Što je bliži srpanj 2013. godine, dan kada će Republika Hrvatska postati punopravna članica Europske unije, to se više vodi rasprava u javnosti o sredstvima iz EU fondova koja će nam tada biti na raspolaganju. Za većinu građana RH, unatoč provedenoj kampanji i izglasanoj podršci ulaska RH u EU, još nisu posve jasna pravila koja će obavezivati sve nas, a isto tako ni korist od samog članstva i povlačenja sredstava iz fondova EU. Isto tako, mnogi nisu upoznati s činjenicom da je EU i do sada, kroz razne projekte u Hrvatsku uložila znatna sredstva od 1991.g. do danas. Europska Unija je na taj način indirektno utjecala i na živote građana RH, kao i na razvoj različitih segmenata javnog i društvenog života. U svrhu upoznavanja s navedenim, čitateljima Grafičara će u nekoliko brojeva biti prezentirane najvažnije izvorne informacije.
Koristeći samo 1% ukupnog bogatstva Unije na godinu, proračun EU-a osigurava sredstva za izgradnju cesta, željeznica, mostova, zračnih luka, plovnih puteva, dalekovoda, naftovoda; promiče se razvoj informatičkog društva, kulturna i jezična raznolikost, pomaže se izobrazba nezaposlenih osoba, financira se stvaranje novih radnih mjesta, bori se protiv diskriminacije, uključujući i diskriminaciju osoba s posebnim potrebama, održava se na životu ruralna gospodarstva, financira se istraživanje dječjih bolesti, sigurne hrane i ekološki prihvatljivih proizvoda, potiče se razmjena znanja i razmjena mladih, pomaže se osnivanje i financiranje malih poduzeća. Sve ove aktivnosti i još mnoge druge, realiziraju se kroz odluke o financiranju i potpori različitim projektima i usmjerena su na prilagodbu izazovima modernog svijeta i vremena u interesu boljeg života svih građana EU.
Financijski instrumenti pomoći
Potrošnja ovih sredstava iz proračuna EU odvija se na transparentan način, kroz pažljivo planiranje temeljeno na različitim vrstama dokumenata. EU pruža podršku strategijama i programima nacionalnog razvoja kroz odgovarajuće financijske instrumente koje određuje Europska komisija:
– Instrumente namijenjene zemljama članicama poput Strukturnih fondova EU-a, Kohezijskog fonda, fondova EU-a u području ruralnog razvoja i ribarstva;
– Pretpristupne instrumente namijenjene zemljama koje se pripremaju za priključenje EU-u, primjerice PHARE, ISPA i SAPARD, koji su nakon 2007.g. zamijenjeni Instrumentom za pretpristupnu pomoć ( IPA );
– Financijske zemlje namijenjene trećim zemljama, primjerice OBNOVA i CARDS.
Dosadašnja pomoć Hrvatskoj
Podrška Europske unije Hrvatskoj započela je tijekom vrlo teškog razdoblja za Hrvatsku, razdoblja rata i tranzicije nakon ratnih sukoba početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Od 1991.g. do 2000.g. pomoć koju je EU pružila Hrvatskoj iznosila je ukupno 381,6 milijuna eura.
U razdoblju od 1991.g. do 1995.g., za vrijeme velike krize u Hrvatskoj, sredstva EU bila su usmjerena na humanitarnu pomoć koja je dolazila putem Ureda za humanitarnu pomoć Europske komisije, poznat kao ECHO. Ta je pomoć većim dijelom bila usmjerena na rješavanje kriznih situacija i obnovu. Osim toga, EU je pružala i medicinsku pomoć i pomoć u hrani onima kojima je bila potrebna. Nadalje, između 1996.g. i 2000.g. pomoć Europske unije bila je preusmjerena na potporu nastojanjima hrvatske vlade da obnovi privatnu i javnu infrastrukturu, te potporu obnove života u zajednici. Kroz program OBNOVA realizirane su mnoge aktivnosti usmjerene na poticanje povratka i reintegracije izbjeglica i prognanika.
Zatim je 2000.g. Europska komisija proširila opseg pomoći Hrvatskoj. Proračunom programa OBNOVA osigurana su dodatna sredstva za tehničku pomoć u vrijednosti od 4,5 milijuna eura. Počele su pripreme za program CARDS. Tada se Hrvatska kvalificirala i za pomoć u području visokog obrazovanja, kroz program TEMPUS te u području zaštite okoliša kroz program LIFE. E
Europska unija je Hrvatskoj 2000.g. ponudila novi program pomoći nazvan CARDS ( Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization – Pomoć Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju ). Program CARDS služio je kao instrument potpore i provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Cilj Programa CARDS je bila puna integracija Hrvatske u Europsku uniju i imao je jasno, pretpristupno usmjerenje. Pravni temelj za uspostavu programa CARDS je Uredba (EC) 2666/2000 o pomoći Hrvatskoj i drugim zemljama u regiji. Pomoć je bila usredotočena na projekte za izgradnju institucionalnih, gospodarskih, zakonodavnih i socijalnih temelja u skladu sa načelima i vrijednostima Europske unije, te promoviranje razvoja tržišno orijentiranog gospodarstva. Preduvjet koji je morao biti zadovoljen da bi se povukla sredstva iz CARDS-a je poštivanje demokratskih načela, vladavine prava, poštovanje ljudskih i manjinskih prava i temeljnih sloboda. Ukupni iznos sredstava iz programa CARDS za razdoblje od 2001.g. do 2004.godine koji je kroz financiranje projekata Europska unija uložila u Hrvatsku iznosi 260,0 milijuna eura. Od tog iznosa najviše sredstava uloženo je u demokratsku stabilizaciju, razvoj pravosuđa i unutrašnjih poslova, zatim u gospodarski i socijalni razvoj, izgradnju administrativnih kapaciteta i zaštitu okoliša. Valja istaknuti da su u okviru CARDS programa svi veliki projekti bili u cijelosti financirani iz EU-ovih fondova, bez uvjeta sufinanciranja. Samo za manje potpore korisnici su morali osigurati 20% sredstava za sufinanciranje.
Pretpristupni fondovi
Nakon što je Europska komisija objavila pozitivno mišljenje o hrvatskoj aplikaciji za članstvo u EU, Hrvatska je u lipnju 2004.g. postala zemlja-kandidat. Na temelju strateškog dokumenta o napretku Hrvatske, otvorene su mogućnosti za korištenje pretpristupnih fondova PHARE, ISPA i SAPARD koji imaju za cilj poticanje važnih političkih, gospodarskih, socijalnih i institucionalnih reformi. Potpora iz ovih fondova namijenjena je postupnoj integraciji u EU, a u usporedbi sa programom CARDS, znatno je veća i usmjerena je na financijski opsežne projekte, uz obavezno sufinanciranje zemlje korisnika. Za provođenje navedena tri programa u 2005.g. i 2006.g. alocirano je ukupno 245 milijuna eura.
Politički put pristupanja Republike Hrvatske u EU cijelo je vrijeme bio popraćen odgovarajućim financijskim instrumentima kako bi se pomoglo da se ispune zadani prioriteti i ciljevi. Ovakvim postupkom je Europska komisija, služeći se prijašnjim iskustvima proširenja, ugradila prethodno stečena iskustva u svoje buduće aktivnosti s ciljem da nedostatke svede na najmanju moguću mjeru.
U 2007.godini Europska komisija je razvila novi pretpristupni instrument nazvan IPA. Novim pristupom ovog instrumenta racionalizirana je ranija pretpristupna pomoć na način da se sada pomoć usmjerava u aktivnosti unutar cjelokupnog procesa i usredotočuje se na ono što se očekuje od Republike Hrvatske kao buduće članice. Kako je u to vrijeme Republika Hrvatska imala status zemlje kandidata, sredstva iz fonda IPA-e bio je namijenjen pripremi državnih institucija za upravljanje fondovima EU-a, nakon pristupanja. Namjena tih sredstava jest pomoć u provođenju političkih, gospodarskih i institucionalnih reformi u skladu sa standardima EU-a. Glavni cilj programa IPA-e bio je usmjeravanje sredstava EU-a kako bi se postigli prioriteti navedeni u dokumentu o Pristupnom, godišnjem izvješću Europske komisije o napretku Hrvatske u procesu pristupanja Europskoj uniji i godišnjem Nacionalnom programu Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji. IPA je uspostavljena Uredbom vijeća broj 1085/2006.g. koja određuje cjelokupni okvir pomoći i opća načela pomoći. Detaljnija pravila provedbe iznesena su u Uredbi broj 718/2007.g. Osim toga, financijski okvir programa određen je višegodišnjim indikativnim financijskim okvirom Europske komisije (VIFO ) s podacima financijske raspodjele po zemljama korisnicama i komponentama IPA-e i Višegodišnjim indikativnim planskim dokumentom (VIPD) koji sadrži prioritete za svaku zemlju po raznim sektorima.
U Komponenti I IPA-e navedeni su nacionalni i regionalni projekti, a sredstva su se mogla dobiti za svaku financijsku godinu, 2007., 2008. i 2009.g.; Komponenta II sadrži 8 operativnih programa namijenjenih prekograničnoj suradnji; Komponenta III sadrži 3 operativna programa čija je namjena ulaganje u promet, okoliš i regionalnu konkurentnost, a vrijeme u kojem se sredstva osiguravaju, odnosi se na razdoblje od 2007.g.- 2009.g.; Komponenta IV sadrži 1 operativni program koji traje od 2007.g.-2009.g., a namijenjen je razvoju ljudskih potencijala, te Komponenta V koja sadrži 1 plan ruralnog razvitka, poznatiji kao IPARD i traje od 2007.-2013.g. Novost koju je EU uvela kroz nove, IPA fondove, jest to, da oni predstavljaju „strukturne fondove malog kapaciteta“, kako bi se Hrvatska pripremila za korištenje strukturnih fondova velikih kapaciteta kada postane zemlja članica.
Za korištenje sredstava iz IPA-e, Republika Hrvatska je trebala osigurati novu institucionalnu strukturu koja se danas zasniva na dvije razine odgovornosti:
– Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU-a (SDURF), tijelo koje je zaduženo za koordinaciju cjelokupnog procesa pripreme i koordinacije korištenja sredstava IPA-e u Hrvatskoj. Ministarstvo financija odgovorno je za ukupno financijsko upravljanje IPA-om.
– Resorna ministarstva i državna tijela zadužena su za upravljanje i provedbu različitih komponenti IPA-e i predstavljaju operativne strukture.
Financijska vrijednost IPA-e za Republiku Hrvatsku do 2012.g. iznosi 910,23 milijuna eura, počevši sa 141,23 milijuna eura u 2007.g., s predviđenim trajnim povećanjem godišnjeg financiranja. Tome se dodaju sredstva za tzv. Višekorisničke programe IPA-e.
Sredstva treba i iskoristiti
Kad se govori o sredstvima iz fondova EU-a, nameće se pitanje: Da li su ta sredstva zajamčena? Odmah treba reći da EU općenito, ne jamči njihovu iskorištenost. EU Hrvatskoj nudi priliku za pomoć, a nacionalne institucije i hrvatsko društvo su glavni sudionici u postupku učinkovite apsorpcije planiranih fondova EU-a. Što je prema tome, apsorpcijska sposobnost neke zemlje? Ovaj pojam obično znači sposobnost neke zemlje ili organizacije da primi pomoć i upotrijebi je djelotvorno i na odgovarajući način.
U kontekstu IPA-we i strukturnog financiranja EU-a, kapaciteti apsorpcije predstavljaju stupanj u kojemu je zemlja sposobna učinkovito potrošiti financijska sredstva EU. Drugim riječima, sposobnost apsorpcije ili povlačenja sredstava iz EU neke zemlje mjeri se stupnjem unapređenja razvoja s ciljem poboljšanja gospodarske i socijalne situacije. Ova sposobnost, prema definiciji EU-a obuhvaća znanje i vještinu nacionalne administracije da planira i provede vanjsku pomoć kao i kapacitete korisnika cijele zemlje da pripreme kvalitetne projekte što bi u konačnici rezultiralo iskorištenošću dodijeljenih sredstava i daljnjim pozitivnim učincima modernizacije kao posljedice realiziranih projekata.
Koje uvjete za dodjelu sredstava postavlja EU? Koji su nam fondovi na raspolaganju kada postanemo punopravna članica? Koje kriterije u trošenju sredstava postavlja EU? Kako se Republika Hrvatska priprema za povlačenje sredstava iz strukturnih fondova? Mogu li Sindikati doći do sredstava iz EU fondova i pod kojim uvjetima? Da li su Sindikati drugih zemalja već dobili sredstva? Sve to i druge informacije, u nastavku.
