Prava žena u radnom zakonodavstvu Republike Hrvatske

Molimo uzmite u obzir da je ovaj tekst stariji od godinu dana, pa postoji određena mogućnost da su u međuvremenu nastupile pojedine izmjene u propisima.

Prava žena u radnom zakonodavstvu Republike Hrvatske

Najhrabrija stvar koju možete učiniti još uvijek je da mislite svojom glavom. Na glas!

Međunarodni dan žena već više od 100 godina slavi se 8. ožujka u znak priznanja ulozi žena i njihovu doprinosu društvu. Premda je danas gotovo nezamislivo da sve do prije par desetaka godina žene nisu imale nikakva prava, pa ni pravo glasa, situacija u vezi prava žena u mnogim državama još nije idealna. No, zakonodavstvo Republike Hrvatske je na dobrom putu i u mnogim pravnim izvorima žene su zaštićene i kao radnice, trudnice i majke.

Pravna stečevina Europske unije

U novom Zakonu o radu, koji je stupio na snagu 2014. godine, u pravni poredak Republike Hrvatske su implementirane direktive Europske unije, među kojima su i one koje uređuju pravni položaj žena u radnom odnosu. To su sljedeće direktive: Direktiva Vijeća 76/2007/EZ o primjeni načela ravnopravnosti muškaraca i žena s obzirom na mogućnost zapošljavanja, stručnog osposobljavanja i napredovanja te na radne uvjete, Direktiva Vijeća 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i obavljanja zanimanja i Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje.

Vidimo da je Europska unija prepoznala žene kao osjetljive skupine radnika i dodatno ih zaštitila donoseći navedene direktive, a koje državne članice moraju implementirati u svoje zakonodavstvo. Aktivnosti Europske unije u tom pitanju se vide i kroz sudsku praksu Suda Europske unije, koji ima važnu ulogu u promicanju jednakosti žena i muškaraca, značajno izdvajanje iz proračuna EU za obrazovanje u području prava žena te mnoge druge rezolucije koje se u tom pogledu donose.

Jednakost muškaraca i žena

Već na samom početku Zakona o radu u čl. 3. je propisano da izrazi koji se koriste u Zakonu, a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod. Dakle, strogo je zabranjeno vršenje izravne ili neizravne diskriminacije na temelju spola. Oba spola imaju jednako pravo i mogućnost na zapošljavanje, napredovanje, stručno osposobljavanje i kvalifikaciju. Stoga, prilikom oglašavanja slobodnog radnog mjesta poslodavac je dužan naglasiti da se na radno mjesto može prijaviti i žena i muškarac. Čak i političari prilikom obraćanja javnosti u zadnje vrijeme započinju svoj govor s riječima “građanke i građani” i sl., te na taj način naglašavaju da prihvaćaju žene kao ravnopravne i obraćaju se i muškarcima i ženama na jednak način.

Jednakost plaća žena i muškaraca

Diskriminacija na području rada i zapošljavanja zabranjena je i u odnosu na uvjete zaposlenja i rada, uključujući i jednakost plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti. Pitanje jednakosti plaća žena i muškaraca uređeno je i čl. 91. Zakona o radu. Osobe različitog spola obavljaju isti posao ako rad obavljaju u istim ili sličnim uvjetima, ako bi mogle jedna drugu zamijeniti te ako je rad koji obavlja jedna, slične naravi kao rad druge osobe. Dakle, ako i muškarac i žena rade na istom ili sličnom stroju, isto radno vrijeme i u jednakim uvjetima, tada im plaća mora biti jednaka. Naravno, razlike se mogu pojaviti s obzirom na dužinu radnog staža i slična pitanja koja nisu vezana uz pitanje spola.

Zaštita trudnica, roditelja i posvojitelja

Šira zaštita je propisana za trudnice, žene koje su rodile ili koje doje djecu. Neke odredbe se nalaze u Zakonu o radu, a to pitanje je šire uređeno Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 152/14).

Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, niti joj zbog trudnoće, rođenja ili dojenja djeteta smije ponuditi sklapanje izmijenjenog ugovora o radu. Vrlo je važno napomenuti da poslodavac radnicu ne smije tražiti bilo kakve podatke o njenoj trudnoći. To znači da na razgovoru za posao poslodavac ne smije ženu pitati je li trudna ili planira li proširivati obitelj. Prema praksi Suda Europske unije, diskriminacija žene zbog njenog biološkog stanja trudnoće predstavlja izravnu spolnu diskriminaciju jer isključivo pogađa žensku populaciju. Ako poslodavac diskriminira ženu zbog njene trudnoće ili ako je zbog trudnoće odbije zaposliti, može biti kažnjen novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna.

U slučajevima kada trudna radnica, odnosno radnica koja je rodila ili doji dijete, radi na poslovima koji ugrožavaju njezin život ili život i zdravlje djeteta, poslodavac joj je dužan ponuditi dodatak ugovora o radu kojim će se na određeno vrijeme ugovoriti obavljanje drugih odgovarajućih poslova. Dakle, to nije novi ugovor o radu, nego samo dodatak postojećem ugovoru o radu. Stoga, prestankom korištenja prava vezanih uz trudnoću, radnica se vraća na obavljanje poslova koje je obavljala prije korištenja prava. Dodatak ugovoru ne smije imati za posljedicu smanjenje plaće, a u slučaju eventualnog spora između radnice i poslodavca da li su poslovi na koje je raspoređena odgovarajući, nadležan je isključivo specijalist medicine rada. Kada poslodavac nije u mogućnosti ponuditi takve odgovarajuće poslove, radnica ima pravo na plaćeni dopust.

Kako bi trudnice, rodilje, roditelji i posvojitelji bili jače zaštićeni, Zakon o radu presumira rad u punom radnom vremenu navedenih kategorija radnika ako je to nužno za stjecanje određenih prava iz radnog odnosa. Dakle, ako trudnica iz zdravstvenih razloga može raditi samo u nepunom radnom vremenu, za stjecanje određenih prava smatra se da je radila u punom radnom vremenu.

Nadalje, za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, dopusta trudnice itd. i u roku od petnaest dana od prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava. Nakon prestanka korištenja tih prava, poslodavac joj mora omogućiti povratak na poslove na kojima je prije radila.

Određena zaštita je propisana i u slučaju prekovremenog rada, nejednakog rasporeda radnog vremena i preraspodjele radnog vremena. Tako trudnica, roditelj s djetetom do tri godine života i samohrani roditelj s djetetom do šest godina života mogu raditi na gore navedeni način samo ako poslodavcu dostave pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad. Vezano uz noćni rad, ako radnica ima dijete do 1 godine starosti ili ako i doji dijete, ne mora raditi noću ukoliko to ugrožava sigurnost i zdravlje nje i djeteta, a potvrdu o tome joj mora dostaviti doktor specijalist medicine rada.

Rodiljna i roditeljska prava radnik tijekom radnog odnosa ostvaruje u skladu s posebnim propisom, a to je Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama. Rodiljne i roditeljske potpore su: rodiljni dopust, roditeljski dopust, rad s polovicom punog radnog vremena, rad s polovicom punog radnog vremena zbog pojačane njege djeteta, stanka za dojenje djeteta, dopust trudne radnice ili dopust radnice koja je rodila ili dopust radnice koja doji dijete, slobodan radni dan za prenatalni pregled, dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju i mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta. Korisnik tih potpora također u nekim slučajevima može biti i muškarac, ako, naravno, nisu strogo vezane uz žene, kao što je trudnoća i dojenje djeteta. Skandinavske države sve više potiču muškarce da koriste neke od potpora kako bi što više vremena provodili sa ženom i tek rođenim djetetom, dok je u Hrvatskoj ta praksa dosta rijetka, ali ipak puno češća nego prije nekoliko godina.