Nema više Ivana Majcena, našeg kolege, suradnika ali iznad svega dragog prijatelja. Ova nas je tužna spoznaja potpuno zatekla, iznenadila. Ivanova bolest, njegova bitka koju je s njom vodio, njegova snaga i odlučnost koji su ga kroz bolest i liječenje nosili i kod nas su učvrstili vjeru da Ivanu i njegovoj obitelji slijede neki bolji, mirniji dani bez bolnica i liječničkih zahvata. Njegova vedra narav u tome nas je još samo potkrepljivala.
Ivana smo znali godinama, neki još od početka osamdesetih prošlog stoljeća. On je dugi niz godina bio okosnica organizacije naših Sportskih susreta. Neizostavan na svakim Susretima, osebujan, spreman na šalu, morao je biti ostati poznat mnogim sudionicima. Pokazivao je umijeće mudrog čovjeka, izvanrednog profesionalca do spretnog ali čvrstog pregovarača, onoga koji zna zastupati i braniti interese, kojemu je turizam u krvi.
Ova dugogodišnja druženja i suradnja sa Ivanom, prerasli su u prava prijateljstva, ali i prava rivalstva kada se kartala bela.
Svojim je radom uistinu dao nužne tonove i prepoznatljivost Grafičkih susreta. I doista nije pretjerano reći kako je poznavati ga, raditi i stvarati s njime za sve nas bila radost i povlastica.
Smrt Ivana Majcena šokirala je sve nas koji smo s njim desetljećima dijelili posao u grafičkoj industriji, u našem sindikatu, organizirali sindikalne aktivnosti, nebrojene seminare, sportske susrete i takmičenja. Svi mi koji smo ga poznavali, radili i prijateljevali s njim, prepoznavali smo u njemu, u njegovom glasu i očima, plemenitog i dobrog čovjeka. Volio je ljude i bio voljen od ljudi, i to potpuno, bez ostataka.
Ivica je rođen 07. srpnja 1949. godine u mjestu Donja Batina, općina Konščina, a preminuo je 11. srpnja 2022. godine u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti Novi Marof od posljedica moždanog udara.
Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u Donjoj Batini, kada se njegova obitelj seli u obiteljsku kuću u Zagrebu gdje on nastavlja školovanje, kada i završava prvu Ekonomsku školu u Zagrebu i gdje živi do kraja života. Bio je veliki zaljubljenik u sport a u mladosti je aktivno igrao rukomet. Nakon odsluženja vojnoga roka zapošljava se u turističkoj branši u kojoj kasnije provodi cijeli radni vijek, prvo u turističkoj agenciji Generalturist a kasnije u Dinersu, sve do 2009. godine kada odlazi u zasluženu mirovinu. Obavljajući poslove u turizmu proputovao je pet kontinenata.
Opraštajući se od njega u ime Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, kome je pripadao bez obzira što oficijelno nije bio član, ne samo svojom strukom u turizmu, nego i radom u njoj, punim svojim srcem, entuzijazmom i svjedočenjem – izražavamo našu veliku bol i tugu za njegovim odlaskom.
U njegov i naš Sindikalni dom dolazio je često, družio se i prijateljevao sa svojim starim drugovima po radu i radničkom pripadanju, donosio i pronosio nove ideje i praksu, sukladnu vremenu u kojem smo živjeli i radili.
Najviše se veselio našim radničkim Susretima. Kao pravi turistički profesionalac, niz godina podnosio je najveći teret organizacije Susreta, smatrajući da je međusobno druženje radnika, kulturna manifestacija i sportske igre najdjelotvorniji lijek protiv apatije, otuđenja i nihilizma, kojima profiterska ideologija razara i ranjava suvremenog čovjeka, poništava ga kao društveno biće, zatvara mu prirodne vidike i oduzima prostor slobodnoga života.
Njegovim odlaskom na vječni počinak, staza našega Sindikata ostaje siromašnija za jednog čvrstog i poštenog čovjeka, za jedan topao stisak ruke, za jednu suzu još neisplakanu.
Ivica Majcen nije se odricao svojih uvjerenja. U praksi je najbolje pokazivao što za njega znači ideja druženja u turizmu, a o tome mogu svjedočiti svi oni koji su radili s njime. Njegovo opredjeljenje nije bilo pokolebano nikakvim iskušenjima niti oportunizmom koji bi mu omogućio da lakše prebrodi najteže trenutke. Na svom životnom putu stekao je mnogo prijatelja koje je cijenio i poštovao. Cijenio je i poštovao svoju obitelj, svoju suprugu i njen rad, ponosio se radnim uspjesima sinova, uživao u unucima… Prerano i nepravedno je otišao s ovoga svijeta, ne dočekavši da dobije punu satisfakciju za ono što je napravio i čime je obogatio živote onih koji su mu bili najbliži.
Neka mu je vječna hvala i slava!
