„Organiziranje brojnih i aktivnih članova, temeljna je aktivnost i temelj aktivnosti svakog sindikata“, sažetak je poruka potvrđenih na Seminaru za sindikalne povjerenike i aktivne članove Sindikata grafičara i medija, održanog upravo na ovu temu 26. i 27. ožujka 2026. u Selcu. Više od 40 sindikalnih povjerenika, predstavnika radnika i aktivnih članova Sindikata grafičara i medija pozorno je pratilo i svojim doprinosima sudjelovalo u predavanjima i radionicama, a koje su dva dana držali kolege iz naše međunarodne sindikalne središnjice UNI Global Union, Adrian Durtschi voditelj odjela UNI SCORE (Strategic Campaigns, Organizing, Research and Education) i njegov kolega Andoni Iriondo Otxotorena.
U deset godina upisan još jedan Sindikat
Govoreći uvodno o važnosti ovog seminara, predsjednik Sindikata Darije Hanzalek je podsjetio kako je prije deset godina Sindikat stavio fokus na organiziranje. Uz izradu nove baze podataka o članovima i potrebnih materijala, do danas je provedeno i nekoliko edukacija povjerenika kako bi se potaknule njihove aktivnosti na području organiziranja. O konkretnim rezultatima govore i konkretni podaci. U periodu od 2016. do 2019. učlanjena su 793 nova člana, 2020. godine njih 115, 2021. njih 114 (čak i u vrijeme COVID krize), 2022. njih 156, 2023. njih 179, 2024. njih 189, te 2025. 165 nova člana našeg Sindikata. U deset godina učlanili smo 1711 novih članova, dakle gotovo još jedan naš Sindikat.
„Vremena su takva da ovaj značajan rad nije donio velik rast našeg Sindikata, jer uslijed smanjenja sektora, pada broja radnika, odlazaka u mirovinu, sve manjeg priljeva novih radnika, velikih fluktuacija kroz promjene poslodavaca i odlaska radnika iz djelatnosti, posljednjih godina kao da trčimo po pokretnoj traci. No, da ovaj ogroman trud na obnovi članstva nije učinjen, naš Sindikat danas ne bi stajao ovdje. Bez novih članova ni jedna organizacija nema budućnosti“, poručuje Darije Hanzalek.
Članovi su Sindikat
Adrian Durtschi i Andoni Iriondo Otxotorena vodili su zanimljiv i interaktivan seminar-radionicu u kojoj su sudionici mogli čuti nove informacije, zaokružiti sustav u svojim svakodnevnim aktivnostima i podijeliti mnogobrojna iskustva.
Temeljna postavka uspješnog organiziranja jest pridobivanje članova i jačanje članske baze sindikata, sve kroz aktivnosti sindikata i obostranu komunikaciju s članstvom. Brojnost članova je temelj svega, no ni ona nije dovoljna sama po sebi. Potrebno je da se na to nadovezuje i organizacija kroz koju se prožimaju aktivnosti svih članova i radnika, a ne samo sindikalnog povjerenika ili nekolicine. Često se zaboravlja da je sindikat udruga radnika, organizacija koja svoju snagu crpi iz brojnosti i aktivnosti svojih članova. Stoga ne čudi frustracija koju danas nose mnogi sindikalni povjerenici, zbog shvaćanja nečlanova pa i članova da je sindikat servis kojem oni mogu delegirati svoje probleme da ih sam rješava odnosno da će mu se pridružiti tek nakon što vide značajnije rezultate. Radni odnosi jednostavno ne funkcioniraju tako, ni na teoretskoj ni praktičnoj razini. Sindikat je udruga radnika, koja upravo brojnošću i aktivnošću svojih članova može uspostaviti ravnotežu prema poslodavcu. Tek tako ona može dugoročno postaviti pravednije odnose te štititi i promicati prava radnika. „Iznimno je važno da radimo, ne samo na broju članova sindikata, već i na njihovoj svijesti da ne postoji „vanjski servis za radnike“, nego da aktivnostima u kojima svi daju svoj dio doprinosa zajedno gradimo organizaciju kroz koju realiziraju svoje mnogobrojne zajedničke interese“, poručuju kolege Adrian Durtschi i Andoni Iriondo.
Radnike povezivati njihovim sudjelovanjem
„Kako do brojnih i aktivnih članova?“, presudno je pitanje ali bez laganog odgovora. Upornim svakodnevnim radom. Neposrednim razgovorom s radnicima i koordiniranjem njihovih zajedničkih aktivnosti u rješavanju otvorenih pitanja. Upravo to, organiziranje i uključivanje radnika da i oni aktivno sudjeluju u rješavanju vlastitih problema, način je kako postupno graditi jaču organizaciju temeljnu na aktivnim članovima.
Područje i prilika za sindikalni rad nisu samo kolektivni pregovori ili povećanje plaće. Važno je u radnoj svakodnevnici prepoznati i druga pitanja koja osjeća veći broj radnika, vidljiva su i mogu se riješiti. Od higijene u prostorijama za presvlačenje, aparata za vodu i kavu preko zaštitnih sredstava, stanke, rasporeda i najave radnog vremena, do pravnih pitanja širi se lepeza tema za sindikalni rad. Iako će svi prvo reći da je važna samo plaća, mnoga nematerijalna, neformalna i lakše rješiva pitanja možda i snažnije dotiču radnike. Stoga je razgovorom među članovima i radnicima važno detektirati i ta druga pitanja, mnogima važna, vidljiva i rješiva.
Kad se pitanje formira, drugi dio zadatka je aktivirati što veći broj radnika na njegovom rješavanju. Upravo uključenost svih, pa i manja zajednička aktivnost radnika, u rješavanju njihove pozicije, ključan je faktor koji danas nedostaje u mnogim kolektivima. Tu često svi zajedno griješimo. Prečesto se od sindikata odnosno sindikalnog povjerenika očekuje da sam riješi otvorena pitanja, koja mu se od radnika delegiraju u njegove zadatke. To je teško održivo, a može dovesti i do toga da povjerenik jednostavno izgori u svojem radu. Nekad i sami povjerenici u najboljoj namjeri sav teret stave na svoja leđa. Tako polako pred sebe dobivaju sve teže zadatke, koji rastu paralelno s očekivanjima i nezadovoljstvom radnika.
Stoga je, kako su prikazali u teoriji i praksi naši kolege iz UNI-ja, vrlo važno zajedno sa članovima i radnicima detektirati otvorena pitanja, ali potom poduzimati zajedničke korake u njihovom rješavanju, ne samo povjerenik, nego i članovi i ostali radnici koji pritom mogu postati članovi: „Prvi koraci ne trebaju biti preveliki, moramo naučiti postupno graditi naše zajedničke aktivnosti. Svaka zajednička aktivnost istovremeno je i prilika za daljnje učlanjenje, organiziranje i jačanje sindikata.“
Organizacijski ciklus
Organizacijski ciklus sastoji se od nekoliko faza koje se stalno vrte u novi krug. Često se ovakvo planiranje može primijeniti i na druge situacije, a ne samo na organiziranje članova sindikata. Prije svega, potrebno je prepoznati problem, a to se radi tako da se više sluša a manje govori. Valja i prepoznati strukturu same sredine. To se može činiti mapiranjem, prepoznavanjem vođa, aktivnih i potencijalnih članova, sve kroz održavanje sastanaka, komunikaciju i osvješćivanje važnosti zajedničkih aktivnosti. Na kraju je bitna konkretna kolektivna akcija. Vrlo je bitno da svi djeluju zajedno, jer pojedinac će teško sam postići bolju razinu prava.
Ako se problemi rješavaju samo direktno, bez ispunjavanja prethodnih koraka (prepoznavanje problema, planiranje, zajednička akcija), čak i kada se riješe, jednostavno nije bilo zajedničkih akcija, pa će se teško povećati članstvo i graditi organizacija. Sve to može rezultirati da se dugoročno ne gradi dovoljno snažna pregovaračka moć za rješavanje većih i težih problema. Svaka zajednička radnja usmjerena na rješavanje nekog problema, svaki dio ciklusa od razgovora do konkretne akcije, prilika je za učlanjenje, gradnju i jačanje organizacije.
I u rješavanju problema i u provedbi aktivnosti treba biti strpljiv. Štrajk je tek krajnje sredstvo koje se provodi u iznimnim i ekstremnim situacijama. Ne treba čuditi da mu se radnici znaju i ne-odazvati, jer interesi nisu toliko značajni da bi se poduzeo, ili bi to za mnoge u sindikalnom smislu bio zahtjev da trče prije nego što su naučili hodati.
Postoje druge aktivnosti koje mogu biti primjerene za rješavanje otvorenih pitanja kojima se istovremeno gradi zajedništvo i jača organizacija. Aktivnosti niskog intenziteta i rizika s kojima se može početi su ankete, informacijski letci, nošenje bedževa, majica iste boje ili sličnih oznaka. Aktivnosti srednjeg intenziteta i rizika su peticije, kolektivne žalbe, grupno slanje pisama, razglednica ili fotografija, nošenje bedževa s jasnom porukom, kratki protesti i zajedničke aktivnosti za vrijeme odmora. Osim u ekstremnim situacijama, aktivnosti treba stupnjevati od nižih prema višima. Treba ih postupno graditi prema kolektivnim akcijama višeg rizika kao što su bojkot, poštovanje pravila rada u potpunosti, te u konačnici i sam štrajk, te posljednje se koriste tek ako prethodne nisu urodile plodom.
Zajedništvom gradimo organizaciju
Cijeli seminar ustvari je istovremeno bio i radionica u kojoj su zajedno sa predavačima mnogi kolege razmjenjivali svoja iskustva i dijelili međusobna razmišljanja. Zajednička dva dana kroz nove ideje, ohrabrenje uspjesima drugih, pa i podjelom sličnih tereta i briga, bila su dodatan vjetar u leđa za naše sindikalne povjerenike i aktivne članove u danjem radu. Kako u svojoj temeljnoj poruci govore i naši kolege Adrian Durtschi i Andoni Iriondo iz UNI-ja: „Uvijek je bolje problem riješiti tako da nas u tome sudjeluje što više zajedno. Samo tako nastavljamo graditi našu organizaciju.“
