Narodne novine, Zagreb – Poništenje natječaja i igre ljudskim sudbinama

Greška u Hrvatskoj, koja se ponavlja već dvadeset četiri godine, jest da sve staro ne valja i mora se promijeniti ili ukinuti, pa čak i onda kad alternativne opcije nisu spremne.

Umjesto nastavka kontinuiteta i postupne realizacije novih ideja, nova uprava Narodnih novina u roku nekoliko dana donosi novu organizaciju. Predstavnici Sindikata grafičara u radničkom vijeću pokušali su upozoriti na ozbiljnost takvih promjena i prigovoriti na njih, no kako su trenutno brojevno u manjini, ostatak članova, odnosno radničko vijeće se suglasilo s najavljenim promjenama pa je poslodavcu izmjena sistematizacije prošla relativno glatko. Sada kad se na temelju promjena iste sistematizacije nekim radnicima već mijenjaju ugovori o radu, vjerojatno se uviđa da je trebalo obratiti više pozornosti, no kasno.

No niti ovdje se ne staje. Uprava je poništila natječaj za voditelja proizvodnje i radnike u proizvodnji toaletne papirne konfekcije, djelatnost s kojom se ova tvrtka namjerava baviti. I to je već viđeno, ali rijetko se događa da se ovakvim igrama na tako grubi način igra i ljudskim sudbinama.

Naime, Narodne novine su pod prijašnjom upravom počele pripremati novu djelatnost – proizvodnju toaletne papirne konfekcije. U tu svrhu raspisan je početkom ljeta natječaj za radna mjesta u Rijeci, gdje je pogon trebao biti. Na natječaju su u srpnju primljeni voditelj proizvodnje i još tri mehaničara. Štoviše, te radnike su Narodne novine krajem kolovoza već uputile na obuku u Italiju, od kuda je valjda trebao stići stroj. Računajući da će od 1. rujna 2014. početi raditi u Narodnim novinama, a o tome postoji i sporazum, radnici izvršavaju sve pripreme. Štoviše, inženjer Dragan Škrlić daje otkaz, odnosno sporazumno mu prestaje radni odnos 25. kolovoza. Kad se već spremao krenuti na novi posao, dolazi mu kod starog poslodavca, kod kojeg više ni ne radi, e-poruka od Narodnih novina da je natječaj poništen i da ne mora doći na posao. Kad se 1. rujna ipak javio, udaljen je s posjeda kao netko tko je u tvrtku ušetao s ceste. Iako su trebali raditi u Rijeci, ovim nesretnim ljudima rečeno je da će morati raditi u Krapini jer se pogon najednom seli tamo, pa kad su pristali i na to, konačno se cijeli natječaj ukida i ništa od posla.

Odluke i poslovi koje obavlja prethodna uprava obvezuju i onu koja ih nasljeđuje te se ne može reći: “To ste dogovarali s njima prije, a ne s nama”, niti “Ma znate, oni su se samo šalili”. Tvrtke, a svakako ne one u državnom vlasništvu, ne počinju niti završavaju s upravama, ni novima niti starima.

Poništenje natječaja pojašnjava se time da odjednom postrojenje ne može stati u planirane prostore u Rijeci te se sve mora preseliti u Krapinu. Ako postrojenje zaista ne stane u konkretni prostor, zar zaista u Rijeci ne može biti nađen neki drugi, adekvatni prostor? Kako to da sve sad odjednom mora biti baš u Krapini? Što to odjednom ima Krapina, a nema Rijeka?