Tijek likvidacije tiskare Vjesnik nastavlja se konkretnim tempom, a istovremeno smo zadovoljni i žalosni što je tako. O svemu što se prije događalo i mnogim naporima da se spasi poduzeće, pisali smo dugi niz godina i nema potrebe ponavljati se.
Zadovoljni smo, jer je cijelu jesen u tiskari još bila prisutna značajna nelagoda hoće li likvidacija biti provedena kako je zamišljeno, hoće li radnici u konačnici zaista biti barem obeštećeni, ili će i ovo pasti u vodu. Stoga, od ljetos, s otvaranjem likvidacije, svi napori usmjereni su prema tome da ona bude provedena brzo i učinkovito. Naime, kad neka tvrtka samo i najavi likvidaciju, jasno je da klijenti odlaze, a dobavljači traže naplatu. Poslovanje više nije u fokusu, na mjesto uprave dolazi likvidator, pa ako stvari ne idu dovoljno brzo, sve može izmaći kontroli te završiti u blokadi i stečaju.
Ključni korak za nastavak procesa bila je odluka Vlade Republike Hrvatske o kupnji nekretnine tiskare Vjesnik, čime država u još većem omjeru postaje većinski vlasnik u cijelom Vjesnikovom kompleksu, a istovremeno se osiguravaju sredstva za nastavak i provedbu postupka likvidacije. Kako je ova odluka stalno bila predmet dodatnih procjena i čekala se cijelu jesen, a vremena je bilo sve manje, Sindikat je nastavio raditi na svim razinama da se požuri njezino donošenje. Odluka je konačno donesena i sredstva za likvidaciju su osigurana par dana prije Nove godine.
U ovim okolnostima likvidator Tomislav Orehovec krajem godine je radnicima s najdužim stažem već uručio odluke o poslovno uvjetovanim otkazima, a slijedit će i redom ostali, kako bi se prema svima istek otkaznog roka i radnih odnosa uskladio s travnjem 2023. Poslovanje se već sad pomalo gasi, a s većinom klijenata, pa i onim najznačajnijima, najavljeno je prestati do kraja ožujka 2023. Radnici bi, sada se može govoriti sigurnije, trebali dobiti primjerene otpremnine razmjerno stažu provedenom kod poslodavca, te barem dijelom biti obeštećeni za ostanak bez posla, ali i višegodišnju agoniju u kojoj su znatnim dijelom upravo oni održali ovu firmu na životu. Da, možemo biti zadovoljni što bi proces likvidacije trebao završiti kontrolirano i uredno.
Kraj jedne ere
No, tko i površno zna što je u cjelini bio Vjesnik, što je desetljećima značio za tiskarstvo i nakladništvo u ovoj zemlji i šire, kakav je rasadnik kadrova bio, koji su sve poslovi i tvrtke narasli iz njegovih njedara, činjenica da je ovo zadnji čavao na lijesu takvog velikana, svakog mora ražalostiti. Žalosti i to što je sve manje interesa za grafičku struku. Da ih tiskara ne zanima, jasno su nam i velevažno rekli sada već bivši i aferama okaljani ministri na posljednjem sastanku, kada smo prije godinu dana posljednji puta pokušali naći spas za tiskaru. Bio vlasnik država ili privatnik, nije ovo prvi put da su o vlastitoj firmi najviše brinuli radnici. Dovoljno je samo završiti s time da je trofej International grand prix, koji je tiskara Vjesnik kao tadašnja Hrvatska tiskara osvojila 1999. godine, kao vodeći međunarodni tiskar u prestižu i kvaliteti, do danas stajao u sobi Sindikata, a ne u uredu uprave poslodavca.