Okupirajmo Wall Street
Ovih dana, kada se u Hrvatskoj zahuktava predizborna kampanja, svijetom se širi Pokret „Okupirajmo Wall Street“. Ovaj Pokret započeo je preuzimanjem parka u financijskoj četvrti Manhattana i pretvorio se u globalni pokret koji se širi svijetom. Inicijatori pokreta su mladi okupljenih ispred banaka i najvećih financijskih središta, a sami sebe nazivaju antikorupcijski prosvjednici.
Oni sami kažu da prosvjeduju „protiv činjenice da Amerikom ne upravljaju njeni izabrani politički lideri, nego banke i krupni kapital.“ Njihove aktivnosti zbunjuju političare i one protiv kojih su usmjerene, jer se skupina okuplja po do sada ne korištenim pravilima, jer se ne radi o službenom okupljanju nekog sindikata ili druge nevladine organizacije, jer se naprosto radi o građanskoj inicijativi koja je predvođena uglavnom mladima, masovno, studentima, koji prosvjedom poručuju da u takvom svijetu ne žele živjeti.
U samom početku ovaj je Pokret u javnosti prolazio gotovo nezapaženo, sa podsmijehom političara, da bi danas poprimio globalne razmjere šireći se gotovo na cijeli svijet. Sredinom prošlog mjeseca se njujorška policija prvi put zabarikadirala ispred glavne burze na Wall Streetu, da spriječi prvi marš prosvjednika koji su krenuli sa parolom „ Ovo je moja okupacija“ i sloganima protiv korporacijske pohlepe. Marš je ipak održan sa više tisuća sudionika, a kao posljedica marša bilo je 700 uhićenih prosvjednika i niz zabilježenih incidenata. Napredne tehnologije su omogućile brzo širenje informacija i organiziranje novih skupova u različitim gradovima SAD-a, a nezaposlenost koja doseže i do 20 posto mladi ljudi ne mogu tako olako prihvatiti i ne poduzimati ništa.
Prosvjedi se šire na ostale gradove, ali i na zemlje izvan SAD-a koje izražavaju svoje nezadovoljstvo protiv liberalnog kapitalizma, tajkunizacije i sve većeg siromaštva koji je proizvod takvih društvenih i političkih odnosa. Iako se u formalnom smislu ništa ne događa osim povremenih sukoba sa policijom, među studentima, koji su inicijatori Pokreta se čuje da su oni već organizirali svoju „generalnu skupštinu“ na kojoj, po principu „pučke demokracije“ svatko može održati kratki govor povezan s okupacijom Wall Streeta. Međusobno se nazivaju „drugovima“ a dobili su i prvu poštansku adresu u filijali UPS-a. Mediji prenose da među njima vlada velika solidarnost, a uspjeli su vrlo brzo organizirati i prosvjede u ostalim američkim gradovima.
Uskoro je mladost i inventivnost izmislila i nove načine prosvjeda, te su i sami prosvjedi dobili različita imena. Tako npr. pod nazivom “Marš milijardera“ prosvjednici su obilazili stanove nekih najbogatijih Amerikanaca koji žive u New Yorku. Tako su se pred stanom medijskog magmnata Ruperta Murdocha na Petoj aveniji prosvjednici zaustavili uzvikujući „Bilo je dosta“, a za kraj je ostavljen investitor John Paulson koji je 2007.g. zaradio 3,3 milijarde dolara na poslu s nekretninama koje su nakon toga u hipotekarnoj krizi Amerikanci počeli masovno gubiti. Pred njegovim su pragom prosvjednici ostavili posebno izrađen ček od pet milijardi dolara i ostavili mu poruku: “Od nas koji činimo 99 posto.“ Rezultat ovih marševa koji su se održali i u Bostonu i Washingtonu pod geslom „Okupirajmo Boston“, i „Okupirajmo DC“ je ponovo bilo više stotina uhićenih inače mirnih prosvjednika.
Osnovno, što povezuje ove prosvjednike je činjenica da se bore novim, do sada nepoznatim načinom, za svoju budućnost i protiv vlasti koja se otuđila od naroda.
Kapitalizam je star – mladi mijenjaju svijet
Danas je ovaj pokret prepoznat kao globalni bunt koji je stigao i u Hrvatsku. Bliži se 15. listopada, dan kada će u 35 država diljem svijeta ljudi u 1230 gradova izaći na ulice i izraziti svoje nezadovoljstvo kapitalizmom i njegovom spregom s visokom politikom.
Što je iz ovih događaja vidljivo? Vidljivo je da kapitalizam, koji je zemljama zapadne demokracije slavljen i hvaljen kao jedini mogući put prosperiteta stanovnika svijeta zapada u veliku krizu, da su opasno nagriženi njegovi temelji i to upravo u zemljama u kojima su njegovi korijeni.
Mladi ljudi ne žele u budućnosti biti robovi manjine bogatih ljudi, radeći za goli opstanak. Iako sam kapitalizam jest takav sustav u kojem se jedni bogate više, a drugi manje, ali je gotovo uvijek u tom bogaćenju manjina onih koji zarađuju. Takav sustav postao je prijetnja sam sebi, jer mlade generacije koje uz svoje obrazovanje nemaju svoje mjesto na tržištu rada ne žele čekati promjene. Oni žele biti dio promjena, oni žele mijenjati svijet.
Oduvijek postoje ljudi koji raspodjelu svjetskog kapitala doživljava kao izuzetnu nepravdu, a danas tvrde da „su kapitalizam i parlamentarna demokracija pokvareni u srži, pa ih treba razoriti i stvoriti „pravedni svijet“, dok drugi dio ljudi priznaje da unatoč tome što je kapitalizam kao društveno uređenje loš, još nije stvoren sustav koji bi najvećem broju ljudi donio najveće moguće pogodnosti. Ovakve su podjele u povijesti bile viđene, te su prethodile raznim političkim smjerovima, ponekad i vrlo rigidnim i lošim za čovječanstvo.
Desetljeća promjena
Treba se sjetiti ovom prilikom vremena iz „željeznog doba“ jugoistočne Europe, pada Berlinskog zida, tranzicijskih teškoća u zemljama CEE, nastanka novih država, rata u Hrvatskoj i svega zla koji nam je donio. Treba se ovom prilikom prisjetiti gluhog vapaja protiv kapitalizma koji su u svijet odašiljali Hrvatski sindikati tijekom devedesetih godina, kada su sve naše banke postale vlasništvo stranih banaka. Treba se prisjetiti prosvjeda i štrajkova protiv moćnika koji su okupirali medije, hotele, tvornice, telekomunikacije i dr., te ostavili desetke tisuća ljudi bez posla. Treba se prisjetiti tada proklamirane definicije globalizacije da je ona nužna, da ju nitko ne može spriječiti. Sve je išlo, dok je išlo.
No, niti jedna zemlja ne može zaustaviti prenapuhani balon da ne pukne. A on nije pukao ovdje, nego tamo od kuda globalizacija vuće svoje korijene. I sada se javlja spontani pokret koji nenasiljem želi promijeniti cijeli svijet. Oni prosvjeduju protiv mržnje, traže poštivanje ljudskih prava, te postavljaju konkretne zahtjeve za uvođenje tzv. „Robin Hoodovog“ poreza od 1% na financijske transakcije. Plemeniti zahtjevi koji dolaze iz ovih užarenih mladih glava podsjećaju na studente koji su šezdesetih godina prošlog stoljeća govorili slično. Često se čuje iz usta ovih ljudi „da politiku pokreće samo kapital i da politika pokreće samo kapital“, a što je potvrđeno brojnim korupcijskim aferama iz srca najvećih korporacija.
Izbori su mjesto za promjene
Radi toga, upravo pred skore izbore treba dobro razmisliti kome povjeriti svoj glas, kako se ne bi manipuliralo našom stvarnošću. Obično, dogodi se da se naše glasove iskorištava za dolazak na vlast, a onda se omogući bogaćenje elita, dok većina naroda nema niti osnovna sredstva za život. Istina, parlamentarna demokracija ima slabosti, ima i svoje mehanizme kontrole, ali je pitanje koliko ih građani koriste u vrijeme kad su izbori prošli.
U Hrvatskoj je to teže prepoznati tko bi bio taj tko s nama kao narodom manipulira. Ako i je točno da su to bogati financijaši, oni u Hrvatskoj nisu. Svemoćnu burzu također nemamo. Tajkuni? Možda, ali i njih ne bi bilo da nema loših političara. Ostaje za zaključiti da loše političare ne bi trebalo birati.
A solidarnost sa Pokretom u svijetu? Solidarnost je uvijek dobra stvar ako je obostrana i pravovremena. No, svaka priča ima svoj sadržaj, a za njega saznamo tek onda kada nas se opasno tiče. Davno prije ovih prosvjeda su hrvatski radnici i sindikati osjetili mač liberalnog kapitalizma na svojoj koži. Treba izraziti podršku onima koji se protiv takvog uređenja bore nenasilnim sredstvima, ali treba učiti iz svoje povijesti. Zakašnjela solidarnost nam neće pomoći u napretku. Treba se pripremiti za izbore i odgovorno birati političare. Tako se može mijenjati svijet.
