Služba medicine rada
Prema Zakonu o zaštiti na radu poslodavac je u obvezi da radnicima osigura usluge specijalista medicine rada u opsegu vezanom za prisutne opasnosti i štetnosti na radnome mjestu (čl. 81. st. 1.). Poslodavac može obavljanje poslova medicine rada ugovoriti sa zdravstvenom ustanovom, odnosno sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi (čl. 81. st. 2.). Poslodavac je dužan djelatnicima službe medicine rada osigurati pristup u sve radne prostorije i prostore. Služba medicine rada je dužna surađivati s ostalim službama poslodavca. Specijalist medicine rada ima potpunu profesionalnu neovisnost u odnosu na poslodavca (čl. 81. st. 3.-5.).
Zadaće službe medicine rada su naročito (čl. 82.):
1. utvrđivanje i procjena rizika od štetnosti za zdravlje na radnom mjestu (stavak 1.),
2. praćenje činitelja u radnom okolišu koji mogu ugroziti zdravlje radnika (stavak 2.),
3. savjetovanje poslodavca o unapređivanju zaštite zdravlja, sigurnosti, higijene rada, te o osobnim zaštitnim sredstvima (stavak 5.),
4. praćenje zdravstvenog stanja radnika, posebno na poslovima s posebnim uvjetima rada, mladeži, žena i radnika sa smanjenim radnim sposobnostima (stavak 6.),
5. sudjelovanje u analizi ozljeda na radu i profesionalnih bolesti (stavak 10.).
Međusobni odnos poslodavca i službe medicine rada zakonodavac je propisao člankom 83. Zakona, i to:
• Poslodavac, njegovi ovlaštenici i radnici dužni su izvijestiti službu o svim čimbenicima koji se mogu nepovoljno odraziti na zdravlje radnika;
• Služba mora biti obaviještena o učestalosti oboljenja među radnicima i izostancima s posla iz zdravstvenih razloga, a zbog utvrđivanja veze sa štetnostima na mjestu rada;
• Služba mora izvijestiti nadležno tijelo nadzora o svakom slučaju za koji se osnovano sumnja da se radi o profesionalnoj bolesti.
Zdravstvena ustanova ili specijalist medicine rada u privatnoj praksi, koji obavljaju preglede radnika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, izdaju isprave (svjedodžbe o zdravstvenom stanju) kojima poslodavac dokazuje da raspoređeni radnici mogu obavljati poslove s posebnim uvjetima rada (čl. 84. i 85.).
Sve navedeno odnosi se na odredbe Zakona o zaštiti na radu, no treba upozoriti na nove propise koji od 1. siječnja 2008. određuju novi odnos između poslodavca i ugovornog specijalista medicine rada. Naime, osnivanjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (NN 90/07. i 112/07.) doneseni su propisi koji na nov način uređuju djelovanje specijalista medicine rada u društvu s kojim je sklopio ugovor o provođenju specifične zdravstvene zaštite.
To su propisi doneseni u Narodnim novinama br. 125/07.:
• Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu (dopune u NN br. 4/08.);
• Pravilnik o postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu i profesionalne bolesti (dopune u NN br. 4/08.);
• Odluka o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu;
• Opći uvjeti ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu.
Jedna od značajnijih novina spomenutih propisa je da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljeda na radu i profesionalnih bolesti radnici ostvaruju preko ugovornog specijalista medicine rada, a ne kao do sada – preko izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite. Sve navedeno poslodavac financira preko zavoda s 0,5% doprinosa.
Tako je sada prilikom ozljede na radu potvrđivanje obrasca Prijava o ozljedi na radu (tiskanica OR), te daljnje liječenje (uputnice, recepti, doznake i vođenje bolovanja…) u nadležnosti specijalista medicine rada.
Trgovačka društva za zaštitu na radu
Kako je prema zakonu poslodavac u obvezi izraditi procjenu opasnosti, osposobiti radnike za rad na siguran način, ispitivati strojeve i uređaje s povećanim opasnostima, te obavljati ispitivanja u radnom okolišu (fizikalne i kemijske štetnosti) – navedene poslove može povjeriti ovlaštenom trgovačkom društvu registriranom za obavljanje poslova zaštite na radu (čl. 91. st. 1.).
Da bi moglo obavljati navedene poslove, trgovačko društvo mora pribaviti rješenje o ovlaštenju od Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Pored dobivanja ovlaštenja utvrđen je i postupak oduzimanja ovlaštenja ako se utvrdi da pravna osoba više ne udovoljava odredbama Pravilnika o uvjetima pod kojima pravne osobe mogu obavljati poslove zaštite na radu.
Građevine i strojevi u sustavu zaštite na radu
Pri projektiranju građevina namijenjenih za rad projektant je obvezan u glavnom projektu primijeniti propise zaštite na radu. Investitor ili projektant dužan je dostaviti i elaborat zaštite na radu koji razrađuje način primjene propisa u glavnom projektu (čl. 93. st. 1. i 2.).
Elaborat zaštite na radu treba obraditi naročito:
• opasnosti i štetnosti u procesu rada i način otklanjanja, te popis štetnih radnih tvari
• predvidiv broj radnika prema spolu
• ergonomsku prilagodbu mjesta rada za osobe s invaliditetom te tehnička rješenja koja omogućuju pristup građevinama ovim osobama
• radne postupke koji utječu na stanje u radnom i životnom okolišu
• popis propisa o zaštiti na radu koji su primijenjeni u glavnom projektu (čl. 93. st. 3.).
U povjerenstvu za tehnički pregled izgrađene građevine, u postupku izdavanja uporabne dozvole sudjeluje i inspekcija rada (čl. 95. st. 1.).
Ako građevina za koju se traži uporabna dozvola, u vezi zaštite na radu nije izgrađena u skladu s glavnim projektom, inspektor rada neće dati pozitivno mišljenje (čl. 95. st. 2.).
Proizvođač strojeva i uređaja dužan je pribaviti ispravu od ovlaštene ustanove ili trgovačkog društva kojom se potvrđuje da je stroj proizveden u skladu s propisima zaštite na radu, te izdati i tehničke upute za uporabu na hrvatskom jeziku (čl. 98. i 99. st. 1.).
Za uvozne strojeve, uvoznik je dužan osigurati upute za uporabu na hrvatskom jeziku (čl. 99. st. 2.). Ako se radi o strojevima s povećanim opasnostima, uvoznik je dužan od ovlaštene ustanove pribaviti ispravu da je stroj proizveden u skladu s međunarodnim konvencijama, tehničkim normativima i hrvatskim normama iz zaštite na radu (čl. 99. st. 3.).
Sve navedeno odnosi se i na osobna zaštitna sredstva (čl. 100. i 101.).
