Deset godina nakon gašenja novina
Službeno je, gasi se tiskara Vjesnik, jedini preostali dio nekad moćne izdavačke kuće. Naime, 5. srpnja na Glavnoj skupštini Društva Vjesnik d.d. dioničari Vjesnika izglasali su prestanak Društva i pokretanje postupka likvidacije. Glavna skupština Društva, na kojoj je bilo nazočno 823.322 dionica-glasova od ukupno 1,043.981 dionica s pravom glasa, donijela je Odluku o prestanku društva Vjesnik d.d., nad kojim se pokreće postupak redovne likvidacije. Postupak likvidacije vodit će odvjetnik Tomislav Orehovec, koji za to ima pravo na mjesečnu novčanu nagradu u iznosu od 20 tisuća kuna.
Podsjetimo da se Vjesnikova tiskara godinama bori s nepovoljnim tržišnim trendovima, a obilježavaju ih pad narudžbi te rast troškova sirovina i energenata. Samo u 2021. tako je ostvaren gubitak od 7,76 milijuna kuna, uz pad prihoda od 17 posto (na 40,9 milijuna kuna). Negativni trendovi nastavljeni su i u ovoj godini te je u prvom tromjesečju zabilježen gubitak od 1,57 milijuna kuna.
Odluka o likvidaciji uslijedila je nakon više puta isticanih najava kako bi se u neboder Vjesnika i aneks mogle preseliti neke vladine službe i druge institucije. U sklopu toga, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine krajem prošle godine pokrenulo je obnovu dijela kompleksa Vjesnika s namjerom osnivanja Ureda za obnovu s desecima činovnika, a istovremeno suvlasnici tog kompleksa oglasili su prodaju uredskih prostora.
U Vjesnikovu kompleksu ostala samo tiskara
Za uređenje Ureda za obnovu bilo je planirano 8,5 milijuna kuna bez PDV-a, useljenje je bilo planirano početkom travnja, no ništa od toga se nije ostvarilo. Istovremeno, Allegheny financial, kao jedan od suvlasnika kompleksa Vjesnik, oglašavao je prodaju uredskih prostora u tri objekta u sklopu kompleksa.
Osim te nekretninske tvrtke i tiskare Vjesnik d.d., većinski suvlasnici kompleksa u sklopu Vjesnikova nebodera su i Konzum plus (sljednik Tiska u sklopu nekadašnjeg Agrokora), Republika Hrvatska te VLM Cvjetno nekretnine – tvrtka kojoj je osnivač Večernji list. Izuzevši još nekoliko manjih suvlasnika, od kojih su neki i u stečaju, upravo su većinski vlasnici Vjesnikova kompleksa oni koji su posljednjih trideset godina preuzimali dijelove vlasništva u neboderu i okolnim zgradama, da bi zatim napustili taj prostor.
Prvo je kompleks u sjeni Vjesnikova nebodera napustio EPH (sada Hanza Media) 2003., potom Tisak, a odlaskom Večernjeg lista u Buzin prije desetak godina i gašenjem Vjesnika 2012. iz tog “hrama” novinarstva otišla je i posljednja ozbiljna novinska redakcija. Ostala je samo tiskara Vjesnik d.d. kao jedini veći korisnik prostora unutar Vjesnikova kompleksa – nebodera, press-centra, tiskare i pratećih objekata na više od 30.000 četvornih metara koji su svojevremeno bili procijenjeni na više od 80 milijuna eura.
Smanjenje prava radnika i predstečajna nagodba
Teško je reći kad je krenuo sad već neminovni kraj Tiskare Vjesnik. Sindikat je počeo upozoravati na opterećenja poslovanja tiskare još onda kada je u sve većoj mjeri pokrivala troškove poslovanja lista Vjesnik, što je trajalo do 2008. godine. Već tada se isticalo da izostaju daljnja nužna ulaganja, razvoj, u konačnici preseljenje i obnova pogona na primjerenijoj lokaciji.
Na prijelazu s prvog desetljeća sve su vidljiviji problemi u poslovanju, a ceh plaćaju radnici čija do tada kvalitetna razina prava biva gotovo prepolovljena. Radnici ostaju bez Kolektivnog ugovora. Iako je do danas u više navrata Sindikat otvarao i vodio pregovore, s obzirom na to da je razina prava i dalje ostajala na niskim granama, ni sami radnici nisu željeli dati blagoslov takvom stanju kroz potpis Kolektivnog ugovora.
Društvo je od 2013. godine provelo par godina u predstečajnoj nagodbi, velikim dijelom zbog značajnih dugovanja za davanja prema državi. Uz otplatu ostalih dugova društvo je u tom postupku prebijanjem dugovanja s državom izgubilo većinu svojih nekretnina u Vjesnikovom neboderu, a u suštini ostao mu je prizemni horizontalni dio u kojem je i danas smještena proizvodnja.
Mnogi zahtjevi za nužnim odlukama
Petnaest godina i više Sindikat, predstavnici radnika i radnici pisali su dopise, zahtijevali i sudjelovali na sastancima na svim razinama, izlazili u javnost, prosvjedovali, u konačnici i štrajkali. Ništa od toga nije dovelo do pravih konkretnih i dugoročnih rješenja od strane vlasnika. S vremena na vrijeme došla bi određena pomoć, posudba, zamjena u vrijednosti, ali posljednjih godina niti to jer, navodno, nije moguće s obzirom na članstvo u Europskoj uniji. Bilo je i pokušaja privatizacije, ali bez pravog i iskrenog interesa ni uspjeha.
Ipak, vlasnik je vlasnik, pa bila to i država. Vlasnik ima prava i obveze. Uprave su dolazile i prolazile. Situaciju najbolje oslikava činjenica da je krajem 2016. i početkom 2017. Sindikat morao potrošiti puno energije i intervenirati na najvišim razinama u nadležnim ministarstvima da bi društvo uopće dobilo pravu upravu, s obzirom na to da je na tom mjestu mjesecima ostala zatečena tajnica prethodne uprave, nazovimo to tako. Sindikat nije ulazio u odabir osobe, a u 2017. godini na mjesto direktora dolazi Ilija Nedić, koji je isticao kako je konsolidirao poslovanje, čak i ostvarivao dobit. No, u ovoj posljednjoj krizi stvari ponovno idu nizbrdo. Treba biti objektivan i priznati da nikome nije bilo lako, jer generalno klima i rezultati poslovanja u novinskom tisku godinama bilježe negativne trendove, a covid je samo strmoglavio krivulje.
Nedostatak interesa
Situacija radnika ni ovih posljednjih mjeseci nije bila bolja. Sindikat je nastavio tražiti da se donesu nužne odluke za dugoročni nastavak poslovanja, no uvijek je bilo previše prepreka, a premalo interesa. Nedovoljan interes za nastavak poslovanja nije bio samo na strani vlasnika odnosno države, koja je to počela iskazivati više kao nemogućnost da se išta poduzme. Pravi interes za ulaganja, promjenu modela i nastavak poslovanja, koji bi uključio i aktivan angažman, nisu iskazali ni najvažniji klijenti, pa niti najveći novinski nakladnik Europapress holding, danas Hanza Media.
Stoga ni posljednji sastanak početkom 2022. koji je Sindikat održao s Ministrom gospodarstva i održivog razvoja, Ministrom prostornoga uređenja, graditeljstva i imovine te ravnateljem Centra za restrukturiranje i prodaju, nije mogao proći bolje. Nakon posljednjeg pokušaja od strane Sindikata, jasno je dano do znanja da država neće i ne može direktno intervenirati, ni ulagati u strojeve, niti u preseljenje tiskare, niti će to kao vlasnik činiti iz imovine društva odnosno preostalog dijela društva u Vjesnikovom kompleksu. Ta ponovna i nedvojbena istovremena poruka sa svih najviših instanci bila je jednostavno konačna. Treba prepoznati kad je dosta. No, i to je bio svojevrstan pomak u odnosu na spekulacije o budućnosti koje su trajale gotovo dva desetljeća.
Daljnji fokus na prava radnika
Stoga, imajući u vidu stav većine radnika, koji su već izmoreni, a mnogi i ostarjeli s tom dugogodišnjom agonijom, Sindikat sav svoj daljnji fokus prebacuje na realizaciju prava radnika u konačnici i isplate primjernih otpremnina prema stažu kod poslodavca, sve sukladno važećim aktima i postignutom dogovoru.
Odluka skupštine društva od 5. srpnja ove godine nekima možda i jest iznenađenje, no onima bolje upoznatima sa situacijom sigurno nije. Sama tiskara i neće nestati preko noći. Bit će to vjerojatno postupan proces, a tako stoji i u obraćanju likvidatora Tomislava Orehovca prema klijentima, u kojem konstatira da tiskara i dalje nastavlja s poslovanjem, da će se ugovori izvršavati te da odluka o tempu likvidacije i faktičnom prestanku poslovanja tek treba uslijediti, a svi će biti pravovremeno izviješteni.
Znali smo usporediti Tiskaru Vjesnik s velikim brodom koji udara olujno more. On se valja, propušta, škripi, ali i dalje plovi. Taj brod će još neko vrijeme ploviti, a pitanje je hoće li se ikad potopiti sav trag koji je ostavio na pučini hrvatskog tiskarstva. Neke olupine zanimljivije su ispod mora, nego na površini. Žalosno je što tako završavaju mnoga naša zdanja, pa i ona koja su ne tako davno bila veličanstvena.
