Skraćeni radni tjedan

Skraćeni radni tjedan

Skraćeni radni tjedan mogao bi pomoći u najugroženijim djelatnostima, poput trgovine i prerađivačke industrije. Iako bi se plaće radnika istodobno smanjile za otprilike šest posto, procjenjuju stručnjaci, to u većini slučajeva ne bi ugrozilo njihov egzistencijalni minimum, a sačuvalo bi radna mjesta.

Za kraći rad i manja plaća

Protiv krize se na taj način već bore Slovenci i Nijemci, no mi smo daleko od dogovora. Skraćivanje radnog tjedna, kao jednu od mogućih antirecesijskih mjera, pozdravljaju i poslodavci i gospodarski analitičari, ali ne i svi sindikati. Da bi se radni tjedan smanjio, potrebna je suglasnost radnika, odnosno njihovih predstavnika jer se mijenjaju okolnosti pojedinačnih ugovora o radu. Za kraći rad manja je plaća, a razliku, u većini zapadnoeuropskih zemalja, snosi država. Kako takvo rješenje i u Hrvatskoj ne možemo očekivati, radnici bi trebali svjesno pristati na manja primanja.

Riječ je o mjeri koja je mnogo bolja od otpuštanja. Skraćivanje radnog tjedna kod nas imalo bi najveći utjecaj na prerađivačku industriju. Skraćivanje radnog tjedna ne bi polučilo nikakav efekt u državnoj službi, jer tamo zaposlenici primaju plaće prema unaprijed zajamčenim koeficijentima. U ostalim djelatnostima ima smisla skratiti radni tjedan, ali samo ako su se iscrpile sve mogućnosti uštede, od menadžerskih plaća, do korporacijskih kartica.

Iskren i otvoren pristup

Ne treba u gospodarstvu posebnim propisima ili izmjenama zakona uvoditi kraće tjedno radno vrijeme od 40-satnog, propisanog zakonom. To treba ostaviti na dogovor socijalnim partnerima, poslodavcima i sindikatima. No, zamrzavanje plaća, skraćivanje radnog vremena i smanjivanje plaća mogu se doista koristiti u krajnjoj nuždi, kako bi se izbjeglo moguće neminovno otpuštanje radnika. Prethodno, poslodavci u suradnji sa sindikatima i to u konkretnoj tvrtki, a ne na razini cijele

grane ili djelatnosti, trebaju iscrpiti sve druge mjere koje im stoje na raspolaganju. Treba »rezati« druge troškove na svim razinama, gdje nisu nužni. To traži iskren i otvoren pristup. Poslodavci moraju pred sindikate staviti svoje poslovne planove i realizaciju, sve prihode i rashode. Tada tu nema mjesta za tajnost menadžerskih plaća i drugih povlastica.