Razlika ugovora o radu od drugih ugovora s elementima radnog odnosa

Molimo uzmite u obzir da je ovaj tekst stariji od godinu dana, pa postoji određena mogućnost da su u međuvremenu nastupile pojedine izmjene u propisima.

Razlika ugovora o radu od drugih ugovora s elementima radnog odnosa

Ugovor o radu predstavlja temelj svakog radnog odnosa i trebao bi biti osnovni ugovor koji za činidbu ima rad. No, osim ugovora o radu, još neki ugovori za činidbu imaju rad, ali s njima ne nastaje radni odnos te za njih u pravilu ne vrijede odredbe radnog prava. To su: ugovor o volonterstvu, ugovor o radu učenika i studenata, menadžerski ugovor, ugovor o djelu i ugovor o stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa.

Ugovor o radu

Ugovor o radu je temelj svakog radnog odnosa i gotovo cijeli Zakon o radu se temelji na pravima i obvezama koje iz njega proizlaze. To je dvostrani ugovor zaključen između radnika i poslodavca koji nastaje suglasnom voljom obiju ugovornih strana. Zakonom o radu je propisan obvezni sadržaj koji ugovor o radu mora imati (podaci o strankama, mjesto rada, naziv posla, dan početka rada, osnovna plaća…). No, umjesto tih podataka, može se u ugovoru uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Ugovor o radu može biti sklopljen na određeno i neodređeno vrijeme, a njegovo sklapanje na određeno vrijeme bi trebala biti iznimka i za to moraju postojati u njemu navedeni objektivni razlozi.

Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor o obavljanju poslova koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Radi se o presumpciji koja smanjuje zloporabe od poslodavca. Ako radnik redovno dolazi u prostorije poslodavca, obavlja rad prema njegovim uputama i koristi se njegovim resursima, pridržava se radnog vremena, korištenja godišnjeg odmora i slično, tada je to ugovor o radu, bez obzira na to kako glasi, zaista sklopljeni ugovor.

Ugovorom o radu jedna se ugovorna strana, radnik, obvezuje obavljati rad drugoj ugovornoj strani, poslodavcu, a ovaj joj za to mora isplatiti ugovorenu plaću. Radnik mora osobno izvršavati rad, s jasno utvrđenim aktivnostima i načinom obavljanja posla, mora poštovati radnu disciplinu i druga utvrđena načela rada kod poslodavca. S druge strane, poslodavac je dužan radniku za izvršeni rad isplatiti plaću, osigurati mu mjere zaštite na radu i poštovati druge obveze utvrđene Zakonom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom.

O ugovoru o radu i njegovim bitnim sastavnicama se već dosta prije pisalo, stoga su ovdje samo ukratko navedene neke njegove najvažnije karakteristike.

Ugovor o djelu

Osim ugovora o radu, postoje i neki drugi oblici zapošljavanja kojima se ne zasniva radni odnos, iako za činidbu imaju rad te za njih ne vrijede pravila radnog prava.

Jedan od takvih ugovora je ugovor o djelu. On se regulira Zakonom o obveznim odnosima i to je građanskopravni odnos u kojem se izvođač obvezuje obaviti neki posao, a naručitelj se obvezuje za to isplatiti ugovorenu naknadu.

Za razliku od ugovora o radu, kod ugovora o djelu se ne zasniva radni odnos, već je riječ o obavljanju jednokratnog privremenog posla. Kod njega nije bitno točno vremensko određenje rada, nego je bitan samo krajnji rezultat. Dakle, izvođač može sam odrediti kada će raditi (noću, danju, vikendom), a za naručitelja je bitno da mu se dostavi naručeni proizvod, odnosno da naručeni posao bude izvršen. Izvođač radi samostalno i neovisno od naručitelja djela, za svoj račun i na svoj rizik.

Kod ugovora o radu radnik ima pravo na plaću, dok kod ugovora o djelu, izvođač ima pravo na nagradu ili naknadu, koja je gotovo uvijek jednokratna. Navedena naknada se računa kao samostalni dohodak (honorar) koji se uvijek isplaćuje na žiro račun, dakle na račun koji ne može biti zaštićen, za razliku od plaće koja se isplaćuje na tekući račun.

Primjer ugovora o djelu bi bila izrada neke stvari, ostvarenje intelektualne kreacije, npr. u području glazbe, slikarstva, znanosti itd.

Ugovor o volontiranju

Volonterstvo se isključivo regulira u smislu posebnog zakona o volonterstvu i ne vezuje se za bilo koji oblik radnog odnosa. Sukladno Zakonu o volontiranju (NN br. 58/07. i 22/13.), volontiranje je dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili zajedničku dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje.

Volontiranjem se ne smatra obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili potraživanja novčane nagrade, odnosno druge imovinske koristi, a koje se obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa, te posebice obavljanje poslova koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos. Dakle, poslodavac ne smije ponuditi volonterski ugovor za poslove koji se kod njega obično obavljaju i koji predstavljaju poslove koji poslodavcu donose dobit. Za takve poslove je poslodavac dužan zaposliti osobu na temelju ugovora o radu.

Ugovor o volontiranju, iako djelomično može imati njegova obilježja, različit je od ugovora o radu, te predstavlja ugovornu regulaciju volontiranja kao posebnog oblika rada koji nije radni odnos.

Rad redovitih učenika i studenata

Rad redovitih učenika i studenata reguliran je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, prema kojem student ima pravo na posebne oblike rada, a podzakonskim aktom se detaljnije uređuju uvjeti i način ostvarivanja prava redovitih studenata i to posebice pravo na zapošljavanje posredstvom Studentskog centra.

Rad studenata ima obilježja rada po ugovoru o djelu i on se sklapa uz posredovanje Studentskog centra kojem pripada naknada za posredovanje koja ne može biti veća od 12% ukupnog primitka, a naplaćuje se od poslodavca. Na svaki pojedinačni primitak studenta, obračunava se posebni doprinos za mirovinsko osiguranje za osobe osigurane u određenim okolnostima, u iznosu od 5% i posebni doprinos (0,5%) za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.

Kao što je navedeno, poslodavac prilikom obračuna naknade studentu, posredniku mora isplatiti naknadu za posredovanje do 12% ukupnog primitka. Za poslodavca su to znatno manji iznosi nego oni koje mora obračunati kod radnika zaposlenog na temelju ugovora o radu. Stoga su česte zloupotrebe kod poslodavaca koji svojim radnicima veliki dio plaće isplaćuju preko studentskog ugovora, a sve kako bi platili manje naknade. Radnici, često nemajući drugog izbora, na to moraju pristati.

Menadžerski ugovor

Menadžer je osoba koja organizira rad, usmjerava i osigurava njegovo izvršavanje radom i naporom drugih osoba, odnosno osoba koja ima autoritet te je odgovorna za pretvaranje planova i politika organizacije u djelotvorne akcije usmjerene na postizanje postavljenih ciljeva.

Prava i obveze uređuju menadžerskim ugovorom. To nije ugovor radnog prava, već ugovor obveznog prava. Menadžerski ugovor se najčešće zaključuje na određeno vrijeme, a njegovi najvažniji sastojci su odredbe o pravima i obvezama ugovornih strana i odredbe o plaći menadžera koja je uglavnom dosta visoka.

Kao što je rečeno, menadžerski ugovor nije definiran Zakonom o radu te se na menadžere ne primjenjuju odredbe Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Dakle, poslodavci su u tom pogledu slobodniji prilikom uređivanja međusobnih prava i obveza.

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa

Ugovor o stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa se sklapa s osobom koja nema radnog iskustva u zanimanju za koje se školovala. Poslodavac joj je za vrijeme stručnog osposobljavanja dužan omogućiti stjecanje znanja i vještina iz svog područja te joj nakon završetka stručnog osposobljavanja može ponuditi sklapanje ugovora o radu.

Stručno osposobljavanje se ubraja u pripravnički staž i radno iskustvo propisano kao uvjet za rad na poslovima radnog mjesta određenog zanimanja. Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku i može trajati najduže godinu dana. Na osobu koja se stručno osposobljava za rad primjenjuju se odredbe o radnim odnosima Zakona o radu i drugih zakona, osim odredbi o sklapanju ugovora o radu, plaći i naknadi plaće i prestanku ugovora o radu. Dakle, poslodavac je dužan osobama na stručnom osposobljavanju omogućiti godišnji odmor, dnevni i tjedni odmor, primjenjivati propise koji uređuju zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa je u teoriji zamišljeno kao dobra mjera pomoću koje bi mlade osobe stekle iskustvo u zanimanju za koje su se školovale, no problem je što poslodavci tu mjeru često iskorištavaju pa svakih godinu dana uzimaju druge osobe na stručno osposobljavanje, a oni koji su tih godinu dana završili, opet ostaju bez posla. Poslodavcima ta mjera odgovara jer na taj način nemaju nikakve troškove jer su sredstva za osobe na stručnom osposobljavanju osigurana na drugi način.