Prof. dr. Bernd Rabehl, istaknuti njemački filozof i sociolog, autor je brojnih knjiga, znanstvenih rasprava i eseja o sadašnjim problemima Njemačke i o važnim svjetskim pitanjima. S obzirom na aktualnost njegovih pogleda, posebno na “grčki scenarij“, koji prijeti mnogim zemljama Europske unije, prenosimo neka njegova razmišljanja, bolje reći upozorenja, koja se odnose i na Hrvatsku.
Grčka je već odavno bankrotirala
Milijarde eura koje je naša zemlja u posljednje vrijeme dala Grčkoj, neće pomoći Grčkoj, ali će naštetiti njemačkoj privredi. Grčka je mafijaška država i ona nema nikakve veze s modernom državom kakve su ne samo Njemačka i Nizozemska, kao i sve skandinavske države. Kad kažem moderna država, pod time mislim, prije svega, na zemlje koje posjeduju racionalnu državnu upravu, produktivnu industriju i poljoprivredu i efikasni porezni sustav. Grčka je daleko duže u Europskoj uniji, pa je, prema tome, uz južni dio Italije, primala velika novčana sredstva iz Bruxellesa, i to u vrijeme kada je briselska kasa bila relativno dobro popunjena. Danas jedna Bugarska ili Rumunjska, a da ni ne spominjem nove članice, mogu samo sanjati o takvim investicijama iz Europske unije.
Problem s Grčkom sastoji se u tome što je njihova vlada varala, i to beskrupulozno, drsko. Zamislite kada vam mafija provodi demokratizaciju i reformira porezni sustav! Atena nije ispunila ni jedan zahtjev iz Bruxellesa, i to ne zato što ovaj ili onaj grčki ministar financija ili privrede ne želi provesti briselske mjere štednje, već prosto zbog toga što grčka birokracija nije europska, već orijentalna. Leventinski mentalitet smatra sasvim prirodnim da se državni zakoni ne poštuju i da se državi
ne plaća porez. Za razliku od Nijemaca ili Skandinavaca, Grci uopće ne posjeduju svijest o tome da ako ne plaćaju porez, onda društvo ne može graditi vrtiće, škole, bolnice, itd. Državni službenici i vladajuća stranka smatraju da je najnormalnije krasti. Činovnički aparat Grčke je neracionalan, parazitski. Sredstva koja primi iz Bruxellesa, po principu mafijaške organizacije, dijeli svojim rođacima i partijskim drugovima. Do bankrota je došlo jer su Grci pretjerali u svom lopovluku. Ljudi u toj zemlji primaju visoke plaće i mirovine premda ih nisu zarad ili.
Grčka je vlada posljednjih desetljeća sistematski vodila “kreativno računovodstvo”, dakle, falsificirala je svoje dugove i prikrivala državni bankrot. Njemački porezni obveznici su godinama financirali grčke prevarante. Tko je taklo odlučio? SAD, a ne Berlin.
Politika “programiranog kaosa”
Profesor Rabehl dalje piše zašto Njemačka ispunjava zahtjeve SAD: – Amerika se sprema za rat protiv Irana. Da bi SAD dobile taj rat, moraju imati geostratešku podršku Atene, a financijsku trebaju dobiti od Berlina. Naime, Njemačka je od SAD dobila “prijateljski savjet” da je u interesu Zapada da financira grčki i izraelski budžet. Istovremeno, u tom se paketu podrazumijeva da Berlin puni budžet Bugarskoj i Rumunjskoj, koje su, također, kao Grčka, Albanija, Crna Gora i Kosovo, mafijaške države. No, američki interesi ovdje imaju prioritet nad logikom ekonomije.
Preko Irana SAD zapravo ciljaju na svoje glavne neprijatelje – Rusiju i Kinu. U ovom slučaju dolaze u konflikt njemačka politika, koja nekritički i bezuvjetno podržava SAD, i njemačka industrija, koja svoje glavno tržište više nema u zemljama EU, već prije svega u Kini, Rusiji, Indoneziji, Indiji i Tajlandu. Zbog toga je u interesu njemačke privrede imati dobre odnose
s Kinom i Rusijom.
Tko je glavni “igrač” u stvaranju recesije i “grčkog scenarija“, profesor Rabehl nema dileme: – To su, naravno, američki špekulanti, ali i veoma utjecajni britanski. Njih, prije svega, interesira profit i da se po najnižoj cijeni domognu najvažnijih prirodnih resursa, nekretnina i vlasništva nad obradivom zemljom. Oni su zainteresirani za vođenje politike “programiranog kaosa”. Najbolji primjer za to je građanski rat na teritoriju bivše Jugoslavije. Politika “programiranog kaosa” je, prije svega, uperena protiv Irana, Kine i Rusije.
U 19. stoljeću svijetom je vladala britanski imperij, u 20. stoljeću dominantna svjetska sila bile su SAD, a čije će biti 21. stoljeće? O tome profesor Rabehl kaže: – SAD su još uvijek najjača sila. No, to više nije ona Amerika koja je sredinom 20. stoljeća bila na vrhuncu vojne, političke i privredne moći. Potrebe za industrijskim proizvodima SAD danas pokriva uvozom, i to najviše iz Japana, Kine i Koreje. SAD još uvijek ima visok stupanj tehnoloških inovacija. Vojna industrija je jedino područje gdje možemo kazati da je ta zemlja najjača. Kada se zbroje vojni izdaci svih država svijeta, oni su manji od vojnog budžeta SAD-a!
U privrednom pogledu SAD svojim glavnim konkurentom smatra Kinu, a u vojnom to su Rusija i Kina. U anglosaksonskoj štampi neprestano se propagira “genetsko” neprijateljstvo Zapada prema Rusiji i Kini. Tu mržnju ne propagira ni američki predsjednik, a još manje sami Amerikanci, već financijski kapital. On slijedi svoju vlastitu sebičnu logiku maksimalnog profita, dominacije i posjedovanja najvažnijih svjetskih sirovina i hrane, kao što su plin, nafta, bakar, kobalt, pitka voda, drvo, kukuruz, pšenica, riža, itd.
Miris slobode
Pod firmom “slobodne trgovine“, “ljudskih prava” i “slobode”, Zapad dolazi do željenih sirovina. Uz pomoć medija se, na primjer, inscenira “humanitarna katastrofa”. Ili se vlast, koja ne odgovara interesima SAD-a i Londona po kratkom postupku proglasi “totalitarnom“, “fašističkom” ili “despotskom”. Zapad se predstavlja kao neka vrsta humanitarne organizacije, recimo kao Crveni križ, koji je u posljednja tri desetljeća vojno intervenirao u dvadeset zemalja Afrike, Azije i Južne Amerike. Naravno, vodeći mediji Zapada skrivaju od javnosti koliko je nevinih ljudi stradalo.
Profesor Rabehl govori i o „podmitljivim domaćim ljudima” koji pomažu agresoru. Tko su ti ljudi? SAD ih najčešće regrutira kroz formu nevladinih organizacija – NGO”. S rijetkim izuzecima, to su ljudi koji iza sebe nemaju nikakva djela. Takvima se velikodušno dijele stipendije, pozivi na prestižne fakultete i obasipa ih se nagradama. Dakle, pseudoelita proglašava se elitom, koja treba među „neposlušne narode“ uvesti red i disciplinu.
