Nitko nije ponosan na baš svaku svoju odluku

Nitko nije ponosan na baš svaku svoju odluku

Nema poštenog čovjeka koji se u životu nije zapitao – zar sam baš morao to baš tako učiniti?

Nitko nije ponosan na baš svaku odluku, a ako se takav nađe, to je znak da ima neki poremećaj. Svaki dan ljudi u svojoj glavi reproduciraju odluke koje su donijeli i razmišljaju što bi bilo, da je bilo. Kod političara na vlasti baš suprotno. Oni su izuzeci koji ništa ne propituju. Niti srama, niti propitivanja.

Imali smo šansu od države učiniti mjesto za život po mjeri za svakog, na početku, pa i za vrijeme Domovinskog rata podrška vlasti bila je ogromna. Nakon rata sve je postalo drugačije. Država se počela komadati, građani dijeliti na zaslužne i nezaslužene, status branitelja postao je roba koju su mogli pribaviti oni koji rat nisu ni vidjeli.

Neki čudni ljudi izronili su iz neke busije i odjednom postali važni. Kao da je počela tiha agresija, odjednom nisu više valjali građani koji su ostavili solidne temelje za napredak, najprije se devastirao mirovinski fond, onda su se uništile tvornice i korupcija počela proždirati svu vitalnu vrijednost zemlje.

Vijest u novinama da su “Hrvatske vode” ovršene za 71 milijun kuna zbog duga koji je napravljen davnih dana, a ide na teret čovjeka koji je bio direktor, osuđen da su mu dvojica prijatelja kojima je namještao posao platila safari u Africi. Čovjek je osuđen za rad za opće dobro, suci i advokati uspješno su naknadu štete doveli do zastare i sada su potraživanja sjela na račun “Hrvatskih voda”, za početak su radnicima prestali isplaćivati nekakve naknade, ali postoji strah da ni za plaće neće biti. Radnici koji ni luk jeli ni mirisali žrtve su skupine prevaranata koji su se međusobno potpomagali do čiste obijesti. Safari, skupi pokloni, pogodovanje tu i tamo, razmnožili su se i postali uobičajeni način komuniciranja onih koji su dograbili pozicije doveli su do toga da premijer bez zadrške brani uhvaćene, zbog njih javno laže. Sramota je kako se olako prelazi preko utajenih milijuna, preko raznih pogodovanja i općenito preko kriminala.

Neki sudac u Karlovcu izdao je rješenje da se protiv čovjeka, kandidata za značajnu funkciju, ne vodi nikakav postupak iako cijeli Karlovac zna da se vodi. Sudac ne strahuje za svoju karijeru, već zna tko će ga zaštititi ako će ga se netko usuditi propitivati. Žalac se isto iznenadila jer je mislila da je sigurna i odmah se prisjetila tko ju je u svemu podržavao. Rimac je prijetila razotkrivanjem pa je onda odustala, prepustila se uhodanom procesu dovođenja do zastare u sudskom postupku. Šefica DORH-a brani se i priča jedno, radi drugo. Za OLAF je 4 mjeseca bilo dovoljno da utvrde spornih 7 milijardi eura, a naš DORH godinu dana prisluškuje sumnjivce i zakaže u trenutku kada torba s novcem prelazi iz ruke u ruku. Ronioci vade telefone iz vode iako su prisluškivali razgovore i znali za namjere.

Na podatak da OLAF sumnjiči razne lopove za 7 milijardi eura štete za Hrvatsku premijer nije imao komentara, bio je na nekoj svečanosti u Beču koja je slavila neku obljetnicu, “Vladavinu prava”. Slavi u Beču “vladavinu prava” u zemlji gdje je kancelar odstupio radi utjecaja na medije. Sve će to platiti radnici i građani Hrvatske kao što plaćaju radnici “Hrvatskih voda” ovih dana.

Hoćemo i moramo sve učiniti da ovakvi slučajevi ne preplave crne kronike, da se ne naviknemo i na njih, kako smo se navikli da umirovljenici hranu traže u kontejnerima.