Privatno vlasništvo i sloboda poduzetništva jesu suštinske odrednice tržišne privrede, ali ne i suštinske odrednice kapitalizma.
U medijima širom svijeta javljaju se autori koji, povodom teške ekonomske recesije i krize liberalnoga kapitalizma, zagovaraju »drastičnu reformu kapitalizma«, jer je sadašnji model potrošen. Kažu, kako normalnom čovjeku objasniti da je normalno i društveno prihvatljivo da jedan američki bankar, u jednoj godini, uprihodi 60 milijardi dolara!!! Naravno, za sobom povuče ostalu »braću« iz banaka, te u konačnici dovede do provalije ne samo privredu svoje zemlje, nego i gotovo cijeli svjetski ekonomski sistem. Dakle, ljudska pohlepa i bolesni ego nemaju osjećaja za milijune gladnih, nezaposlenih i unesrećenih ljudi.
Država ekonomski uništava srednji sloj, koji ne može vraćati dospjele kredite, a u propale banke usisava svoj novac, jer na drugi način ne može sačuvati suvremeni kapitalizam. Takvo ponašanje države temelji se na vjerovanju da čuvati suvremeni kapitalizam znači čuvati tržišnu privredu, jer se samo u tržišnoj privredi može sačuvati privatno vlasništvo i sloboda poduzetništva. Ne vidi se jedna skrivena istina da privatno vlasništvo i sloboda poduzetništva jesu suštinske odrednice tržišne privrede, ali ne i suštinske odrednice kapitalizma.
Suvremeni kapitalizam više ne proizvodi bogatstvo naroda
Suvremeni se kapitalizam bitno razlikuje od njegovih prethodnih etapa razvoja. On više ne proizvodi bogatstvo naroda, nego bogatstvo vlasnika financijskoga kapitala, uz snažnu podršku državne administracije, a na teret njenih poreznih obveznika. Ni tržišna privreda u takvom obliku kapitalizma više nema svojstva slobodne tržišne privrede, koju je, inače, imala u onim stopama njegova razvoja, u kojima je tržištem vladala aktivna cjenovna konkurencija i gdje je ulogu novca imala određena vrsta robe; gdje je poljoprivreda mogla imati ulogu azila na radnu snagu, a ulogu kapitala imala su određena materijalna dobra, a ne njihova novčana vrijednost.
S vremenom je kapitalistička tržišna privreda nepovratno izgubila sve te osobine. Filozofija marketinga potisnula je cjenovnu konkurenciju, a time i onu »nevidljivu ruku« tržišta, o kojoj je pisao Adam Smit, koja, vođena osobnim interesima pojedinca, ipak radi za opće dobro.
Umjesto trgovačkog i industrijskog kapitala, tržištem je zavladao financijski (rentijerski) kapital, uz svesrdnu pomoć države, a na teret njenih poreznih obveznika.
Samo u nordijskim zemljama »kapitalizam s ljudskim licem«
U svojoj knjizi »Opća teorija zaposlenosti, kamata i novca«, iz 1936. godine, poznati ekonomist John Keines istupa protiv rentijera, ali je svojom teorijom nehotice omogućio državama da se postave u ulogu zaštitnika rentijera i rentijerskog kapitala, dok cijenu te zaštite prebacuju na porezne obveznike. Takav ishod jedne progresivne ekonomske teorije može se objasniti činjenicom da je u vrijeme Keinesa zlato imalo ulogu novca. Međutim, već 1971. godine to više nije slučaj, pa su stvoreni svi uvjeti da se Keinesovoj teoriji vrati njen sjaj,
a rentijerski kapitalizam eliminira iz suvremene tržišne privrede.
Danas jedino u nordijskim zemljama možemo govoriti da je na djelu »kapitalizams ljudskim licem«. Riječ je o socijalno osjetljivim društvima, u kojima je socijalna pravda ugrađena u društveni i ekonomski sistem, gdje su stope nezaposlenosti veoma niske i gdje pravna država doista postoji ne samo u zakonima, već i u realnome životu.
Na žalost, u posljednjih desetak godina i ta su društva pod velikim utjecajem amerikanizacije i tzv. liberalnoga kapitalizma, kao što je i čitava Europa. I sve dok Europa ne bude imala svoju samostalnu ekonomsku politiku, kao i sve druge državne prerogative, a ne stenjala pod kišobranom SAD-a, neće moći biti »veliki igrač« na svjetskoj sceni.
