osobine strancima. Vlada uvjerenje da strani investitori izvlače profit iz zemlje, kao da to nisu oni isti koji su prethodno unijeli sav taj kapital u našu zemlju da bi uložili i kao da su domaći ulagači različiti i ne bi iznosili svoj novac, ako im se to više isplati.
Ma koliko bili obrazovani i pametni, u razmišljanju o ekonomiji na razini zemlje, intuicija nas često vara.
