Padaju maske slobode

Padaju maske slobode

Vlade su puki operativci u sprovođenju politike koju zacrtava krupni kapital. Država se sve više lišava socijalnih elemenata, što su teškom mukom izborena tekovina radničkog pokreta.

Sveopća nestabilnost sistema, praćena turobnim prognozama razvoja tržišta i perspektivom kraha eurozone, natjerala je i širu javnost da se zapita – tko, zapravo, upravlja našim životima i svijetom u kojem živimo?

Nesumnjiva je činjenica da nekoliko najvećih investicijskih banaka u svijetu čini krunu financijskog kapitalizma – sektora kapitala koji u suvremenom svijetu ima ulogu dirigenta sistema kapitalističke reprodukcije. Stoga je teza o bankama koje upravljaju našim životima u suštini ispravna – vlade su puki operativci u sprovođenju politike koju zacrtava krupni kapital. Država se sve više lišava socijalnih elemenata, što su teškom mukom izborena tekovina radničkog pokreta. Ponovno se, u ogoljenom obliku, pokazuje njena osnovna uloga – uloga represivnog aparata za nasilno sprovođenje volje kapitala. Nedavna brutalna hapšenja tisuća mirnih demonstranata u SAD-u (“Okupirajmo Wall Street”), kao i masovna hapšenja i brutalna kažnjavanja sudionika nedavnih nereda u Londonu, pokazuju da je sustav, čak i u svome centru, u takvoj fazi dekadencije da više nema snage da nosi maske slobode, kojima je držao mase u pokornosti.

Čovječanstvo polako ponovno počinje shvaćati da su interesi najširih slojeva društva neposredno suprotstavljeni interesima vladajuće kapitalističke klase i da je istinska demokracija i sloboda neostvariva u kapitalizmu.

Thomas Jefferson: – Privatne banke opasnije su za našu slobodu nego najjače armije!

Podsjetio bih čitatelje na Thomasa Jeffersona (predsj. SAD 1801.- 1809.) i njegovu opomenu za budućnost: “Vjerujem da su privatne banke opasnije za našu slobodu nego najjače armije! One su već podigle bankarsku elitu koja poništava moć vlade. Ova moć bankarima mora biti oduzeta i vraćena narodu!”

Što postoji? Moć! Što je prati u stopu? Novac! Kao nokat i meso! Dakle, svijetom upravljaju političke i ekonomske elite udružene oko distribucije političkih moći i bogatstva. Kada razmišljamo o tome tko kreira okvire u kojima se odigravaju pojedinačne drame – poznatije kao svakodnevni život – odgovor se nalazi u trokutu: politika- država-biznis. I nema dalje! Ali ima više… Svjedoci smo sve češćih svjetskih “tranzicija” i sve čvršćih mehanizama zarobljavanja država lancima korupcije. Ništa novo.

Sve manje legitimni političari, sve više i češće posežu za nelegitimnim načinima poslovanja. U jagmi za ostvarivanjem monopola i razmjeni bogatstava i političkih moći, pripadnici ove Hobotnice, poznatije kao “ekonomske i političke elite”, tako polako (ali sigurno) kvare vlade; kupovinom zakona kvare parlamente, korumpiraju sve zakonom postavljene kontrolne mehanizme rada državnih institucija, i tako zarobljavaju države u osobne i korporativne interese. Na kraju toga lanca ishrane, prije ili kasnije, slijedi ćorsokak. Besmisao koji ruše Spartakovi potomci! I, gle – svijet se budi u očaju novih kriza niskog intenziteta. A zatim – idemo ispočetka! Priča stara koliko i sama volja za moć. Odnosno sam čovjek!

Lažni izlazi iz krize, temeljeni na paranoidnim desničarskim teorijama o jevrejskim bankarima i izolacionizmu, ili na oportunističkim pokušajima regulacije od strane buržoaskih lakeja i dalje predstavljaju veliki izazov na ideološkom frontu. Naime, jedna od ključnih odlika kapitala je njegova izuzetna prilagodljivost, i jasno je da su pokušaji reformi, što ne zadiru u suštinu problema, kao i paralelna brutalizacija sustava, ono na što vladajuća klasa računa u ovome trenutku.

No, da se vratimo na sam početak priče o “zarobljenom” svijetu i Jeffersonu – tko će biti dovoljno spreman na povijesni podvig odrobljavanja država i vraćanje vlasti i moći u ruke naroda? Ako to nije pošlo za rukom ranoj ekipi američkih ustavobranitelja, što očekivati sada kada je proces toliko metastazirao da skoro nema zdrave ćelije u organizmu, poznatijem kao međunarodna zajednica!?

Slava nam!