Približavanjem članstvu Europske unije Republika Hrvatska ažurirala je dio članaka Zakona zaštiti na radu, koji je u značajno promijenjenom obliku donesen još 2003. godine. Zakon izmjenama i dopunama tiskan je u Narodnim novinama, br. 86 od 23. srpnja 2008.
Uređivanje i provedba zaštite na radu
Članak 21. koji govori da poslodavac koji zapošljava više od 250 radnika, mora ustrojiti samostalnu stručnu službu zaštite na radu, proširen je u stavku 2. koji glasi: »Broj zaposlenih unutar službe treba ovisiti o veličini poduzeća, organizaciji posla, stanju zaštite na radu te stupnju opasnosti koji je utvrđen procjenom, i ne može biti manji od tri stručnjaka zaštite na radu.« Do sada nije bilo izričito naglašeno da služba mora imati najmanje tri stručnjaka zaštite na radu. Doduše, prema stavku 4. istog članka poslodavac može od ministra nadležnog za rad zatražiti da ne ustroji službu zaštite na radu ali samo u slučaju ako procjena opasnosti pokaže da ne postoje veće opasnosti i štetnosti po sigurnost i zdravlje. U tom slučaju poslodavac za obavljanje poslova zaštite na radu može zaposliti stručnjaka zaštite na radu ili s drugim poslodavcem osnovati zajedničku službu zaštite na radu, odnosno ugovoriti s drugim poslodavcem pružanje usluge službe.
Osposobljavanje za rad na siguran način
U članku 28. zakonodavac je unio novi stavak 3 koji određuje način potvrđivanja zapisnika praktičnoj osposobljenosti: »Zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način na pojedinom mjestu rada sastavljaju i potpisuju neposredni ovlaštenik osposobljenog radnika, radnik i stručnjak zaštite na radu zadužen za osposobljavanje.« Istovremeno dopunom članka 27. stavak 2, rad pod nadzorom radnika, koji se osposobljava za siguran način rada, ne može biti duži od 30 dana. To praktički znači da se u tom roku mora utvrditi da li je radnik savladao vještine i rad obavlja na siguran način, te sastaviti i potpisati navedeni zapisnik o praktičnoj osposobljenosti.
Zabrana uzimanja alkohola i drugih sredstava ovisnosti
U potpunosti je izmijenjen članak 64. koji zabranjuje uzimanje alkohola i drugih sredstava ovisnosti, te određuje postupke sprječavanja i provjere alkoholiziranosti odnosno drugih ovisnosti. Do sada je, naime, zakonodavac dopuštao na radnom mjestu količinu do 0,5 g/kg alkohola u organizmu, što sada više nije dozvoljeno.
Novi članak 64. glasi:
(1) Zabranjeno je uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom rada i njihovo unošenje u radne prostorije i prostore.
(2) Poslodavac je dužan prikladnim mjerama provoditi zabranu uzimanja alkoholnih pića i sprječavati zlouporabu sredstava ovisnosti na radnom mjestu.
(3) Prikladne mjere iz stavka 2. ovoga članka su mjere primjerene utvrđenim potrebama zaštite na radu, a u pravilu sadržavaju aktivnosti:
– sprječavanja uzimanja alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti tijekom rada i provođenje zabrane njihovog unošenja u radne prostorije i prostore,
– obavješćivanja i osposobljavanja radnika o štetnosti sredstava ovisnosti i njihovom utjecaju na radnu sposobnost,
– izrade i provedbe programa prevencije ovisnosti na radnom mjestu, sukladno utvrđenim potrebama,
– uređivanje protokola suradnje i postupanja poslodavca ili njegovih ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu, djelatnika službe medicine rada, povjerenika radnika za zaštitu na radu, provođenju mjera sprječavanja zlouporabe sredstava ovisnosti,
– uređivanje postupaka provjere radi utvrđivanja je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti (provođenje postupka uz pristanak radnika, način provjere, vrste testa ili aparata, način bilježenja i konfirmacije rezultata).
(4) Poslodavac ne može provesti postupak provjere radi utvrđivanja je li radnik pod utjecajem sredstava ovisnosti kod radnika koji ima potvrdu da se nalazi u programu liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti, te u izvanbolničkom tretmanu liječenje od ovisnosti i/ili na supstitucijskoj terapiji, ali može zatražiti ocjenu zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika za obavljanje poslova za koje je zaključen ugovor o radu.
(5) Postupak iz stavka 4. ovoga članka može se provesti samo od strane ustanove kod koje se radnik nalazi u programu.
(6) Potvrdu da se radnik nalazi u programu liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti, odnosno u izvanbolničkom tretmanu liječenja od ovisnosti i/ili na supstitucijskoj terapiji, izdaje zavod nadležan za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
(7) Poslodavac koji zapošljava 20 ili više radnika dužan je u aktu propisanom člankom 18. stavkom 2. ovoga Zakona, urediti postupke iz stavka 3. podstavka 5. ovog članka.
Naglasak je stavljen na provođenje prikladnih mjera koje poslodavac treba provoditi u vezi zabrane konzumiranja, unošenja alkohola u poduzeće, postupke u slučaju upotrebe drugih sredstava ovisnosti, uređivanje postupka provjere i drugo.
Obveza je poslodavca, koji zapošljava više od 20 radnika, da Pravilnikom o zaštiti na radu uredi postupke, propisane stavkom 3. ovoga članka. Navedeno može urediti i posebnim aktom, npr. Poslovnikom o mjerama zabrane uzimanja alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti.
Stavcima 4, 5 i 6 određeno je da su od provjere jesu li pod utjecajem sredstava ovisnosti izuzeti radnici koji su u programu liječenja, odvikavanja ili rehabilitacije od ovisnosti i o tome imaju propisanu potvrdu. Poslodavac može zatražiti ocjenu zdravstvene i psihofizičke sposobnosti radnika za obavljanje poslova od ustanove kod koje se radnik nalazi u programu.
