Prvi susret s radnim mjestom mnogi pamte kao prvi radni dan u životu, ili kod novog poslodavca, djelomično ima i stresni učinak. Novi radnik želi ostaviti što bolji utisak na postojeću radnu okolinu, a istovremeno se na neki način pribojava nove i nepoznate radne sredine sa starim radnicima i rukovoditeljima. Članak obrađuje praktične aspekte uključivanja novog radnika u proizvodni proces, prvenstveno sa stanovišta sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.
Prve upute o radnom mjestu
Na prvom razgovoru o zaposlenju kod poslodavca, vrlo često se samo usputno dotakne i područje zaštite na radu (potreba za osposobljavanjem, liječnički pregled, osobna zaštitna sredstva…), dok u većim poduzećima s profiliranom organizacijom u svim područjima, novoprimljenom radniku uručuje se pisani materijal (knjižica) kojim se predstavlja poslodavac.
Tu je dakako obrađeno i područje zaštite na radu. Prvi put novoprimljeni radnik se susreće sa zaštitom na radu, kada ga služba ljudskih resursa (kadrovska služba) upućuje na teoretsko osposobljavanje iz zaštite na radu. Pojedinosti doznaje od stručnjaka za zaštitu na radu. Osposobljavanje može biti u vidu predavanja ili tzv. vođenog samoobrazovanja (učenje iz pisanog materijala). U oba slučaja provjera znanja najčešće se provodi putem testova znanja.
Tada kažemo da je radnik teoretski upoznat s opasnostima koje mu prijete na radnom mjestu, te sa sigurnim načinom rada. Teoretsko osposobljavanje podrazumijeva i upoznavanje radnika sa odredbama Zakona o zaštiti na radu, Zakona o radu, podzakonskih akata te važećeg Pravilnika o zaštiti na radu poduzeća. Navedena su prava i obveze radnika iz zaštite na radu koje proističu iz navedenih propisa.
Upoznavanje s radnim mjestom i radnim zadacima
Nakon teoretski dobivenih informacija, radnika na radnom mjestu prihvaća neposredno nadređeni rukovoditelj i upoznaje ga s radnim zadacima. To još uvijek ne podrazumijeva samostalni rad. Pod paskom mentora, neposrednog rukovoditelja ili starijeg iskusnog radnika odgovarajuće stručne spreme, radnik se postepeno uvodi u radne operacije s naglaskom na upotrebu sigurnih postupaka koji ne ugrožavaju život i zdravlje.
To je tzv.
probni rad tijekom kojeg radnik ne smije samostalno obavljati radne operacije, a naročito ne one koje se smatraju znatno rizičnima.
Praktična osposobljenost iz zaštite na radu
Praktično osposobljavanje za rad na siguran način traje od 7 dana pa do jednog mjeseca, što dakako prvenstveno ovisi o zahtjevnosti posla, odnosno vrste opasnosti koje prijete na radnom mjestu.
Tijekom praktičnog osposobljavanja radnika upućuje u rad voditelj osposobljavanja, te prati njegov rad i ocjenjuje kako radnik usvaja sigurne postupke. Kada se nakon izvođenja svih radnih operacija na radnom mjestu uvjeri da je radnik sposoban raditi na siguran način, potpisuje zapisnik kojim potvrđuje da je radnik osposobljen za siguran način rada. Zapisnik potpisuje i radnik, koji potpisom potvrđuje da je tijekom osposobljavanja bio upoznat sa svim opasnostima na radnom mjestu i sigurnim postupcima koji ne ugrožavaju život i zdravlje na radu.
Tek tada se radnik, budući da je osposobljen iz zaštite na radu (teoretski i praktični dio), može rasporediti da samostalno obavlja poslove.
Što je važno u pogonu
Dva važna pitanja obično postavlja novo-pridošli radnik: „Gdje ću nešto i nekoga naći?”
Prvo pitanje odnosi se na različite upute, stvari i aparate vezane za sigurnost na radu, dok su druga nepoznanica službe i osobe direktno ili posredno vezane sa zaštitom na radu i zaštitom od požara.
Prilikom obilaska pogonskih prostorija i prostora važno je locirati:
– gdje je izvješen plan evakuacije i spašavanja; gdje su prolazi i izlazi za evakuaciju (glavni i pomoćni); gdje se nalazi ormarić prve pomoći; gdje je garderoba sa sanitarnim čvorom (tuševi, nužnici); gdje je sanitarni čvor najbliži radnom mjestu; gdje je skladište (osoba) za izdavanje zaštitne opreme; gdje su i koja sredstva za gašenje požara (aparati, hidranti); gdje se nalazi prostorija za dnevni odmor i užinu; gdje se nalazi prostorija (prostor) za pušenje.
Preporuka
: Zabilježiti lokaciju navedenih prostorija i prostora, te ako je potrebno, i najkraći put od radnog mjesta.
Važno je dobiti i informacije o osobama koje su odgovorne za sigurnost na radu i zaštitu zdravlja ili su na neki način uključene u sustav zaštite na radu.
To su
: rukovoditelj organizacijske jedinice; neposredno nadređeni rukovoditelj; stručnjak zaštite na radu; sindikalni povjerenik; ugovorni specijalist medicine rada; osobe za pružanje prve pomoći; osobe za provođenje evakuacije i spašavanja.
Preporuka
: Zabilježiti ime i prezime te funkciju navedenih osoba te mjesto rada (lokaciju, broj sobe, kat), a po mogućnosti i broj
telefona.
Upoznajte se s propisima
Rezoniranje da postoji stručnjak odnosno stručne službe koje brinu o provođenju zaštite na radu, pa su time riješeni svi problemi radnika kao pojedinca, samo je djelomično točno. U praksi se uvijek može pojaviti problem čije rješenje mora pokrenuti sam radnik.
Želi li radnik biti siguran da su mu zagarantirana sva prava koja proistječu iz zaštite na radu te da se provode u praksi, mora se barem okvirno upoznati s propisima koji u Republici Hrvatskoj reguliraju područje sigurnosti i zaštitu zdravlja radnika na radu.
Dakako, radnik ima pravo konzultirati stručnjaka zaštite na radu, svojeg sindikalnog povjerenika i pravnu službu poduzeća. Određeni osnovni propisi navedeni su u pisanom materijalu koji radnik dobije prilikom teoretskog osposobljavanja iz zaštite na radu. To su
Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu
i drugi zakoni te niz podzakonskih propisa koji uređuju područje zaštite na radu.
Zakone i propise iz zaštite na radu i njihovo tumačenje radnik može naći i na internetskim portalima:
www.nn.hr
– službeni dio: Moguć je pregled propisa u Narodnim novinama po godištima 1990. do 2010. ili pretraživanje po pojmu (nazivu propisa),
www.zaštita.com.hr
– zaštita na radu.
U poduzeću područje zaštite na radu u pisanom obliku uređuje
Pravilnik o zaštiti na radu
. Pravilnik su dužni donijeti poslodavci koji zapošljavaju više od 20 radnika.
Ovaj akt obično obrađuje sljedeće sadržaje: organizaciju provedbe zaštite na radu; osposobljavanje; poslove s posebnim uvjetima rada; objekte, strojeve, radni okoliš, zaštitnu opremu; opasne radne tvari; zaštitu od požara, evakuaciju i spašavanje; prvu pomoć; zaštitu nepušača; zabranu unošenja i uživanja alkohola i droge; prava i obveze ovlaštenika; prava i dužnosti radnika; povrede dužnosti i udaljenje s radnog mjesta; evidencije iz zaštite na radu; nadzor nad provođenjem zaštite na radu.
Navedeni sadržaji mogu se razlikovati kod pojedinih poslodavaca, ovisno o veličini poduzeća, broja zaposlenih te vrsti i opsegu opasnosti.
Pravilnik o zaštiti na radu poduzeća mora biti dostupan u cijelosti svakom radniku.
Preporučuje se proučiti priloge kojima se uređuju:
1. Poslovi koji podliježu liječničkim pregledima (poslovi s posebnim uvjetima rada)
2. Radna mjesta i poslovi na kojima je obvezna upotreba propisane zaštitne opreme
3. Prostorije i prostori u kojima se povremeno ispituju čimbenici radnog okoliša
4. Prostorije i prostori u kojima je dozvoljeno pušenje.
Također su značajne odredbe pravilnika koje uređuju prava i obveze rukovoditelja, te prava i dužnosti radnika.
Tako, na primjer, u prilogu o poslovima s posebnim uvjetima rada radnik doznaje da li je dužan odazvati se na liječnički pregled kod specijalista medicine rada.
U prilogu o zaštitnoj opremi radnik se informira o vrsti osobnih zaštitnih sredstava koja mu pripadaju i koja mora koristiti kod pojedinih poslova. Tu su navedeni i rokovi upotrebe.
U kojim se radnim prostorijama moraju ispitivati čimbenici radnog okoliša (mikroklima, buka, opasne radne tvari, štetna zračenja i rasvjeta), vidljivo je iz posebnog priloga. O rezultatima ispitivanja (zapisnici, uvjerenja) radnici imaju pravo biti obaviješteni, kako bi bili sigurni da rade u zdravom radnom okolišu.
Odredbe o pravima i obvezama rukovoditelja (naročito neposrednog rukovoditelja – predradnika, voditelja smjene i sl.) te o pravima i dužnostima radnika, treba pažljivo proučiti jer su to interna pravila ponašanja u pogonu. Njihovim poznavanjem pravovremeno se mogu izbjeći verbalni sporovi pa i neželjeni sukobi na radnom mjestu.
Teorija i praksa
To je lijepo opisano, reći će mnogi, ali kod mojeg poslodavca zaštita na radu nije baš omiljena i provodi se samo ono najosnovnije.
Točno je da se kod većih poslodavaca sigurnost radnika na radu i očuvanje njihovog zdravlja shvaća ozbiljno te se poduzimaju mjere shodno propisima zaštite na radu Republike Hrvatske. U principu striktno provode sve mjere zaštite na radu i poslodavci čije je sjedište u nekoj od zemalja Europske unije.
Najviše primjedbi ima na provođenje mjera zaštite na radu kod malih i srednjih poslodavaca. Po njihovom mišljenju ulaganje u zaštitu na radu je preveliki trošak, što je dakako sasvim pogrešno i opasno jer, npr., zbog neprimjene sigurnosnih mjera može doći do težeg ozljeđivanja radnika ili smrtnog slučaja.
Navedenom svakako pridonosi nedovoljna kontrola od strane Državnog inspektorata, iz kojeg već duže vrijeme upozoravaju na premali broj inspektora zaštite na radu. Tome donekle pridonosi i katastrofalno stanje u gospodarstvu (državne financije, loša ili nikakva naplata ugovorenih poslova…). Nadajmo se da će se ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju popraviti stanje u gospodarstvu, i da će se ona početi ponašati kao uređena država u kojoj se cijeni ljudski život na način da se striktno provode mjere zaštite na radu.
