Razmišljate li o korištenju neiskorištenog godišnjeg odmora za 2020. g., imajte na umu nekoliko stvari kako biste to razdoblje što bolje iskoristili. Za početak je važno shvatiti što je to odmor.
Odmor je prekidanje, usporavanje ili promjena aktivnosti radi obnavljanja funkcionalne sposobnosti organizma. Pri tome su važna četiri elementa: vremenski raspored odmora, trajanje odmora, broj odmora te oblik odmora. Oporavak je brži kad je rad u fazi umora ranije prekinut. To znači da je potrebno organizirati odmor prije nego što se pojave znakovi umora. Ispitivanja su pokazala da je racionalnije organizirati više kraćih nego manji broj dužih odmora, ali isto tako treba znati da odmor ne smije trajati prekratko jer u tom slučaju ne može doći do potpunog oporavka organizma.
Prilikom planiranja godišnjeg odmora preporuka je koristiti najmanje deset dana u komadu jer je to ono što našem organizmu treba kako bi se obnovio i napunio pozitivnom energijom. Prema nekim procjenama to je najkraće vrijeme za koje se može doći do potpunog oporavka organizma i nakupljanja snage za nastavak dana. Također se preporučuje svaka tri mjeseca uzeti kraći odmor od nekoliko dana ili jedan duži odmor od najmanje sedam dana nakon šest mjeseci neprekinutog rada. Korištenje predugog godišnjeg odmora (više od 30 dana) pokazalo je kod većine korisnika i negativne učinke na radnu sposobnost. U tom slučaju, nakon povratka na posao potrebno je duže vrijeme prilagodbe, pa je radni elan u početku slabiji.
Način odmaranja
Pasivno odmaranje sastoji se u relativnom mirovanju i prekidanju aktivnosti. Pasivni je odmor koristan kod jednostavnih, a teških poslova jer se na taj način najbolje odmaraju mišićne skupine koje su za vrijeme rada opterećene. Spavanje je više od običnog pasivnog oblika odmaranja i neophodno je u minimalnom trajanju 6 do 7 sati dnevno.
Aktivni je odmor pogodan kod lakših poslova, a naročito nakon pretežno intelektualnog rada. Provodi se razgibavanjem, šetnjama, sportskim aktivnostima itd.
Evo što najčešće dovodi do umora: loša organizacija rada; neprikladno radno mjesto; dugotrajan i naporan rad; neodgovarajuća prehrana; bolest radnika; nemotiviranost za rad; loši međuljudski odnosi u radnom kolektivu; nezadovoljstvo u privatnom životu.
Štetnost prekovremenog rada
Brojna ispitivanja o odnosu trajanja radnog vremena i umora pokazala su da je spontana brzina rada veća što je radni dan kraći. Radnik se tijekom dugog radnog dana aktivno brani od umora češćim prekidima i sporijim tempom rada. Produživanjem radnog vremena značajno se povećava negativno djelovanje umora. Za vrijeme umora produktivnost je niska, a energetska potrošnja povećana. Zato je i korist od skraćivanja radnog vremena to veća što je rad teži i što više umara. Nakupljanje umora tijekom godina dovodi do trošenja organizma i skraćivanja radnog života. Zbog toga se ne preporučuje prekovremeni rad jer on neminovno dovodi do nakupljanja umora i iscrpljivanja organizma. Sprječavanje umora jedan je od najvažnijih problema psihofiziologije rada.
