Multinacionalke u Hrvatskoj suprotno od očekivanja
To je bilo vrijeme velikih promjena, ali i nadanja. Nadanja su bila vezana na dolazak velikih multinacionalnih kompanija koje su, prema očekivanjima, trebale donijeti dio svjetskog bogatstva u Hrvatsku. Tada je, među prvima, krenula privatizacija »COCA COLE«, »NIKOLE TESLE «, a za njima je krenula i privatizacija banaka, naravno, nakon njihove prethodne sanacije. Ne treba zaboraviti da je među prvima privatiziran i sektor medija i nakladništva, a dio novih vlasnika postale su multinacionalne kompanije.
Ovaj uvod je bitan iz razloga što je Hrvatska došla na metu velikih multinacionalnih kompanija zbog vlastitih tranzicijskih aktivnosti kasnije od razvijenih kapitalističkih zemalja, koje su tada podržavale globalizaciju kao pokret i većina njih nastojala što više u njoj sudjelovati.
Globalizacija je nosila velike zarade, brisala je gospodarske granice, došlo je do dislokacije kapitala sa zapada prema istoku u potrazi za jeftinom radnom snagom i većim profitom i do dislokacije radnika sa istoka prema zapadu, u potrazi za većom zaradom. Globalizacija je na neki način brisala granice nacionalnih gospodarstava i ponudila novi model svjetskog gospodarstva, koji je bogatima donosio još veći profit, a siromašnima nadu da će moći preživjeti.
Naravno, očekivanja od multinacionalnih kompanija nisu se ispunila. Ubrzo se vidjelo da su upravo one tvrtke koje su privatizirane od multinacionalnih kompanija vrlo brzo ugasile veliki broj radnih mjesta, od kojih je, treba reći, zbrinjavanje u većini bilo »humano«, uz nešto veće otpremnine. Ali, novac od otpremnina se brzo istopio, a nezaposleni su radnici ostali državi na teret. Veliki trgovački lanci otvarali su radna mjesta, ali istovremeno nisu donijeli procvat radnicima. Danas je u sektoru trgovine zaposleno oko 270.000 radnika, od kojih većina na određeno vrijeme, a nesklonost prema sindikalnom organiziranju potvrđuje činjenica da ih je samo cca 10.000 učlanjeno u sindikat. Praksu stranih vlasnika su kao model ponašanja rado prihvatili i hrvatski poslodavci, koji su sami gradili multinacionalne kompanije, šireći svoju djelatnost u regiju.
Kriza – novi izgovor za eksploataciju radnika
Tako je proteklo gotovo dva desetljeća od samostalnosti, a Hrvatsku je ponovo zahvatila kriza, kao posljedica svjetske krize. O krizi i mjerama za izlazak iz krize danas, uglavnom, govore političari i poslodavci. Radnici se i ne javljaju i ne strepe previše od onoga što će se dogoditi, jer radnici u Hrvatskoj su godinama pod pritiskom i prijetnjom od početka privatizacije. Nikada nisu imali puno, da bi im sada to nedostajalo. Nikada nije bilo više ugovora o radu na određeno vrijeme i prijetnji otpuštanjem nego sada. Kriza koja je sada nastala je samo novi alibi koji će dodatno koristiti poslodavci kako bi radnike iskoristili još više i zaradili još više. Podatak koji je objavila Hrvatska narodna banka, a koji se tiče profita banaka ostvarenog u mjesecu siječnju, govori da je to točno.
Raspuknuo se balon nerealnog novca
Iako je globalizacija bila vrhunac načina poslovanja u kapitalizmu, danas je vidljivo da je upravo globalizacija odgovorna za njegov krah. Što se dogodilo? U svijetu se ubrzano počela povećavati količina novca u optjecaju, pa je njegov ukupni iznos toliko narastao da je danas nekoliko puta premašio ukupni svjetski društveni proizvod. Naravno da bogati, vlasnici novca, nisu bili spremni na njegovu preraspodjelu sa siromašnim dijelom svijeta, pa je balon satkan od velike količine novca, morao puknuti. Uvjetima globalizacije stvarali su se krupni i moćni monopolisti i kapitalizam više nije mogao kontrolirati financijske tokove. Tako je ujedno nestala glavna funkcija kapitalizma, pa se i reprodukcija preselila u nerealnu sferu. Sve je postalo moguće, uključujući i stvaranje bogatstva iz ničega. Špekulativne transakcije su donosile nerealne bonuse i činilo se da tome nema kraja. Sve se to širilo i na ostale zemlje. Privid blagostanja i zadovoljstva opijao je svijet sve do jednog trenutka. Taj trenutak je započeo na najvećoj svjetskoj sili i došao je kao iznenađenje. Preko noći su se gubili milijuni i nestajala umjetno stvorena carstva. Kako je mreža bila globalna, posljedice su, također, bile globalne. Mnoge su zemlje zbog toga na pragu bankrota. Upumpavanjem svježeg novca, što na nacionalnoj, što na svjetskoj razini, predstavlja samo kozmetičko krpanje puknutog balona, bez jasnog izlaza iz krize. Zapravo, upitno je i da li je takva mjera zdrava za izlazak iz krize jer je identična onoj koja je krizu i izazvala. Banke nestaju ili se spajaju, što opet vodi koncentraciji odnosno, stvaranju monopola u bankarstvu. A banke koje imaju monopol su daleko od realnog života. One ne prate želje ni razvojne težnje nacionalnih ekonomija. Za takve banke postoji samo profit i financijske špekulacije. One ne prikupljaju sredstva da bi ih uvećale ulažući u lokalni razvoj ili u proizvodnju i nova radna mjesta, nego da što više na tim sredstvima zarade.
Kapitalizam će sam sebe uništiti
Tako je ova kriza pokazala da je upravo kapitalizam, kakav je do sada bio, predstavljao sam sebi opasnost. Upravo je život kapitala u virtualnoj sferi, s ciljem da se oplodi, a ne da koristi zajednici, postao neprijatelj sam sebi. Svjetski ekonomisti se sastaju, raspravljaju o krizi i o mogućim izlascima iz krize, ali, na razini svijeta još recepta nema. Svatko nastoji vatrogasnim mjerama prebroditi ovu fazu nadajući se da će nadolazeće vrijeme riješiti sve samo od sebe. No, to se neće dogoditi. Globalizacija je, u osnovi, imala takav pristup koji nije obraćao pažnju na socijalni razvoj i poslovnu etiku. Ona se razvijala odvojeno od čovjeka, ne prateći njegove emocije i potrebe. Sada je postalo jasno da takav razvoj nema dugi vijek.
Graditi od dna, a ne s vrha
Globalizacija, kao model svjetskog gospodarstva, je na prekretnici. Opet će se sve morati graditi od dna, a ne od vrha. Umjesto
da se jačaju monopolisti, iza kojih ostaje praznina, sustav treba graditi odozdo, na motivaciji radnika. Kriza je pokazala da je dosadašnji oblik kapitalizma teško preživio. Svijet će, nakon što se suoči s posljedicama financijske krize, trebati početi s gradnjom novog oblika socijalno tržišnog gospodarstva, koje će u podlozi imati motivirane radnike i poštene poslodavce, a ne špekulante. Upravo špekulanti su gotovo uništili svjetsku ekonomiju.
