U nedjelju, 15. siječnja 2012.g. obilježava se 20.godišnjica priznanja neovisnosti Hrvatske od 12 zemalja tadašnje Europske Zajednice ( EZ ), te je taj dan proglašen spomendanom, Danom međunarodnog priznanja Hrvatske. Tim činom je Hrvatska, koja je svoju neovisnost proglasila 8. listopada 1991.g. postala nezavisna država i u očima međunarodne zajednice, a primjer EZ-a su nakon toga slijedile i ostale zemlje Europe i svijeta. Proces međunarodnog priznanja Hrvatske okrunjen je 22. svibnja 1992.godine primanjem Hrvatske u Ujedinjene narode.
Put priznanja
Priznanje Hrvatske od europske dvanaestorice nije značajno samo po tome što su među njima bile i neke najmoćnije zemlje Europe i svijeta, poput Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije, nego stoga što je tada utrt put drugačijem, demokratskom razvoju za Hrvatsku, ali i za sve ostale zemlje u regiji. Danas je još svježe sjećanje na rad arbitražne komisije pod predsjedanjem Roberta Badintera, predsjednika Ustavnog suda Francuske čiji je bio zadatak rješavanje pravnih pitanja u razdruživanju zemalja bivše Jugoslavije. No, Komisija je, zbog rata u Hrvatskoj, koji se u međuvremenu razbuktao, 07. prosinca 1991.godine utvrdila da Jugoslavija više ne postoji, te da nastanak novih država činjenično pitanje koje se ne može izbjeći. Nakon takve tvrdnje, 12 zemalja EZ-a priznalo je Hrvatsku. Sjećanje na taj dan budi mnoge proturječnosti. S jedne strane neopisivu radost i snagu zbog ostvarenja višestoljetnih nastojanja da konačno, živimo u svojoj, nezavisnoj i samostalnoj državi, a s druge strane, sjećanjem se bude uspomene na strahote rata koji je krvlju ovjenčao novostvorenu državu.
Što znači imati državu
No, povijest, kao vječita učiteljica života, u našim sjećanjima potiče ponos na težak i mukotrpan put do samostalnosti, ali jača i svijest o svemu što se u ovih dvadeset godina događalo. Neki bi rekli, dvadeset godina je puno, za to vrijeme je postala punoljetna jedna nova generacija mladih koja se rodila 1992.g., te je odradila svoje prve izbore, završila srednjoškolsko obrazovanje, povezala se sa svijetom putem interneta i u mnogo čemu sazrela. Drugi bi rekli, dvadeset godina je kratko razdoblje za razvoj demokracije. Potrebno je promijeniti svijest ljudi da nauče odgovorno živjeti i ponašati se u svojoj državi.
Jer, imati državu ne znači vladati i raspolagati njezinim blagom tako da prije svega namirimo sebe, svoju familiju i prijatelje, tako da uskoj grupi ljudi osiguramo blagostanje koje graniči sa zemaljskim rajem, a ostalima podijelimo mrvice što ostanu. Imati državu ne znači vladati tako da neke učinimo privilegiranima u svakom području ljudske djelatnosti, bez obzira na njihove mogućnosti, a drugima utremo put bijede i siromaštva iz kojeg ne mogu izići. Imati državu ne znači „snaći ću se, imam veze“, nego odgovorno i bespogovorno poštivanje ljudskog dostojanstva svakog čovjeka.
Nije samo vlast ona koja čini našu državu, to smo svi mi i toga konačno moramo postati svjesni. Naše pravo da biramo i budemo birani određuje našu budućnost. Iako su ljudi skloni samohvali onda kada im je dobro i kritikama drugih onda kada im je loše, ipak, povijest potvrđuje da su uvijek ljudi ti koji odlučuju, a ne pojedinac.
Ulazak u Europsku uniju
To je važno znati sada, kada nam se putevi sa EU isprepliću. Rasla je Hrvatska u svojoj samostalnosti i neovisnosti, rasla u demokraciji, razumijevanju i toleranciji, rasla u izgradnji svojih institucija i punih osam godina nastojala postati dio Europske unije. U tih osam godina pregovaralo se punih šest godina, a mnoge faze u pregovorima obilježila je politika. Sada, konačno, pred nama je poznat datum punopravnog članstva, a to je 01. srpanj 2013.godine. Niti jedna država, od Grčke 1981. godine nije sama ušla u EU, tada zajednicu, kao što je to omogućeno Hrvatskoj. U tih osam povijesnih godina za Hrvatsku rasla je i mijenjala se i Europa. Od bivših 12 članica u vrijeme našeg međunarodnog priznanja, danas je u EU udruženo dvadesetsedam zemalja, sa preko pola milijarde stanovnika.
Od prethodne zamisli iz Mastrichta, EU se razvila u respektabilnu zajednicu koja je uvela EURO kao jedinstvenu valutu. Danas EU čini 7,3% svjetske populacije, a ostvaruje cca 20% svjetskog BDP-a. Euroskeptici bi rekli: „ Što će nama EU, pa mi smo Europa oduvijek. To dokazuju naši korijeni.“ Analizom ovakvih tvrdnji dolazi se do novih razmišljanja. Istina, teritorijalno pripadamo Europi. No, što je danas EU? Da li je to samo teritorij? Nikako nije samo to. U EU danas žive uređene države koje zajednicu obogaćuju po principu uzajamnosti. Svi daju svoj doprinos kroz kulturu, uvažavanje, toleranciju, a uzajamno rastu. U državama EU već 60 godina vlada mir, što je pogodovalo razvoju velikih mogućnosti za sve one koji vide dalje od svojih granica i koji te mogućnosti koriste za vlastitu dobrobit. Prije svega, EU predstavlja veliko tržište roba i radne snage, na kojem nema ograničenja za njezine građane.
Prednosti
Smanjena birokracija u tržištu roba, veća potražnja, svakako znači i veće mogućnosti za plasman roba iz nacionalnih industrija. Jezične barijere postaju prednost za sve koji žele učiti, jer su sveučilišta otvorena za sve istih mogućnosti. Za odlazak na rad u drugu, susjednu državu, koja će imati potrebe za radnom snagom, više neće biti potrebna radna dozvola. Ona će tijekom prijelaznog razdoblja od najviše 7 godina, trebati samo u onim članicama EU koje su odlučile zadržati ograničenja, a ista će ograničenja na njihove državljane moći primijeniti i Hrvatska. Strah da će stranci nakon ulaska Hrvatske u EU pokupovati sve nekretnine, a strani radnici zauzeti radna mjesta naših radnika, nije utemeljen. Ulaskom Hrvatske u EU ne prihvaćaju se nikakvi propisi koji strancima daju prioritet u kupnji nekretnina. Kupce će kao i do sada birati naši građani. Što se tiče poljoprivrednog zemljišta, u slijedećih 7 godina od ulaska Hrvatske u EU stranci neće moći kupovati poljoprivredno zemljište, a pod određenim se uvjetima taj rok može i produžiti za tri godine. Što se tiče tržišta rada i dolaska stranih radnika u Hrvatsku, dosadašnja iskustva sa ostalim zemljama članicama EU potvrđuju da je zabilježena veća emigracija radnika iz novih članica u zemlje EU, nego što je to bila navala stranih radnika na tržište rada novih članica.
Na tržište EU uvode se nova, Europska dionička društva i Europska interesna udruženja čime će se omogućiti prekogranično pripajanje društava kao i prijenos društava bez likvidacije i ponovne registracije u drugoj državi. Ovu mogućnost mogu iskoristiti svi gospodarstvenici koji na velikom tržištu EU prepoznaju i pronađu partnera. Velika gospodarska zona u kojoj se ne plaća carina, trebala bi poboljšati i unaprijediti tehnologiju i Hrvatskih gospodarstvenika.
Ipak, valja naglasiti da se ulaskom Hrvatske u EU mijenjaju prava za neke, sada povlaštene društvene skupine. To se najviše odnosi na sustav mjera kojima se daju određeni poticaji i PDV. Tako npr. najkasnije do pristupanja u EU Hrvatska će ukinuti izuzeće od oporezivanja inozemnih novčanih donacija i uvoza dobara koja doniraju vjerske ustanove. Danom pristupanja Hrvatske u EU prestati će vrijediti odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova obitelji u dijelovima u kojima se propisuje oslobađanje od plaćanja poreza za dodanu vrijednost pri nabavi automobila.
Što će biti sa tržištem rada, zdravstvenim i mirovinskim osiguranjem u Hrvatskoj nakon ulaska u EU? Osim obveza da se uskladi sa pravnom stečevinom EU, Hrvatska nema drugih obveza u ovom području. Zapošljavanje, zdravstveno i mirovinsko osiguranje pripada nacionalnoj domeni odlučivanja, te je socijalna politika i stečena prava u odnosu na sve interesne skupine u isključivoj nadležnosti Hrvatske. Istovremeno, HZZO izdati će građanima Hrvatske Europsku karticu zdravstvenog osiguranja za potrebe korištenja zdravstvene zaštite u članicama EU.
Dan odluke
Kao što je naprijed rečeno, Europska unija nije obećani raj na zemlji u kojeg se ulazi bez obveza i uživa u njemu. Europska Unija je zajednica naroda, udruženih po strogo utvrđenim pravilima, civilizacijski doseg kojem teže njezine članice, da bi sve generacije uživale u dobrobiti stvorenih plodova. Europska unija ne dokida identitet država članica i ne ukida suverenost. Ona, kao projekt nudi nove mogućnosti pod određenim uvjetima, koje zemlje članice mogu koristiti. EU time nudi gospodarski i kulturni napredak svima koji su otvoreni za druge i uzajamno se nadopunjuju u svemu.
Danas euroskeptici upiru prstom u mnoge zemlje, sada članice EU, ukazujući da će se isto dogoditi i Hrvatskoj ako uđe u EU. Takve usporedbe su činjenično i povijesno netočne. Tko bi onda trebao biti kriv za tranzicijske krađe i korupciju u proteklom razdoblju, kada Hrvatska nije bila članica EU? Dokazano je da zatvorenost od EU i izoliranost nije dobra za male zemlje, jer je u takvim uvjetima jačao autoritarni sustav vođenja tih zemalja na štetu građana.
Dan Odluke „za „ ili“protiv“ ovisi o nama. Imamo li pravo u trenutku zaokruživanja misliti samo na sebe? Naš glas će otvoriti ili zatvoriti vrata prije svega našoj djeci i djeci njihove djece, da žive svoje snove, da iskoriste mogućnosti koje im pruža EU.
Sve nove članice EU do sada glasale su na referendumu „za“ više od 50%, a susjedna Slovenija čak 89,6%. Vidljivo je da niti jedna država članica do sada zbog toga nije požalila. Njihovi građani su bili dovoljno odgovorni kod davanja svog glasa, jer su se opredijelili da budu dio zajednice, pa makar i zajednice s problemima, bolje nego sami i izolirani, izvan zajednice.
