Liječnički pregledi – OBVEZA RADNIKA

Liječnički pregledi – OBVEZA RADNIKA

Liječnički pregledi – OBVEZA RADNIKA

Početak zakonske regulative koja je propisivala obvezne liječničke preglede, bio je prihvaćen sa skepsom. Interesantno je da su se obveznoj zdravstvenoj kontroli u jednakoj mjeri suprotstavljali radnici ali i poslodavci.

Radnici su se pribojavali da će njihovo zdravstveno stanje utjecati na postupke poslodavca (premještaj na drugo radno mjesto, diskriminatorni postupci, otkaz…), a što je bilo značajnije kod starijih radnika koji su pretpostavljali da imaju smanjenu zdravstvenu sposobnost.

Poslodavci su ove preglede prvenstveno doživljavali kao dodatni trošak poslovanja, ne sagledavajući dugoročnu korist praćenja zdravstvenog stanja radnika.

Danas je nizom zakona, podzakonskih i posebnih propisa točno određen način, vrsta pregleda i rokovi za utvrđivanje i praćenje zdravstvenog stanja radnika prije zasnivanja radnog odnosa i tijekom rada.

Važnost zdravstvenih pregleda

Pravo je poslodavca da prije zasnivanja radnog odnosa ali i za vrijeme rada, ima uvid u zdravstveno stanje radnika.

Ako se radi o poslovima s posebnim uvjetima rada, na kojima je radnik izložen posebnim opasnostima po zdravlje, poslodavac je dužan prethodno utvrditi zdravstveno stanje i psihičke sposobnosti radnika. Tek kada utvrdi da radnik ispunjava propisane uvjete smije ga rasporediti na navedene poslove (odredbe čl. 34. Zakona o zaštiti na radu).

Istovremeno, prilikom sklapanja ugovora o radu, radnik je dužan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja bi mogla utjecati na izvršenje ugovora o radu (odredba čl. 22. Zakona o radu).

Međutim, prema odredbi čl. 22. stavak 2. Zakona o radu, poslodavac može prije zaposlenja uputiti radnika na liječnički pregled radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova. Ovo pravo mnogi poslodavci koriste kako bi prethodno utvrdili tzv. »opću zdravstvenu sposobnost« radnika koji će raditi na manje opasnim poslovima kod kojih su rijetke ozljede na radu (administrativni poslovi i slični).

Značajni vid praćenja zdravstvenog stanja radnika su sistematski liječnički pregledi. To su liječnički pregledi na koje poslodavac upućuje sve zaposlenike kako bi dobio uvid u zdravstvenu sliku cijelog poduzeća, te uočio eventualne probleme koji bi mogli utjecati na proizvodni proces. Ovi se pregledi posebno ugovaraju, u načelu između Sindikata i poslodavca Kolektivnim ugovorom, s rokom između 3 i 5 godina. Pregledi obično sadrže i neke specifične pretrage kao što su pregledi prostate, debelog crijeva kod starije muške populacije, te ginekološki i pregled dojki kod žena.

Trošak sistematskog pregleda ide na teret poslodavca, pa većina poslodavaca inzistira na obaveznosti pregleda.

Obveze poslodavca

Zakonodavac je Zakonom o zaštiti na radu (čl. 34. stavak 2.) naredio poslodavcu da ne smije rasporediti radnika na poslove s posebnim uvjetima rada ako prethodno na propisani način nije utvrdio da radnik ispunjava potrebne uvjete.

Temeljem Zakona o radu (NN 149/09.), donesen je Pravilnik o poslovima na kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti (NN 70/10.).

Ovaj pravilnik odnosi se na poslove s posebnim uvjetima rada, na poslove na kojima prema drugim zakonima i propisima radnici mogu raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti te na poslove na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem.

Na osnovu navedenog propisa zdravstveni pregled obavlja se na temelju uputnice za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika (obrazac RA-1), koju izdaje poslodavac. Ovaj pregled obavlja se prije početka rada (prethodni pregled) na tim poslovima. Zdravstveni pregled obavlja se i u slučaju promjene uvjeta rada koji mogu utjecati na zdravstvenu sposobnost radnika te nakon proteka vremena utvrđenog propisima (kontrolni pregled). Rokovi u kojima se mora ponoviti utvrđivanje zdravstvene sposobnosti određeni su Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84.) i drugim propisima. Unutar zakonskog roka za kontrolni pregled, radnik može biti upućen ako to ocijeni specijalist medicine rada, izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite ili poslodavac.

Nakon obavljenog zdravstvenog pregleda specijalist medicine rada izdaje uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika za obavljanje određenih poslova (obrazac RA-2).

Radnik, odnosno poslodavac ima na ocjenu zdravstvene sposobnosti pravo žalbe u pisanom obliku, u roku od 15 dana od dana primitka uvjerenja (RA-2), drugostupanjskom povjerenstvu pri Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. Drugostupanjskom povjerenstvu mora se dostaviti medicinska dokumentacija o prethodnim zdravstvenim pregledima radnika, a po potrebi i medicinska dokumentacija od izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite. Ocjena zdravstvene sposobnosti drugostupanjskog povjerenstva je konačna i dostavlja se radniku-pregledanoj osobi, poslodavcu, Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.

Odredbom čl. 7 stavak 2. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac će biti dužan radniku na njegov zahtjev jednom u 3 godine osigurati zdravstveni pregled u skladu s posebnim propisom. Ova će odredba stupiti na snagu ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Obveze radnika

Zakon o zaštiti na radu (čl. 35. i 36.) decidirano čini odgovornim poslodavca, ako:

– ne dokaže odgovarajućom ispravom da radnik ispunjava uvjete glede stručne sposobnosti, zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti,

– radnika raspoređenog na poslove s posebnim uvjetima rada ne uputi na pregled specijalistu medicine rada s uputnicom koja sadrži podatke o vrsti proslova i drugim okolnostima koje utječu na ocjenu njegove sposobnosti za obavljanje tih poslova,

– ponovno ne uputi radnika, koji obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, nakon proteka roka utvrđenog propisom ili po ocjeni specijaliste medicine rada,

– dozvoli radniku da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada kada više ne ispunjava uvjete za obavljanje tih poslova, ili ga uputi na pregled nakon isteka vremena u kojem je to bio dužan učiniti.

Potrebno je napomenuti da iz ovih obveza poslodavca također proističu i obveze na strani radnika. Ukoliko radnik ne obavi pregled i ne dobije uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, on se neće moći zaposliti odnosno nastaviti raditi na ovim poslovima. To praktički može imati za posljedicu da radnik neće dobiti ugovor o radu (prvo zaposlenje), a može imati za posljedicu i prestanak radnog odnosa ako poslodavac radniku ne može osigurati rad na drugim poslovima. Sve navedeno potkrijepljeno je odredbom čl. 76. stavci 2. i 3. Zakona o zaštiti na radu:

• Prije rasporeda na poslove s posebnim uvjetima rada i tijekom obavljanja takvih poslova radnik je dužan pristupiti pregledu na koji ga uputi poslodavac.

• Prije rasporeda na poslove s posebnim uvjetima rada kao i tijekom obavljanja takvih poslova radnik je dužan obavijestiti  liječnika o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život i zdravlje drugih radnika.

Neodazivanje radnika na zdravstvenu kontrolu uobičajeno je nekim normativnim aktom poduzeća (Pravilnik o radu, Pravilnik o zaštiti na radu) okvalificirano kao teža povreda radne obveze.

Oprez! – Kaznene odredbe

Istovremeno obveze poslodavcu i radniku o slanju na liječnički pregled i pristupanju zdravstvenoj kontroli, zakonodavac je u slučaju neizvršenja sankcionirao samo poslodavca kojem u tom slučaju prijeti novčana kazna od 10.000 do 40.000 kuna za prekršaj propisan čl. 108. stavak 1. podstavci 20 i 21. Za isti prekršaj kaznit će se i odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom od 5.000 do 10.000 kuna. U slučaju ponavljanja prekršaja kaznit će se poslodavac i odgovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom u dvostrukom iznosu.

Iz navedenog proizlazi ozbiljno shvaćanje obveze radnika pristupanju zdravstvenom pregledu, ukoliko ne želi biti podvrgnut sankcijama od strane poslodavca.

Umjesto zaključka

Obavljanje prethodnog i redovnih liječničkih pregleda ima za radnika niz prednosti:

1. Pregled je besplatan (troškove snosi poslodavac).

2. Nakon provedenih pretraga utvrđuje se sumnja na oboljenje, najčešće u početnoj fazi, te se pravovremeno upućuje na liječenje.

3. Utvrđuje se sumnja na profesionalnu bolest.

4. Direktni kontakt sa specijalistom medicine rada, moguća osobna konzultacija o opasnostima i zaštiti zdravlja na radnom mjestu.

Sličan je slučaj i kod provedbe sistematskih liječničkih pregleda, koje mnogi radnici ne smatraju bitnima. Naprotiv, ovakva zdravstvena kontrola, ako je pravilno dogovorena, pomaže poslodavcu ali i svakom zaposlenom osobno da procijeni kakvo je zdravstveno stanje njegovog organizma.

Ona općenita krilatica »ja sam zdrav kao dren, ništa mi nije!«, neće se više spominjati kada se pogledaju dobiveni nalazi. O rezultatima nalaza treba se posavjetovati sa specijalistom medicine rada i svojim odabranim doktorom opće medicine radi eventualnih daljnjih obrada i upućivanja na liječenje.

U pojedinim slučajevima, birajući između neugodne reakcije poslodavca (premještaj na drugo radno mjesto, neizvjesnost daljnjeg rada…) i svojeg zdravlja koje je možda opasno ugroženo – svakako treba odabrati ovo drugo.

Autor ovih redaka je u svojem višegodišnjem stažu na poslovima stručnjaka zaštite na radu u velikom grafičkom poduzeću, svjedočio primjerima kada je specijalist medicine rada nakon obavljenih pretraga pravovremeno uočio tešku bolest i brzom reakcijom (upućivanjem na liječenje) radniku laički rečeno »spasio« život.

Međutim bilo je i primjera, kada je radnik nakon konstatirane bolesti na liječničkom pregledu, odugovlačio s propisanom terapijom i redovnom kontrolom kod specijalista, te nije dočekao sljedeći kontrolni pregled. Bolest je bila brža i kobna za »neposlušnog« radnika.