Adrian Salbuchi (Adrijan Salbuči), istraživač, pisac, predavač, jedan je od najznamenitijih proučavatelja globalizma, kao i tranzicijskih procesa koji prelaze put od globalizacije do uspostavljanja svjetske vlade. Ovaj Argentinac je svojim analizama strukture moći, političke, ekonomske i financijske globalizacije, u brojnim studijama pokazao na koji način “gospodari moći” uspijevaju realizirati svoje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve. Međunarodna organizacija “Freedom Force International” dodijelila je Adrijanu Salbučiju titulu jednog od najvećih boraca za slobodu čovječanstva i smjestila ga u svoju “Dvoranu slavnih” (Freedom Force Halll of Honor).U svom kapitalnom djelu – “Mastermajnd – od globalizacije do svjetske vlade” – Salbuči navodi
rezultate svoga istraživanja i kaže: – Zaključak koji sam stekao radeći na ovom istraživanju jest da moć u privatnim rukama, kakvu vidimo u korporacijama, bankarstvu, medijima, posjeduju veoma moćni pojedinci, koji su stvorili svoje vlastite organizacije, kako bi osigurali očuvanje i proširenje svoje vlastite moći, i to ne samo u sadašnjosti, već i u budućnosti. Što su oni uradili da bi ostvarili svoj cilj? Uspostavili su mrežu, veoma dobro strukturiranu mrežu “thinkthank” organizacija ili geopolitičkih centara, koji funkcioniraju kao mreža organizacija specijaliziranih za određene aspekte ovoga zadatka.
Uspostaviti vlast nad čitavim planetom
Njihov cilj je da preuzmu vlast nad čitavim planetom i to pomoću kratkoročnog, srednjoročnog i dugoročnog planiranja. Zbog toga su oni preuzeli kontrolu i planiranje nad svime što možete da zamislite: zemljama, sektorima, vojskama, financijskim sistemima, medijima, kulturnim modelima, čiju pogubnu formatizaciju i unifikaciju možemo veoma dobro sagledati. Unutar mreže koju čini mnogo organizacija – oko dvije stotine piramidalno ustrojenih – samo četiri su veoma značajna: “Savjet za vanjske poslove”,
stacioniran u New Yorku, “Trilateralna komisija”, u Washingtonu, Parizu i Tokiju, “Kraljevski institut za međunarodne poslove”, osnovan paralelno sa Savjetom za vanjske poslove nakon Prvog svjetskog rada 1919. godine, te grupa “Bilderberg”, koja i nije organizacija, već se radi o periodičnom sastanku izuzetno bogatih ljudi.
To su četiri ključne institucije, koje ne samo da se dogovaraju oko toga kako bi svijet trebao izgledati u budućnosti (gdje se potpuno
slažu oko toga da žele svjetsku vladu, ne žele nacionalni suverenitet, žele naftu i vojno osvajanje naftne industrije, kao što su to činile u slučaju Iraka, Libije, Afganistana, a u budućnosti i Irana), nego i o tome kako da riješe svoje unutrašnje sporove, o čemu se razgovara striktno iza zatvorenih vrata. Globalno, privatna struktura moći nije nikakva konapirativna teorija. Sve ove organizacije imaju svoja imena, adrese, i sve što je potrebno za identifikaciju, ali način njihovoga rada je takav, budući da se radi o privatnim kompanijama, da one nemaju obvezu javnosti predstavljati sve ono čime se bave, već samo ono što oni odluče, procjenjujući značaj toga saznanja za realizaciju njihovih interesa u budućnosti.
Moć nikada ne može biti demokratska
Iako neprekidno prodaju lažnu ideju demokracije za javnu upotrebu, oni sami znaju da moć nikada ne može biti demokratska, i zbog toga je struktura njihove moći piramidalna. U zavisnosti od toga na kome ste mjestu pozicionirani u piramidi i s koga mjesta gledate, stvari izgledaju drugačije. Ukoliko ste na dnu piramide, stvari sagledavate u operativnom smislu; ukoliko ste u sredini, vaši zadaci i pogled su strateške prirode; a ukoliko ste na samom vrhu, onda ste u poziciji da donosite odluke. Vjerujem da nikada nećemo saznati tko je na vrhu piramide.
