Intenzivne pripreme za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju koje se odnose na usklađivanje naših zakona sa pravnom stečevinom EU nisu dovoljne za prilagodbu. Treba imati u vidu da EU ima dugoročne ciljeve i planove koji će se odnositi i na nas kada jednom postanemo članica. Predmet interesa ovog članka su radnici EU. Kako će se hrvatski radnici uklopiti u planove EU po pitanju stručnih kvalifikacija, traženja posla ili stručnih kvalifikacija?
Strategija EUROPE 2020
Kao dio Strategije EUROPE 2020 usvojena je i Agenda o novim vještinama koje će biti potrebne za radna mjesta budućnosti. Razvoj novih vještina trebao bi dati doprinos u zapošljavanju sve starijeg stanovništva i smanjenju stope ranog napuštanja obrazovanja za manje od 10%, a naročiti je naglasak dat na potrebu da što više mladih ljudi sudjeluje u procesu visokog obrazovanja, kako bi se sustav zapošljavanja EU prilagodio sve većim i složenijim zahtjevima novih tehnologija budućnosti. Izdvajaju se i slijedeći prioriteti kojima se daje naglasak:
– Kako ubrzati reformu tržišta rada za poboljšanje fleksibilnosti i sigurnosti na tržištu rada EU („ fleksisigurnost“ )?
– Povećati sredstva za obuku radnika kako bi se stalno usavršavali i prilagodili tržištu rada;
– Poboljšanje zakonodavstva posebno u dijelu koji se odnosi na radne uvjete radnika u mnogim članicama, kako bi se oni poboljšali;
– Omogućiti bolju pokretljivost radnika smanjenjem administrativnog tereta ili snižavanjem poreza koji opterećuju rad.
– Povećati razvoj novih vještina koje će omogućiti prilagodbu postojećih radnika izazovima budućnosti kroz cijelo-životno učenje.
Koje će vještine u slijedećih deset godina biti potrebne u EU? Svakako, cilj je da se ulaže u institucionalno obrazovanje kako bi se pronašao posao u budućnosti. Istraživanja pokazuju da će u budućnosti biti potrebne nove i više razine znanja i vještina za poslove sutrašnjice. Ekonomska kriza koja je nastala zbog neprilagođenih strukturnih ekonomskih faktora kao što su globalizacija, tehnološke promjene, starenje stanovništva i spora prilagodba svakodnevnim brzim promjenama na tržištu rada rezultirali su velikim brojem nezaposlenih u EU.
Visoko obrazovanje prema potrebama gospodarstva
Potrebe sutrašnjice će se zbog toga orijentirati na nova zanimanja koja će moći pokrenuti razvoj i stvoriti mogućnosti za zapošljavanje. Dakle, posao budućnosti će se temeljiti na stvaranju konkurentnog i održivog gospodarstva. Europi je potrebna visoko kvalificirana radna snaga koja će biti u stanju zadovoljiti trenutne i buduće izazove. Dakle, prioritet nije ulaganje u bilo kakvo visoko obrazovanje i vještine, nego u takvo visoko obrazovanje i vještine koje će biti komplementarno suvremenom gospodarstvu i tehnološkim razvojnim potrebama.
Potrebno je, da se u svakoj državi članici predvide takvi trendovi i obrazovni programi usklade s njima. Zajednička politika u pogledu budućih obrazovnih potreba provodi se u suradnji između Europske komisije i država članica EU. Suradnja Republike Hrvatske i EK odvijati će se u smjeru izrade analiza i predviđanja koje će u budućnosti vještine i obrazovanje trebati radnici u RH, kako bi se prilagodili tržištu rada EU. Zajednička inicijativa Europske komisije u pogledu obrazovanja ima vrijednost u tome što omogućava da članice EU uče jedna od druge, da dijele zajednička rješenja, da udruže napore na europskoj razini kako bi zajednički razvili obrazovne sustave za novo doba i prilagodili se izazovima.
Nove vještine za nova radna mjesta oslanjaju se na postojeće instrumente Europske unije, a jedan od najvažnijih pratećih instrumenata je ESF (Europski socijalni fond). To je osnovni instrument za razvoj Europske strategije zapošljavanja čiji je cilj stvaranje većeg broja radnih mjesta i boljih radnih uvjeta na tržištu rada EU.
Fleksisigurnost – obostrani pojam
Kako će „fleksisigurnost“ utjecati na radnike u RH? Iako se o pojmu „ fleksisigurnosti“ već raspravljalo i pisalo, uglavnom u smislu spremnosti radnika na pokretljivost i promjene u radnom vremenu, ovaj pojam znači u praksi EU puno više. Naime, traži i određenu promjenu i brzu prilagodbu poslodavca i poduzeća zahtjevima tržišta rada. Drugim riječima, „fleksisigurnost“ zahtjeva inovativne poslodavce koji će pratiti potrebe tehnološkog razvoja, koji će se biti spremni brzo prilagoditi tržišnim uvjetima i tako zadržati zaposlene, koji će ulagati u obrazovanje radnika za moguće tehnološke promjene i na taj način kod radnika spriječiti osjećaj nestabilnosti i socijalne nesigurnosti nastale eventualnim promjenama na tržištu rada.
Pojam „fleksisigurnost“ je novi pojam na tržištu rada koji pokušava pomiriti zahtjeve radnika za socijalnom sigurnošću i poslodavca, osiguravajući radniku sigurnost na tržištu rada i održavanje konkurentnosti poduzeća, odnosno, poslodavca. Ujedno, „fleksisigurnosrt“ bi trebala doprinijeti očuvanju Europskog socijalnog modela.
Važno je istaknuti da se „fleksisigurnost“ može ostvariti jedino onda ako njezine zahtjeve ispunjavaju i radnici i poslodavci, a ne samo otpuštanjem ili pokretljivošću radnika. U kontekstu Europske strategije zapošljavanja i cjeloživotnog učenja, u budućnosti bi trebalo staviti naglasak na poboljšanju podrške za sve osobe koje traže posao, stvarati jednake mogućnosti za sve, a naročito voditi računa o ravnopravnosti žena i muškaraca. Ove bi mjere u budućnosti također doprinijele fleksisigurnosti. Na razini država članica naglašena je potreba suradnje između socijalnih partnera i međunarodnih organizacija.
Europska komisija je na razini EU definirala načela i načine kako bi se postigla „fleksisigurnost“:
– Posebnu pozornost u budućem zapošljavanju EU stavlja na potrebe učinkovitog restrukturiranja poduzeća. U RH je pojam restrukturiranja uglavnom povezan sa čestim otpuštanjima viškova radnika. EU tom pitanju posvećuje više pažnje i prati ga kao stalni proces mjerenjem više pokazatelja. Naime, u otvorenom globalnom tržišnom gospodarstvu i brzom napretku tehnologija, nije moguće poduzeće promatrati kao statički sustav. Poduzeća se promatraju u dinamici, a spremnost na restrukturiranje predstavlja način prilagodbe novim izazovima. Restrukturiranje se može provesti kroz reorganizaciju, zatvaranje, stečaj, spajanje i akviziciju, eksternalizaciju, delokaciju i dr. Restrukturiranje je ponekad bolan proces za pojedince, ali je dugoročno nužan, jer predstavlja nove mogućnosti i nove izazove na tržištu rada. U tom smislu EU nudi rješenja kroz upravljanje promjenama kako bi se izbjegli mogući socijalni troškovi. Rade se analize na sektorskoj razini, studije o restrukturiranju, osnivaju stručna povjerenstva koja osiguravaju koherentan pristup za rješavanje izazova restrukturiranja.
– Slijedeće, što je neobično važno za radnike EU je ujednačavanje primjene Direktive 2009/38/EC. Stvorena su nova pravila za Europska radnička vijeća. Izvješća ekspertne skupine za pripremu provedbe Direktive usmjerene su stvaranju novih zakonskih okvira na nacionalnoj razini kod članica EU, kako bi se osigurao jednoobrazan pristup primjeni. U tom smislu je RH već uskladila zakonodavstvo donošenjem novog Zakona o radu u kojemu je cijelo poglavlje posvećeno radu Europskih radničkih vijeća.
